Renault R25
_qualifying_at_USGP_2005.jpg)
| |||||||||
| Kategorija | Formula 1 | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Konstruktor |  Renault
| ||||||||
| Dizajner(i) |  Bob Bell (tehnički direktor) Tim Densham (šef dizajnerskog tima)
| ||||||||
| Tehnički podaci | |||||||||
| Šasija | U potpunosti izgrađena od karbon-fiberskih vlakana i aluminijskih dijelova kako bi bolid bio što lakši, čvršći i pružao bolje vozne performanse, zajedno motor RS25 je potpunosti prilagođen novoj R25 šasiji | ||||||||
| Dužina | 4800 mm | ||||||||
| Širina | 1800 mm | ||||||||
| Visina | 950 mm | ||||||||
| Motor | RS25, atmosferski 3-litarski V10 motor s cilindrima pod 'V' kutom od 72° | ||||||||
| Mjenjač | Prijenos snage motora koristi 6-brzinski poluautomatski mjenjač s jednom brzinom za vožnju unatrag | ||||||||
| Težina | 605 kg (uključujući vozača , kameru i balast) | ||||||||
| Gume | Michelin M | ||||||||
| Povijest natjecanja | |||||||||
| Momčad | Mild Seven Renault F1 Team | ||||||||
| Vozači | 5.  Fernando Alonso[1]6.  Giancarlo Fisichella
| ||||||||
| Prva utrka | |||||||||
| |||||||||
| Konstruktorsko prvenstvo | 1. (2005.) | ||||||||
| Vozačko prvenstvo | 1. (2005., Fernando Alonso) | ||||||||
Renault R25, ili R25 je bolid francuske momčadi Renault F1 za sezonu 2005. Renault je 1. veljače 2005. na Grimaldi forumu u Monte Carlu predstavio bolid R25.[2]
Bolid koji je prekinuo petogodišnju Ferrarijevu dominaciju, Renaultov R25 bio je lijep koliko i brz, a nastao je kao produkt inovativnog razmišljanja i maksimalne prilagodbe Michelinovim gumama. Čitavim projektom koordinirao je tehnički direktor Bob Bell te šef dizajnerskog tima Tim Densham. Razlikovao se po načinu konstrukcije prednjeg ovjesa, korištenja tzv. V-kobilice, te po vrlo fluidnoj i naprednoj aerodinamici pokrova bolida. R25 bolid imao je potpuno novi integrirani elektronski sustav koji je optimiziran za njihov isto tako RS25 motor. Radi se o V10 motoru čiji su cilindri pod 72°, a s obzirom na to da tadašnjim novim pravilima kažu kako jedna mašina mora izdržati najmanje dvije utrke, nove izdržljivi Renaultovi motori "baždarene" su na više od 1.400 kilometara.[3]
R25 je imao poseban sustav dotoka goriva, koji je još više usavršen tako da dodatno smanjuje rizik zapaljenja te eventualne ozljede vozača. Sustav hlađenja ima odvojene uljne i vodene "radijatore" smještene s bočnih strana bolida, koji se hlade zrakom koji prilikom vožnje ulazi kroz zračne usisnike. Za kočioni sustav, koji koriste karbonske diskove i pločice, zaslužni su Hitco i AP Racing.[4]
R25 i dalje je nosio boje glavnog sponzora Renault F1 Teama, proizvođača cigareta Mild Seven.
Jarno Trulli je prije završetku sezone 2004. objavio da će sigurno napustiti ekipu Renaulta, i da će najvjerojatnije preći u momčad Toyote.[5] Na prezentaciji bolida objavljeno je da će uz Alonsa, drugo vozačko mjesto pripasti povratniku u ekipu Giancarlu Fisichelli.[6]
Fisichella je osvojio prvu veliku nagradu za Renault u Melbournu 2005., a samim time otkrio nevjerojatan potencijal R25. Na postolju se uz Fisichellu popeo i njegov kolega Alonso, te vozač Ferrarija Rubens Barrichello.[7] Bolid R25 Fernanda Alonsa slavio je i na drugoj utrci na VN Malezije i dokazao da zasluženo stoje na vrhu postolja, dok je Alonso stigao do svoje druge pobjede u karijeri.[8] Renaultova dominacija nastavila se i na VN Bahreina gdje je Alonso stigao do nove pobjede, a Fisichella je odustao.[9] Ista situacija dogodila se i na VN San Marina nekoliko tjedana kasnije, iako je s pole positiona krenuo Kimi Räikkönen u McLarenu.
Na VN Španjolske pred domaćom publikom Alonso nije stigao do pobjede, ispred njega se isprječio Räikkönen, dok je Fisichella bio peti.[10] R25 također je bio konkurentan i na VN Monaka, ali u samoj završnici utrke Alonso je pao na četvrto mjesto zbog istrošenosti guma. Fisichella je u Monaku odvozio svoju najslabiju utrku sezone, te završio na 12. mjestu.[11]
Renaultu se ono što se dogodio u Monaku vratilo na VN Europe u Nürburgringu. Pobjednik utrke je zamalo bio Räikkönen, no on je izletio sa staze u posljednjem krugu, nakon što je posljednjih 15-ak krugova imao problema s velikim vibracijama zbog oštećene prednje desne gume. Na račun Raikkonena, pobjednik utrke postao Alonso i ubilježio četvrtu pobjedu sezone.[12]
Räikkönenov MP4-20 se nakon uvodnih nekoliko utrka pretvorio u Renaultovu najveću konkurenciju za osvajanje pojedinačnog i konstruktorskog naslova. Räikkönen je u Kanadi iskoristio odustajanje Renaultovih vozača i uspio smanjiti svoj zaostatak u odnosu na Alonsa na 22 boda. Dok je poretku konstruktora McLaren svoj zaostatak za Renaultom smanjio na 23 boda.[13] Na stazi Indianapolis za VN SAD-a, iako su se na kvalifikacijama Fisichella i Alonso plasirali na četvrto odnosno šesto mjesto, oba Renaulta nisu startali utrku jer FIA-a nije dopustila Michelinu da doveze nove gume iz Francuske.[14] Renault je ono što je izgubio u SAD-u nadoknadio na domaćoj stazi Magny-Coursu na VN Francuske i suvereno stigao do pete pobjede u sezoni.[15] Alonso je na utrci za VN Velike Britanije stigao do drugog mjesta i za Raikkonenom povećao prednost u ukupnom poretku na 28 bodova.[16] Alonso je bio pobjednik i na VN Njemačke na stazi Hockenheim i to je bila njegova šesta pobjeda sezone, a odustajanjem Räikkönena zbog motora približio se osvajanju pojedninačnog,[17] dok je Fishicella bio odličan četvrti te pomogao također Renaultu u borbi za kontruktorski naslov. Alonso je, kao Fisichella, utrku na stazi Hungaroring završio bez bodova, te time natrag u igru za naslov vratio McLaren.[18] U sljedeće 2 od 3 utrke na pobjedničkom tronu bio je Räikkönen (jednom Montoya), no Alonso je marljivo sakupljao bodove te do VN Brazila stigao do prvog naslova svjetskog prvaka Formule 1.[19] Renault je do naslova konstruktorskog prvaka stigao u Kini, na posljednjoj stazi u kalendaru F1.[20]
Richard Hammond iz poznate emisije Top Gear odvozio je 2 kruga na Silverstoneu u Renaultovom F1 bolidu R25.[21]
(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)
| Godina | Momčad | Motor | Gume | Vozači | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | Bodova | Poredak |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2005. | Mild Seven Renault F1 | Renault V10 | M | AUS | MAL | BHR | SMR | ŠPA | MON | EUR | KAN | SAD | FRA | VBR | NJE | MAĐ | TUR | ITA | BEL | BRA | JAP | KIN | 191 | 1. | |
| Fernando Alonso | 3 | 1 | 1 | 1 | 2 | 4 | 1 | Ret | DNS | 1 | 2 | 1 | 11 | 2 | 2 | 2 | 3 | 3 | 1 | ||||||
| Giancarlo Fisichella | 1 | Ret | Ret | Ret | 5 | 12 | 6 | Ret | DNS | 6 | 4 | 4 | 9 | 4 | 3 | Ret | 5 | 2 | 4 |
- ↑ FIA objavila provizornu listu vozaèa F1 za 2005. godinu. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Renault predstavio novi bolid
- ↑ Renault "naciljao" pobjedničku titulu. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Tehničke specifikacije Renaulta R25. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Trulli odlazi iz Renaulta na kraju sezone
- ↑ Renault objavio vozačku postavu za 2005.
- ↑ Fisichella i Renault najsretniji i najspretniji[neaktivna poveznica]
- ↑ Fernando Alonso dominantan u Maleziji. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ VN Bahreina: Nastavlja se Renaultova dominacija. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Raikkonen se dokazao pobjedom u Španjolskoj. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ V.N. Monaka - Monte Carlo - 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. svibnja 2010. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ V.N. Njemačke - Nürburgring - 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2010. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Kimi Raikkonen pobjednik VN Kanade!. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2012. Pristupljeno 2. travnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Jarno Trulli kreće s prve pozicije
- ↑ Alonso brzo ali sigurno do pobjede na Magny-Coursu
- ↑ Montoya slavio na Silverstoneu, Alonso drugi
- ↑ Alonso po šesti put pobjednik, Kimi odustao
- ↑ Raikkonen razbio dosadu
- ↑ Alonso svjetski prvak!
- ↑ Renault uzeo sve!
- ↑ Kako je voziti bolid Formule 1
- Službena stranica Renault F1 Team Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. svibnja 2005. (Wayback Machine)
| |||||||||||||||||
| |||||