Roatán
| Roatán | |
|---|---|
| Otok | |
 Tipična plaža na Roatanu | |
| Položaj | |
| Koordinate | 16°23′00″N 86°25′04″W / 16.38342°N 86.41783°W (WD) |
| Smještaj | Karipsko more |
| Država | |
| Otočje | Islas de la Bahía |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 83 km2 |
| Duljina | 59 km |
| Širina | 8 km |
| Duljina obale | 154 km |
| Najviši vrh | 221 m |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | Coxen Hole |
| Broj stanovnika | 12500 |
 Zemljovid otočja Islas de la Bahía  Roatán Roatán na zemljovidu Hondurasa  | |
Roatán je najveći otok honduraškoga otočja Islas de la Bahía.[1]
Geografska obilježja[uredi | uredi kôd]
Roatan leži u Karipskom moru, udaljen oko 80 / 56 km sjeverno od honduraškog kopna. Otok ima površinu od 82,8 km² i približno 78.000 stanovnika, koji žive u 9 naselja i 50 zaseoka.[1]
Otok je brdovit, prekriven bujnom vegetacijom, dug 45 km, te širok do 8 km. Glavno obilježje Roatana su plaže od vrlo bijelog pijeska, omeđene kokosovim stablima, i kristalno čisto more. Roatan je poznat po velikom koraljnom grebenu, koji je drugi najveći na svijetu.[1]
Samo oko 10% površine otoka je kultivirano, preostalih 90% još i danas je džungla ili mangrova šuma ispresjecana kanalima.[2]
Otok je upravno podijeljen na dvije općine: Roatan i Jose Santos Guardiola, a veća naselja su: Roatan (Coxen Hole), French Harbor, Oakridge, West End, Sandy Bay i Punta Gorda. Upravno središte otoka i Departmana Islas de la Bahía je grad Roatan, glavna luka, u kojem se nalazi i zračna luka i bolnica.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Autohtoni stanovnici tog najvećeg otoka u otočju bili su Maye, to se zna iz izvješća španjolskog guvernera iz 1582. koji otok opisuje kao indijanski.[1] U 16. stoljeću španjolski konkvistadori porobili su Indijance i počeli ga naseljavati afričkim robovima. Tijekom 17. stoljeća na Roatan su masovnije počeli dolaziti španjolski i engleski kolonisti, tako je William Claibourne iz Virginije 1638. godine dobio povelju od kompanije Providence osnovati koloniju na otoku.[1]
Nizozemski pirat Van Horne orobio je 1639. tadašnja otočna naselja, slične akcije poduzimali su i engleski i francuski pirati. Vrhunac je bio 1642., kad su engleski pirati iz današnjeg Belizea zauzeli staru luku Port Royal.[1] Španjolci su htjeli osloboditi taj kraj od pirata kako bi sigurno mogli prevoziti zlato iz Novog svijeta u Španjolsku, zbog toga su 1650. s četiri ratna broda pod zaovjedništvom Francisca Villalva Toleda napali Port Royal.[1]
Pirati su se grčevito branili, zbog čega su se Španjolci vratili na kopno po pojačanje, znatno ojačani svladali su pirate. Španjolci su preostale Indijance na otoku preselili u Gvatemalu.[1]
Britanci su 1742. godine ponovno zauzeli Roatan, i držali ga u svojim rukama, iako su ga Španjolci nastojali vratiti pod nadzor.[1] Velika Britanija je u ožujku 1782. nakon žestokih borbi izgubila Roatan, Španjolci su se dobro pripremili i žestoko topovima udarili po zidinama, usput su porušili i oko 500 zgrada.[1]
Britanci su se na otok vratili između 1827. i 1834., osobito s Grand Caymana, jer je tad ukinuto ropstvo po britanskim kolonijama, a i zbog tog što su svoje oranice iscrpili sadnjom pamuka. Engleske vlasti su 1797. prisilile oko 5.000 crnih Kariba s Privjetrinskih otoka iz Svetog Vincenta na selidbu od jednog do drugog otoka, na kraju su ih naselili na Roatanu.[1] Nakon Američkog građanskog rata na otok se doselilo i nekoliko obitelji poraženih snaga Konfederacije.[1] Od otprilike 200 bijelaca koliko ih je živjelo na otoku 1840., u tijeku deset godina njihov broj je narastao na 5.000 do 6.000.[1]
Britanski stanovnici zatražili su 1852. od kraljice Viktorije zaposjesti Roatan i pretvoriti ga u krunsku koloniju, zajedno s ostalim otocima otočja.[1] Tome su usprotivile Sjedinjene Američke Države, a argument im je bio sporazum za gradnju Panamskog kanala koji je zabranjivao Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama osnivanje novih kolonija na zapadnoj polutki.[1]
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske se 1859. godine službeno odreklo tog otočja u korist Hondurasa.[1] Otok Roatan je uređen kao honduraška općina 1872., istodobno je formiran departman Islas de la Bahía.[1]
Čak i dugi niz godina nakon što su potpali pod hondurašku vlast, otočani britanskog podrijetla nastavili su tražiti britansko državljanstvo, iako su oni rođeni koji su rođeni u Hondurasu nakon 1861. zakonski bili državljani Hondurasa.[1]
Zbog toga je situacija pomalo paradoksalna, iako je španjolski službeni jezik dobar dio stanovnika govori engleskim.[1]
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Uz turizam koji je danas najvažnija gospodarska grana, stanovnici se bave ribarstvom, poljoprivredom i trgovinom.[2]
.jpg)
