Rodna ideologija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gender neutrality sign.png

Rodna ideologija je termin - nastao u katoličkim krugovima[1] nakon 2000. godine - za skup ideja, očekivanja i djelatnosti koji je u zadnjem desetljeću XX. stoljeća proizašao iz tzv. feminizma trećeg vala, te je u velikoj mjeri vezan uz institucionalne tzv. rodne studije - sveučilišne ustanove osnovane u svrhu izučavanja i promicanja feminizma i LGBTIQ aktivizma.[2] Sami nositelji ideja koje su obuhvaćene terminom "rodna ideologija" ne koriste (i ne prihvaćaju[3]) taj termin, nego spremno prihvaćaju nazive feministi/feministice[4] i LGBT-aktivisti.[5] Ovi potonji često identificiraju svoja stajališta s teorijom queera[6] - koja obuhvaća sve ono što kritičari iz katoličkih redova zovu rodnom ideologijom.

Neki autori smatraju da su ideje koje su obuhvaćene sintagmom "rodna ideologija" previše heterogene da bi se mogle smatrati jednom jedinstvenom ideologijom, te drže da je naprosto riječ o nazivu kojega koriste socijalni konzervativci koji se protive promjenama u odnosima spolova i većim pravima za LGBT osobe.[7]

U literaturi na engleskom jeziku se za ideje koje su u hrvatskom i nekim drugim jezicima obuhvaćene terminom "rodna ideologija" koriste nazivi postmoderni feminizam (eng. postmodern feminism)[8], te - od strane oponenata iz feminističkih redova - rodni feminizam (eng. gender feminism).[9] Neki od pobornika takvih ideja nazivaju ih queer feminističkim.[10]

U veljači 2018. godine, u toč. 4. Prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Vlada Republike Hrvatske je unijela Interpretativnu izjavu koja glasi: "Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka."[11]

Skup ideja koje oponenti nazivaju rodnom ideologijom - koji je suštinski formiran u lezbijsko feminističkim i separatističko feminističkim krugovima u New Yorku 1980.- ih godina, makar njihovi pobornici nisu nužno radikalni poput separatističkih feministica - počiva na ideji da je spol puka društvena i zakonska klasifikacija bioloških karakteristika koja dijeli osobe na samo dvije kategorije na osnovu genitalija i reproduktivnih funkcija, te predstavlja samo jedan "društveni konstrukt i osnovu diskriminacije i neravnopravnosti". Izlaz iz tako (podjelom na privilegirani muški i neprivilegirani ženski spol) zasnovane diskriminacije i neravnopravnosti vidi se u izgradnji koncepta "roda", kao jednog promjenjivog društvenog konstrukta koji određuje društvene uloge muškarca i žene - uglavnom se govori je "spol zadani status jer se osoba s njime rađa, dok je rod stečeni status jer se mora naučiti"; a stvari koje se uče mogu se naučiti i na drugačiji način .[12]

Neki autori zagovaraju ideje da bi se "rod" u budućnosti trebao afirmirati kao "individualni konstrukt vlastitog identiteta/izražavanja koji potvrđuje, negira i/ili nadilazi društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškaraca i žena kao i cijelu binarnu osnovu 'muškog' i 'ženskog'"[13] - prema pobornicima ovih ideja, osoba može primjerice biti po spolu žena, a po rodu "butch", tj. "muška lezbijka".[14] Zagovornici te ideje, koju znatan broj sveučilišnih nastavnika zaposlenih na rodnim studijima smatra fundamentalnim antropološkim otkrićem,[15] zalažu se - brojnim aktivnostima na političkom[16] i kulturalnom[17] polju - za temeljiti redizajn ljudskog društva gdje bi se čovjeka oslobodilo od tzv. "heteronormiranosti", tj. kulturalnog programiranja da se ponaša kao "muško" ili kao "žensko".[18]

Brojni kritičari ideja koje promoviraju rodni studiji i LGBT aktivisti, nazivaju te ideje (vrijedi napomenuti da ne moraju intelektualci s rodnih studija u svemu misliti i govoriti jednako - postoje među njima razlike u promišljanjima) i s njima povezan politički (uglavnom iz LGBTIQ i feminističkih krugova) aktivizam rodna ideologija; još i gender ideologija (od en. gender = rod) ili dženderizam (na njemačkom govornom području, "genderismus"[19], na francuskom "l’idéologie du genre"[20], na talijanskom "l' ideologia di gender"[21] ili "l' idelogia di genere"[22]; španjolski "la ideología de género"[23] [24], portugalski "ideologia de gênero"[25] [26], poljski "ideologia gender"[27], na engleskom se ponekad koristi termin "gender feminism"[28] [29] [30]). Neki kritičari iz redova desnih konzervativaca u SAD svrstavaju ovu ideologiju pod tzv. kulturni marksizam.[31]

Početkom 21. stoljeća, ideje koje promoviraju rodne studije i LGBT aktivisti (tj., "rodna ideologija") - i pored sve ozbiljnijih protivljenja[32] [33] - bivaju ugrađene u brojne zakone i vladine politike širom svijeta, čineći rodnu ideologiju predmetom najvećih javnih prijepora; najuočljivije je nastojanje da se donesu zakoni kojima se omogućuje homoseksualcima da svoje zajednice registriraju pod imenom "brak" i da posvajaju djecu.[34] U SAD-u, zemlji gdje je "dženderizam" i nastao, do kolovoza 2014. godine je 13 saveznih država donijelo zakone takvih sadržaja; u drugih 40 saveznih država donesene su odredbe kojima se priznavanje statusa braka zajednicama homoseksualaca zabranjuje - od toga su u 31 saveznih država SAD-u temeljem ustavnih narodnih referenduma takve prohibitivne odredbe unesene u državne ustave.

Pojedini autori povezuju "rodnoideološka" promišljanja s mogućnostima koje će u skoroj budućnosti omogućavati tehnologija, te se zalažu za takve zahvate u ljudsku biologiju koja će posve isključiti podjelu na mušku i ženski spol; za takva se promišljanja uobičajio termin "postdženderizam" (eng. "Postgenderism").

Temelji[uredi VE | uredi]

"Rodna teorija"/"Rodna ideologija" smatra da je opravdano razlikovanje između spola (engleski: sex) i roda (engleski: gender).

Hijra ima u Indiji poseban društveni identitet, koji se razlikuje od muškog i ženskog

U sociologiji, pojam "rod" (engl. "gender") koji bi trebao označavati nešto različito od spola upotrebljava 1972. god. feministička sociologinja Ann Oakley; ona predlaže da se o "spolu" (engl. sex) govori kao o biološkoj podjeli na muškarce i žene, a da se termin "rod" (eng. "gender") koristi za opisivanje kulturalno konstituiranih sadržaja koji društvo povezuje uz ženskost i muškost.[35] Jean Stockard i Miriam M. Johnson predložile su 1992. godine da se u raspravama o tjelesnim razlikama između muškaraca i žena upotrebljava naziv "spol" i "spolne skupine", a u raspravama o društvenim aranžmanima i očekivanom ponašanju nazivi "rod" i "rodne uloge".[36]

Filozofkinja Judith Butler - vodeća autorica tzv. queer teorije - iznosi 1988. godine mišljenje s radikalnijim posljedicama od gore navedenih prijedloga A. Oakley, J. Stockard i M. Johnson: prema Butlerovoj, "rod" bi predstavljao jednu fluidnu varijablu koja se mijenja u različitim prilikama i tijekom vremena, a pritom se ne mora poklapati s biološkim značajkama osobe. Rod može biti izveden na tradicionalan način (u skladu s uvriježenim konceptima muškosti i ženskosti) i netradicionalan način (izmjena rodnih normi, višestruki i miješani identiteti), tj. osobni doživljaj pojedinca kao muškarca ili žene (rodni identitet) može, ali ne mora korespondirati s njegovim aktualnim biološkim spolom; Butler time upućuje na lezbijsko življenje kao način da se uspješno razgradi postojeći koncept ženstvenosti, koji po njoj perpetuira društvenu ovisnost o muškarcu.[37] [38] Prema stajalištu nemalog broja pobornika koncepta za koji se zalaže Butler, u životnoj praksi bi "rod" uvijek bio identičan sa seksualnom orijentacijom (koliko god heteroseksualna žena bila emancipirana ili pak ovisna o muškarcu, ona uvijek po "rodu" ostaje "heteroseksualna žena", ali se njen "rodni identitet" mijenja čim se odluči na lezbijstvo)[39]; stoga proizlazi da se govorom o "rodu" zapravo promovira socijalni značaj (uključivo i pravne implikacije) raznih seksualnih orijentacija.[40]

Kod autora i političkih aktivista koji nasljeduju misao J. Butler, riječ spol koristi se, u primjeni na ljudsku vrstu, za sve one razlikovne osobine koje su biološki i nasljedno uvjetovane, dok "rod'' označava one razlikovne osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem; iz takve koncepcije, proizlazi da su pojmovi "muškarac" i "žena" proizvoljni društveni konstrukti[41] [42]. Teoretičari rodne ideologije drže da je zapravo istinito, da se ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno: ono se tek naknadno socijalizira u muškarca ili ženu - ili nešto treće (četvrto, peto ... "rodnih identiteta" može biti onoliko, koliko postoji varijanti seksualnih sklonosti). Dženderisti stoga zaključuju da se obiteljski odnosi (otac, majka, muž, žena) smatraju „rodno-specifičnima“; njihov daljnji zaključak jest, da bi bilo ispravno da se te "rodno-specifične" odnose i s njima povezane termine zamijeni „rodno-neutralnim“ odnosima i terminima. "Muž" i "žena" trebali bi postati "partneri", "tata" i "mama" bi trebali biti isključivo "roditelji", "kćer" i "sin" bi morali biti "potomci" itd.[43] [44]

Kao posljedica socijalnih i psiholoških promjena koje bi nastale dosljednim odvajanjem spola i "roda", smatraju pobornici takvih ideja, nastalo bi jedno daleko savršenije ljudsko društvo - u kojem bi praktično nestao svaki oblik diskriminacije, nejednakosti, eksploatacije i nepravde svake druge vrste.

Slijedom gore navedenoga, u feminističkoj literaturi se govori i protiv tzv. heteronormiranosti, kao prisili da se bude muško ili žensko i da se pojedinac ponaša kao muško ili kao žensko.[45]

Najodlučnije zagovornike takvih ideja - koje oponenti nazivaju "rodnom teorijom/rodnom ideologijom", ponekad nazivajući i njihove pobornike "dženderistima" - nalazimo u redovima LGBTIQ aktivista i među pripadnicima feminističkih udruga.[46]

Povijest tzv. rodne teorije/rodne ideologije[uredi VE | uredi]

Stanoviti zametak dženderističke (kako je rečeno, takav naziv koriste isključivo protivnici ideja iz repertoara feminizma trećeg vala; pobornici tih ideja se nazivima "rodna ideologija" i "dženderizam" protive) ideje nalazimo u radu utjecajne američke feminističke spisateljice Adrienne Rich "Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence" iz 1980. godine. U tom eseju A. Rich tvrdi da je heteroseksualnost nasilna politička institucija koja služi ostvarivanju prevlasti muškarca nad ženom; dapače da je heteroseksualnost model i objektivni izvor svake postojeće eksploatacije među ljudima. A. Rich se tu zalaže za "lezbijsku egzistenciju" kao normalni načinu života za svaku ženu. U zaključnom odlomku tog svojeg eseja, A. Rich postavlja pitanje: "Trebamo li osuditi sve heteroseksualne odnose, uključujući one koje su najmanje obilježeni opresijom?" Na to pitanje, autorica ne želi dati izričiti odgovor; po njenom mišljenju tek žena koja se duboko oproba u "lezbijskoj egzistenciji" može biti doista osposobljena da u pravoj slobodi razmisli o eventualnom upuštanju u heteroseksualne odnose.[47]

Lezbijsko-feministička filozofkinja Monique Wittig objašnjavala je da su žene potlačena klasa kojoj su muškarci eksploatatori. Jedini put za istinito oslobođenje vidjela je u lezbijstvu, te je objašnjavala: "Ja nisam žena, ja sam lezbijka".

Leizbijsko-feministička teoretičarke Monique Wittig u radu "One is Not Born a Woman" (1981.)[48] zalaže se za konstituiranje žena kao klase koja se treba osloboditi eksploatatorske klase muškaraca: u tom oslobodilačkom procesu treba nestati kako koncept "muškarca", tako i koncept "žene". “Jer 'žena' ne postoji za nas: to je samo jedna imaginarna formacija, dok su 'žene' proizvod društvenih odnosa... Lezbijstvo je jedini meni poznati koncept koji nadilazi kategorije spola (muškarca i žene), jer njegov designirani subjekt (lezbijka) nije žena ni ekonomski, ni politički, ni ideološki. Jer ono što čini ženom jest jedan specifični socijalni odnos s muškarcem, kojega smo prije nazvali robovanjem, odnosom koji implicira osobnu i fizičku dužnost kao i ekonomsku obligaciju ... odnos kojega lezbijke izbjegavaju odbijajući da postanu ili ostanu heteroseksualnima." Ove svoje jasne riječi "pojačava" M. Wittig jezgrovitom javnom deklaracijom: "Ja nisam žena, ja sam lezbijka."[49]. Wittig razvija teoriju o riječima - trojanskim konjima, gdje radikalni pisci trebaju izvoditi subverziju socijalnog diskursa na način da politički zahvaćaju u već postojeće termine u svrhu političke subverzije; kao važni primjer takve riječi - trojanskog konja elaborira Wittig upravo termin "rod", koji predstavlja važnu "ratnu spravu" za napad na postojeće strukture socijalnih odnosa.[50] Tu svoju glavnu tezu je Wittig dvije godine ranije predstavila u članku The Trojan horse.[51]

Prvo ozbiljno korištenje "džender" terminologije u znanstvenoj periodici nalazimo 1981. godine kod američke psihologinje Sandre Lipsitz Bem (predavač na Sveučilištu Cornell u New Yorku): ona ide dalje od A. Rich, te tvrdi da nije dovoljno da žena optira za lezbijstvo. Prema S. L. Bem, potrebno je posve dekonstruirati pojmove "muškarac" i "žena" - prava ravnopravnost među ljudima će nastupiti tek kada se posve dekonstruiraju muški i ženski identitet, kada ljudi budu odgojeni da nemaju baš nikakvih predodžbi o tome što bi trebalo biti "muško" i "žensko".

Kao psihologinja, S.L. Bem upozorava da je temeljno pitanje "rodne teorije" koju nastoji izgraditi - pitanje što će se na mentalnom polju smatrati "zdravim" i "bolesnim" ("normalnim" i "nenormalnim"). Ona se zalaže da u budućnosti ne bi trebalo smatrati homoseksualnost nenormalnom - nego bi prema njoj isključiva heteroseksualnost bila bolesna, nenormalna i neprihvatljiva orijentacija. Ta autorica u svojem fundamentalnom radu „Gender Schema Theory“ iz 1981. godine [52] iznosi: „Politički, naravno, androginost je bio koncept čije je vrijeme došlo, koncept koji je naočigled osiguravao oslobođenu i humaniju alternativu tradicionalnim, spolno pristranim standardima mentalnog zdravlja. I istina je da se koncept androginosti može primijeniti kako na muškarce, tako i na žene, te da ohrabruje pojedince da prigrle kako muško tako i žensko u sebi... međutim, koncept androginije nije dovoljno radikalan iz feminističke perspektive jer nastavlja predstavljati da postoje muško i žensko u svima nama, da koncepti muškosti i ženskosti imaju neovisan i opipljiv realitet .... Naprotiv, koncept rodno baziranog shematskog procesuiranja omogućuje 'podizanje svijesti' ... može dovesti, na primjer, do toga da opazimo kako je muško – žensko razlikovanje insinuirano na posve neutemeljene načine u društvenom odgoju djece.“ Taj stav dalje elaborira S. L. Bem u svojem radu „Gender Schema Theory and Its Implications for Child Development: Raising Gender-aschematic Children in a Gender-aschematic Society[53] iz 1983. godine, gdje „liberalnim feminističkim roditeljima“ predlaže "cenzuru spolno-stereotipiziranih materijala koja je nephodna da odgodi inicijalni rast spolno povezane asocijativne mreže kada su djeca mala", koju cenzuru se može završiti kada djeca nauče "lekciju kulturnog relativizma", tj. kada ih roditelji odgoje da svatko ima svoju istinu (ne da bi bilo različitih pogleda na istinu; S. L. Bem savjetuje "liberalnim roditeljima" da djecu poduče kako istina zapravo i ne postoji - da postoje samo različita mišljenja različitih ljudi).

Za popularizaciju dženderističke ideje u redovima feminističkih i LGBTQ intelektualaca, ključna je bila "Gender Trouble", knjiga američke filozofkinje Judith Butler, objavljena 1990. godine[54]. J. Butler dalje razvija ideje S. L. Bem, nalazeći u njima neku sličnost s idejama poznate francuske filozofkinje Simone de Beauvoir (koja, međutim, u svoje vrijeme - umrla je S. de Beauvoir 1986. godine - nije bila došla do tako dalekosežnih zaključaka kao S. L. Bem i J. Butler).

Valja opaziti da je korištenje termina "rod" s vremenom donekle prodrlo u govor i razne službene dokumente, pri čemu ga većina govornika koristi kao sinonim za riječ "spol", te razlika između termina "rod" i "spol" do danas nije jasna ni urednicima znanstvenih časopisa.[55] U pravilu će samo rijetki korisnici tih termina biti ujedno i sljedbenici gore navedenih ideja Judith Butler i Sandre Lipsitz Bem - ili čak znati za njih.

Glavni ciljevi "rodne ideologije"[uredi VE | uredi]

Nositelji ideja koje kritičari nazivaju rodnom ideologijom teže uspostavi socijalnih odnosa u kojem odnosi između ljudi neće biti obilježeni podjelom na "muško" i "žensko"; pobornici tih ideja smatraju da takva podjela opterećuje čovječanstvo i da život čovjeka čini lošim.[56]

Za "dženderiste" je spol puki društveni konstrukt i osnova diskriminacije i neravnopravnosti; njega valja zamijeniti "rodom", koji predstavlja individualni konstrukt vlastitog identiteta/izražavanja koji potvrđuje, negira i/ili nadilazi društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškaraca i žena kao i cijelu binarnu osnovu "muškog" i "ženskog".[57] [58] [59]

Ovakva nastojanja izazivaju dalekosežne posljedice u odnosu na brak i obitelj; zapravo je neskrivena težnja dženderista da posve razgrade tradicionalni poredak vrijednosti u području braka i obitelji, spolnosti i prokreacije.[60]

Osobitu pozornost "dženderisti" posvećuju uspostavi nadzora nad rađanjem, koje se postiže zalaganjem za što veću dostupnost abortivnih i biomedicinskih tehnika, ali i nastojanjem da se oslabi utjecaj tradicionalnih etičkih načela iz područja seksualnosti među djecom i mladima, putem medija i kroz školske programe u koje su ugrađeni mehanizmi rodne ideologije.[61] Pritom se uobičajilo govoriti o "seksualnim pravima"[62] (ne postoji neki međunarodnopravni dokument o "seksualnim pravima") djece i mladih, podučava se da eksperimentiranje u području spolnosti predstavlja dobrodošli dio puta osobnog sazrijevanja. Nastoji se djecu i mlade uvjeriti u svekoliku slobodu izbora u području spolnosti: nije bitno hoće li eksperimentiranje sa spolnošću rezultirati heteroseksualnim, homoseksualnim, transseksualnim ili kakvim drugim opredjeljenjem[63] (Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj od 2012.). [64] U pristupu mladima, u dženderističkoj se literaturi praktično nikad ne prikazuju poteškoće s kojima se u intimnom životu suočavaju osobe koje se pridruže zajednicama "alternativnog životnog stila" čak i neovisno o reakciji heteroseksualnog dijela društva, također se ne spominje opasnost od klizanja prema nekom od mentalnih poremećaja iz grupe parafilija.[65]

Nastanak institucionalnih "rodnih studija"[uredi VE | uredi]

Institucije pod imenom "rodne studije" (en. "Gender studies") su se razvile u okružju tzv. "ženskih studija“ [66], sveučilišnih projekata feminističkih krugova pokrenutih krajem 1960.- ih godina u SAD, i prihvaćenih u doba procvata tzv. "liberalizma" (izraz udomaćen u američkoj kulturi; kod nas se to razdoblje prepoznaje po aspektima poput širenja pacifizma, studentskih prosvjeda, širenja uporabe raznih opojnih droga i tzv. "seksualne revolucije") u mreži američkih sveučilišta - napose onih financiranih državnim novcem. Do danas je veza između feminizma i rodnih studija ostala vrlo čvrsta, te na nekim sveučilištima rodni studiji djeluju pod nazivima "studije roda, feminizma i seksualnosti", „feminističke i rodne studije“, „ženske studije“ i slično. [67][68][69] Počev od prva dva takva sveučilišna projekta pokrenuta 1970. god. na Državnom sveučilištu New York (SUNY) i Državnom sveučilištu u San Diegu, veći broj sveučilišta u raznim zemljama [70] je organiziralo odjele koji se bave takvim izučavanjima.

Rodne studije su od samih početaka snažno povezane s LGBTQ pokretom, zbog nezanemarivog doprinosa lezbijskih feministica njihovom radu[71], te predstavljaju rodne studije teorijski oslonac LGBTQ pokreta. [72]

U Hrvatskoj za sada nijedno sveučilište nije organiziralo program ženskih studija, ali u Zagrebu djeluje ambiciozno postavljen „Centar za ženske studije“, koji je povezan s nizom srodnih udruga i sveučilišnih programa u okolnim zemljama i šire u svijetu.[73] [74]

Teorijske postavke rodnih studija postale su s vremenom prijeporno kulturalno pitanje; njihovi kritičari koriste za njih naziv “rodna ideologija“. Osobito snažni izvor kritike su krugovi vezani uz Katoličku crkvu. [75] [76] [77] [78]

Rodna ideologija u realnost Hrvatske[uredi VE | uredi]

Prof. dr. sc. Milan Polić - profesor filozofije odgoja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, te feministički i ateistički pisac[79] - u knjizi "Činjenice i vrijednosti" iz 2006. god. uvjerava u potrebu za "dekonstrukciju" i "rekonstrukcijom spola", te objašnjava:

"S pojmom roda u znatnoj je mjeri izvršena dekonstrukcija tradicionalno shvaćenog spola, od kojeg je otpalo sve ono što se više nije moglo održati kao biološko, kao urođeno, kao prirodno ili jednostavno kao nužno. No (...) ozbiljno je propitivanje njihove spolne osnove izostalo.(...) I ma koliko je odvajanje roda od spola izraz određenog oslobođenja od obrazaca tradicionalno zadane spolnosti, to je odvajanje istodobno i izraz nevoljkosti da se ti obrasci prevladaju radikalno i da se napusti sudbinsko poimanje vlastite spolnosti.(...) Iako legalizirana spolna diskriminacija ljudi započinje zakonskom obvezom upisa novorođenog djeteta u matične knjige, pri čemu se obvezno upisuje i njegov spol, otpor tom diskriminacijskom zakonodavstvu i na njemu utemeljenoj praksi potpuno je izostao. (...) Pri tome se sasvim neznanstveno, pa i proizvoljno ljude svrstava pod jednu od dvije spolne oznake, neovisno o tome žele li se oni tako svrstati ili ne. Čak i kad se priznaje mogućnost promjene spola, ta promjena mora ostati unutar zadanog muško-ženskog obrasca, pa je normalna samo preobrazba u muškarca ili ženu. (...) Borcima za »ravnopravnost spolova« to ne samo da nije problem, već je to upravo njihov »prirodni« raison d'être."[80]

Milan Polić (1946.-2015.) je, inače, bio priznati znanstvenik i odgojitelj pedagoških radnika, te urednik znanstvenog časopisa "Metodički ogledi", kojega izdaje Hrvatsko filozofsko društvo.[81]

Kritike rodne ideologije u društvu[uredi VE | uredi]

Primjer društvene kritike rodne ideologije u Hrvatskoj možemo naći kod Ivice Šole, koji u promjeni težišta suvremenih ljevičara sa zaštite radnika na zaštitu rodnih manjina naziva 'zapaterizam', misleći pritom na bišeg španjolskog premijera Joséa Zapatera: „Zapaterizam ide dalje. Dok divljanje cijena goriva tjera na ulice španjolske ribare i šofere, dok hrana i energenti svednevice poskupljuju, a prava homoseksualaca su postala normalna stvar oko koje se javnost sve manje glođe, ljevica u Španjolskoj vadi nove adute vlastitog političkog djelovanja i ljevičarskog 'identiteta'".[82]

Primjer kritike s libertarijanskih pozicija nalazimo kod britanskog intelektualca Brendana O'Neila (kolumnist kod "The Daily Telegraph"[83]), koji progovara u svibnju 2013. godine o aktualnom poslu donošenja zakona kojim se zajednicama homoseksualaca daje status braka: "...što zapravo ministri i aktivisti, koji govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? ... Neki zagovornici homoseksualnih brakova kažu da je samo ljubav bitna i da je zbog toga isključivanje iz institucije braka ljudi koji vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski čin i pravi primjer prakticiranja nejednakosti. ...

Zapravo, ljubav nije dovoljan uvjet za sklapanje braka. Institucija braka već diskriminira, čak i osobe koje se vole. Na primjer, muškarac može biti iskreno i strastveno zaljubljen u svoju sestru i ona u njega, ali njima je apsolutno zabranjeno da sklope brak. Žena može beznadno voljeti dvojicu različitih muškaraca, ali ne postoji način da se uda za obojicu. Neki će se od nas možda sjetiti kad su imali 14 godina i bili preko ušiju zaljubljeni u svog vršnjaka ili vršnjakinju, ali nismo se mogli s njima vjenčati. Brak je institucija koja diskriminira, čak i ljude koji se vole...ako proučite glavne argumente koje zagovornici ˝bračne jednakosti˝ nude, vidjet ćete da često imaju snažnu terapeutsku sastavnicu. Tvrdi se da se zbog zabrane prava na brak homoseksualne osobe osjećaju bezvrijednima, zanemarenima od društva, povrijeđenima....Ali, uloga vlade nikad ne bi trebala biti pružanje terapije i pomaganje ljudima da se osjećaju bolje u vezi svojih životnih izbora i iskustava. U vezi jednakosti, vlada bi trebala imati samo jednu zadaću: pružanje jednakih mogućnosti, tj. uklanjanje svih pravnih zapreka za sudjelovanje pojedinaca i grupa u svakodnevnom javnom životu. No, vlada ne može pružiti jednakost ishoda, osiguravajući da svatko uspije u životu; ni jednakost iskustava; osiguravajući svakome sretan i ispunjen život; niti jednakost emocionalnog zadovoljstva, osiguravajući da se svi osjećaju jednako cijenjenima u društvu. To su stvari koje mi sami moramo ostvariti, koristeći svoju autonomiju u izboru životnog puta za koji osjećamo da nam najbolje odgovara....današnja lažna jednakost ne oslobađa ljude, nego ih čini više ovisnima o trenutnoj volji države i ne poboljšava društveno tkivo, naprotiv otežava svim građanima i institucijama da vode vlastiti moralni život."[84]

U redovima znanstvene zajednice postoje kontroverze o utemeljenosti postmoderne feminističke i LGBT misli (tj. rodne ideologije, riječima oponenata) na znanstvenim dokazima kao i o njenoj logičkoj koherentnosti; tako švedska autorica Helen Lindberg nalazi da su feminističke teorije visoko ideologizirane i da je ideološki obojeni "feministički pristup" adekvatan samo za postavljanje pitanja za znanstveno istraživanje - a ne i za davanje znanstvenih odgovora, koji predmnijevaju znanstvenu nepristranost. Ta autorica ukazuje na sličnosti povijesnog marksizma i suvremenih pokušaja stvaranja feminističke socijalne teorije, koja se očituje u načinu razvoja ovih znanstveno-ideoloških projekata i njihovom načinu političkog djelovanja usmjerenom ka općoj ideji "oslobađanja".[85]

Pobornici stajališta "rodnih ideologa" (što je naziv kojega koriste oponenti, za ideje kojima su privrženi LGBT aktivisti i postmoderne feministice), s druge strane, iznose mišljenje da je nedopustivo da država i društvo poduzimaju išta čime bi se heteroseksualnim zajednicama i heteroseksualnosti davalo bilo kakvu prednost u društvu.[86] [87] [88]

Kritike iz feminističkih redova[uredi VE | uredi]

Christina Hoff Sommers bila je prva feministica koja se u knjizi "Tko je ukrao Feminizam?" iz 1994. suprotstavila "feminizmu trećeg vala" i prozvala ga "gender feminizam"

Od 1970.- ih godina je pokret za prava žena u Sjedinjenim Američkim Državama bio duboko i strastveno podijeljen oko pitanja podrške lezbijkama. Podijeljenost je počela nestajati nakon Konferencije (Američkog) Nacionalnog pokreta za žene održanog u Houstonu 1977. godine, gdje se ugledna feministička predvodnica Betty Friedan - koja je do tada bila protivnica uvođenja 'lezbijskog pitanja' među preokupacije pokreta za prava žena - zauzela za prihvaćanje deklaracije o seksualnoj preferenciji kakvu su lezbijke već dugo bile predlagale. Deklaracija je bila prihvaćena za 292 glasa "za" i 291 glasom "protiv", na glasovanju koje je uslijedilo nakon što je 50 predstavnica koje su bile protivnice pobačaja (i koje su, također, redom bile protiv deklaracije o "seksualnim preferencijama") demonstrativno napustilo salu.[89] Nakon ovog događaja je oporba rodnoj ideologiji - kao teorijskom doprinosu lezbijskih feministica - u redovima pokreta za ženska prava (najprije u SAD, a poslije i drugdje) počela ubrzano opadati.

Već 1994. godine Christina Hoff Sommers, američka feministica i (tada) profesorica filozofije na Clark University, u knjizi "Who Stole Feminism? How Women Have Betrayed Women" konstatira novu teorijsku i praktičnu orijentaciju u pokretu za ženska prava, te iznosi mišljenje da "gender femistice" (njena kovanica) upropaštavaju postignuća naraštaja feministica koje su se borile za jednakost spolova i koje i nadalje žele tako činiti (tu ona ubraja i sebe). C. H. Sommers u toj svojoj zapaženoj knjizi iznosi mišljenje da je kontraproduktivno uvjeravati svijet i žene same da nisu sposobne biti slobodne osobe ako ne prestanu biti žene. Ona tvrdi da su (već početkom 1990.- ih godina) te "gender feministice" zauzetim radom uspjele u SAD uzeti u ruke ključeve bilo kakvih financiranja zalaganja za ženska prava, kako iz državnih, tako iz privatnih izvora. Opisuje ona kako postaje nemogućim napredovati u sveučilišnom svijetu bez podrške feministica koje su pobornice te nove ideologije.[90]. C. H. Sommers se do danas zauzima za "klasični equity feminizam", gdje se traži jednakost i pravičnost za žene, te tvrdi kako se pokazuje da "što su stvari bolje za žene, to su profesorice sa ženskih studija srditije ... Doista ne mislim da trebamo jednu alternativnu viziju. Mislim da već imamo dobru viziju, koju zovem 'equity feminizam'. To je klasični feminizam koji nam je donio pravo glasa, koji nam je donio pravičnost (engl. 'equity') u obrazovanju, koji nam nastavlja donositi jednakost šansi. To je feminizam u koji ja vjerujem. Tome nije trebalo davati neki filozofski izraz jer su to već sasvim lijepo bile učinile Mary Wollstonecraft, Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony. To je baština žena u ovoj zemlji. Stoga nisam trebala pisati jednu novu filozofiju feminizma ... Ono što sam morala učiniti je bilo da razotkrijem tu posebnu školu feminizma koju ja zovem gender feminizam".[91]

C. A. Sommers se ovom knjigom uvrstila u novu kategoriju tzv. "disidentskih feministica", koje su vrlo kritične prema glavnoj struju modernog feminizma nastalog 1980.-ih godina u SAD-u. Među tim "disidentskim feministicama" ističe se Camille Paglia - kulturalna kritičarka, feministička publicistica i profesorica sociologije na University of the Arts u Philadelphiji.[92]

Među zapaženim disidenticama koje se protive suvremenom "feminizmu trećeg vala" ističe se također kanadska univerzitetska profesorica Janice Fiamengo: usprkos desetljetnom pisanju o ženskim pravima i feminizmu, njeno predavanje na Univerzitetu u Ottawi u ožujku 2013. godine je fizički prekinula velika grupa feminističkih aktivistica - jer sadržaj njenog predavanja nije bio u skladu s njihovom ideologijom.[93] Primjer manje nasilne zabrane bilježi se krajem 2017. godine na Sveučilištu Cambridge, gdje su LGBT i feminističke udruge ishodile zabranu predavanja Linde Bellos, britanske feministice i aktivistice za prava LGBT osoba (koja je, uzgred, Židovka, te - kao kćer Nigerijca - afričke rase), jer je najavila da će u svojem predavanju kritizirati stanovite tendencije da borci za prava transseksualnih osoba ("transseksualni muškarci", rekla je L. Bellos) nameću svoju agendu feminističkom pokretu.[94]

Kulturalni i politički sukobi u svezi rodne ideologije[uredi VE | uredi]

"Rodna teorija" je - kao projekt promoviranja političkih ciljeva "feminizma trećeg vala" - od početka visoko ideologizirana; stoga kritičari i govore o "rodnoj ideologiji". Oponenti iz znanstvenih krugova su nerijetko izloženi aktivističkim i političkim pritiscima, u kojima sudjeluju i znanstvenici koji su pobornici rodne ideologije. Bilježe se tako teški pritisci na svjetski poznatog istraživača istospolne seksualnosti (koji sam sebe prezentira kao "gay friendly") Michaela M. Baileya, zbog njegovog pisanja o transseksualnosti i biseksualnosti koje stanoviti broj LGBT aktivista i znanstvenika ocjenjuje "politički nekorektnim".[95]

U najnovije vrijeme čak i "mainstream" političari na Zapadu počinju govoriti o dženderizmu kao potencijalnom začetniku totalitarističke budućnosti: tako Gordon Wilson, dugogodišnji član britanskog parlamenta i bivši predsjednik Škotske nacionalne partije (vladajuća partija u Škotskoj, 2013. godine) govori o uvođenju "gay braka" kao "koraku prema fašizmu".[96].

Katolička crkva je svoje službeno protivljenje rodnoj ideologiji uvrstila i u toč. 224 Kompendija socijalnog nauka Crkve [97] [98]: „Suočeni s teorijama koje smatraju rodni identitet za puki kulturni i socijalni proizvod interakcije između zajednice i pojedinca, neovisno o osobnom spolnom identitet i bez ikakvog odnosa prema istinskom smislu spolnosti, Crkva ne prestaje ponavljati svoje učenje ‘Svatko, muškarac i žena, treba priznati i prihvatiti svoj spolni identitet. Fizičke, moralne i duhovne razlike i komplementarnosti su orijentirane prema dobrima braka i prema rascvatu u obiteljskom životu. Harmonija para i društva dijelom ovisi o načinu na koji se komplementarnosti, potrebe i uzajamna podrška između spolova žive’ (KKC 2333). Sukladno toj perspektivi, pozitivni zakoni moraju biti sukladni prirodnom pravu, prema kojemu je spolni identitet nužan, jer predstavlja objektivni uvjet za formiranje para u braku.“ Slijedom ovako izraženih stajališta,katolici su naglasniji protivnici dženderizma - makar očito ne i jedini.[99].

Povodom ozbiljne društvene polemike povodom uvođenja tzv. "četvrtog modula" zdravstvenog odgoja u Hrvatskoj 2012.- 2013. godine[100][101], gdje su se oponenti posebno protivili uvođenju podučavanja o rodnoj teoriji školskoj djeci.[102] [103], kritikama iz katoličkih redova pridružile su se i druge veće vjerske zajednice u RH - tako i Islamska zajednica. Od njenih predstavnika je objašnjeno da se teorije ugrađene u "četvrti modul" protive islamskom nauku o spolnosti i obitelji: "U svrhu zaštite ljudskog tijela od zaraznih bolesti, islam zabranjuje svaku vrstu odnosa između muškarca i žene koji su stranci jedno drugom, ali i sve ono što vodi takvom odnosu. Uzvišeni Alah u Kur’anu posebno ističe spuštanje pogleda: 'Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja, to im je čednije, jer Alah zna ono što oni rade.' (En-Nur, 30) 'A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja…' (En-Nur, 31) U islamu momak i djevojka postaju dozvoljeni jedno drugome samo onda kada su se šerijatski vjenčali ili javno sklopili brak. Svaka veza izvan braka smatra se bludom o čemu Časni Kur’an kaže: 'I što dalje od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put.' Posljedice omogućavanja braka između muškarca i muškarca mogu biti strašne i nesagledive. Ne možemo i ne želimo odgajati svoju djecu u zabludi da su istospolni brakovi nešto normalno i prihvatljivo. Ta pojava ne može biti normalna, jer nije prirodna; kao takva, ona onemogućava produžetak i razvoj života."[104]

Društvena rasprava povodom uvođenja poduke iz rodne ideologije u Hrvatskoj 2013. godine bila je iznimno žučljiva, uz razmjenjivanje uvrjedljivih optuživanja za "fašizam" i slično.[105] [106]

Nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo u svibnju 2013. god. čitav program Zdravstvenog odgoja, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ponovo donijelo gotovo jednaki program Zdravstvenog odgoja, a oponenti ponovo predlažu preispitivanje njegove ustavnosti. [107] [108]

Kritičari upozoravaju da rodna ideologija promiče ne samo što šire korištenje sredstava protiv začeća, nego potiče na pobačaj (uključujući eugenički, gdje se istrebljuju nerođeni nositelji bolesti poput Downovog sindroma i Tay - Sachs bolesti [109] [110]) - sve pod egidom "prava na izbor" i brige za zdravlje žene; tako je npr. u Španjolskoj ljevičarska Zapaterova vlada istodobno promovirala "gay brak" i abortus za maloljetnice bez suglasnosti i znanja roditelja.[111] Zagovornici rodne ideologije nastoje stvoriti preduvjete da u skoroj budućnosti homoseksualnim parovima bude zakonski omogućeno posvajanje djece, te da se širom svijeta omogući rađanje djece pomoću surogatnih majki (što je za sada u u većini zemalja zabranjeno[112][113]).

Pobornici ideja koje obuhvaća termin "rodna ideologija", sa svoje strane, prepoznaju nauk velikih vjerskih tradicija kao glavnu prepreku širenja njihovih pogleda i ostvarivanju njihovih političkih ciljeva; stoga sa svoje strane pokazuju suprotstavljenost tradicionalnom moralu, koja je analogna protivljenju vjerskih zajednica njihovim stajalištima.[114] [115]

Od 2012. godine osobito masovni "antidženderistički" pokret pod imenom "La Manif Pour Tous" nastao je u Francuskoj, povodom zakonskih promjena kojim se zajednicama osoba istog spola daje status i sva prava braka, te su istovremeno iz Građanskog zakona izbačeni termini "otac", "majka", "muž", "žena" i slično, te zamijenjeni "rodno neutralnim izrazima".[116]

Povodom pokrenutog postupka ratifikacije Istambulske Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Hrvatskom Saboru, oglasilo se u prosincu 2017. godine Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Izjavom, u kojoj poručuje da je "glavni je cilj toga dokumenta zaštita žena i obitelji od nasilja, što nikome dobronamjernome ne može biti sporno. No, isto je tako razvidno da se dijelovi Konvencije temelje na rodnoj ideologiji, što za odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske smatramo neprihvatljivim jer u nj ne treba unositi zasade bilo kakve partikularne ideologije, pa ni rodne."[117] Izjava je osuđena od strane, feminističkih, LGBT i ljevičarskih skupina, a HAZU se očitovao da mišljenje jednog Znanstvenog vijeća HAZU ne predstavlja službeno mišljenje čitave HAZU, jer se o njemu nije glasalo na razini čitave institucije.[118]

Nakon što su od 2015. godine dio državnih institucija u Francuskoj sve više u službenim dokumentima koristili "inkluzivno pisanje" kod kojega se nije koristio ni muški ni ženski gramatički rod, predsjednik vlade Francuske Republike Edouard Philippe je u studenom 2017. godine - nakon velike javne debate u kojoj se protiv takve prakse zauzela Francuska Akademija - donio odluku kojom se zabranjuje takva praksa i propisuje upotrebu uobičajenog jezika.[119] Slično je zabilježeno početkom 2018. godine u Kanadi, gdje su službenici državne agencije "Service Canada" bili dobili uputu da izbjegavaju oslovljavati stranke s "gospodine", "gospođo" i koristiti druge "rodno pristrane" izraze. Vijest o takvoj uputi izazvala je negodovanje u kanadskoj javnosti,[120] te su kanadske federalne vlasti ubrzo poručile da namjeravaju korigirati upute. [121]

Početkom 2018. godine su, nakon široke rasprave u društvu gdje je veliko negodovanje izazvalo definiranje temina rod u konvenciji, u Bugarskoj i Slovačkoj su obustavljene procedure radi ratifikacije Istambulske konvencije.[122] Već su ranije aktivnosti na ratificaranju odgođene u Latviji[123] i Litvi.[124] U Hrvatskoj je pak, nakon oklijevanja, Vlada Andreja Plenkovića u ožujku 2018. godine najavila aktivnosti radi što brže ratifikacije Istanbulske konvencije - ne doduše bez protivljenja u društvu.[125] Plenkovićev HDZ, koji se deklarira kao demokršćanska stranka[126], pokrenuo je takvu inicijativu usprkos jasno iskazanom protivljenju Hrvatske biskupske konferencije.[127] 22. ožujka 2018. godine je Vlada RH objavila tekst "Interpretativne izjave" koju će Hrvatska priopćiti prigodom polaganja isprave o ratifikaciji, a gdje se navodi da "RH smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obveze uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav".[128]

Korištenje termina "gender ideology" i "gender feminism" na engleskom govornom području[uredi VE | uredi]

Na engleskom govornom području, uvriježilo se korištenje termina "gender ideology" na način da on označava stavove prema ulogama, pravima i odgovornosti muškaraca i žena u društvu dakle drugačije od korištenje termina "rodna ideologija" u hrvatskom jeziku. U engleskom jeziku se onda govori da "tradicionalne rodne ideologije" stavljaju naglasak na različitost uloga za žene i muškarce.[129]

U nekim slučajevima se termin "rodna ideologija" koristi na onaj način kao i u hrvatskom jeziku - naime u slučajevima kada se prenose sadržaji o tematici djelovanja "queer feminista" izrečeni na drugim jezicima. Tako npr. LifesiteNews prenosi detalje o razgovoru pape Franje s austrijskim biskupom Andreasom Launom - koji je zacijelo vođen na talijanskom jeziku 2014. god. i kojega je austrijski biskup prenio na članku za "Kath.Net" na njemačkom; kako se u oba ta jezika termin "rodna ideologija" koristi na način kako je to uobičajeno i na hrvatskom jeziku, američki medij taj termin (koji je zapravo neprevediv na engleski) koristi pod navodnim znacima: "Papa Franjo je odlučno osudio 'rodnu ideologiju' u privatnom razgovoru s austrijskim biskupom Andreasom Launom ranije ove godine, prenosi biskup u jednom nedavnom napisu." [130]

Pojavnost koja se u hrvatskom jeziku naziva rodnom ideologijom, u engleskom se uglavnom naziva "gender feminism", koji pojam primjerice Oxfordski online rječnik objašnjava kao "zagovaranje pogleda da su razlike između muškog i ženskog roda socijalni konstrukti stvoreni i korišteni od muškaraca kako bi postigli dominaciju nad ženama".[131]

Kritike korištenja termina "rodna ideologija"[uredi VE | uredi]

Američka novinarka Ana Campoy (Dallas, Texas) piše 2016. godine o rodnoj ideologiji kao novom terminu kojega su počeli koristiti konzervativci širom svijeta - od Meksika do Poljske; kojim da se terminom obuhvaćaju raznolike ideje s kojima se konzervativci današnjice ne slažu - kojima da je jedino zajednički da odstupaju od tradicionalnih pogleda na odnose između muškaraca i žena i na pitanja spolnosti općenito. Ukazuje da su osobito katolici usredotočeni na termin "roda" kako se počeo koristiti od 1990.-ih godina, kojega smatraju trojanskim konjem kojemu je zadaća da u društvu nametne protu-obiteljske politike.[132]

Stefanie Mayer (stručnjakinja za feminizam i ljudska prava, koordinatorica Centra za žene i studije roda na Sveučilištu u Klagenfurtu) i Birgit Sauer (politologinja i stručnjakinja za izučavanje roda sa Sveučilišta u Beču) u radu “‘Gender ideology’ in Austria: Coalitions around an empty signifier” iz 2017. godine karakteriziraju sintagmu “rodna ideologija” kao puku političku poštapalicu svojstvenu konzervativcima, kršćanima, te desničarskim populistima i ekstremistima.[133]

Tijekom rasprave o prihvaćanju Istanbulske konvencije u Hrvatskoj 2017. i 2018. godine, feministice su se vrlo odlučno protivile govoru o rodnoj ideologiji, jer da takvo što ne postoji.[134]

U veljači 2018. godine, hrvatska feministica Marina Biti (lingvistica, Sveučilište u Rijeci) govori da je "rodna ideologija" termin kojega konzervativci koriste za zastrašivanje javnosti, da je posrijedi sintagma "koja je puštena u opticaj s misijom zaustavljanja promjena nabolje u sferi rodnih odnosa".[135]

U ožujku 2018. godine, ustavna pravnica Sanja Barić (Sveučilište u Rijeci) govori da sintagmu “rodna ideologija” vidi ”kao izmišljeno čudovište koje sadrži sva ona ponašanja vezana uz seksualnost u najširem smislu, a koja nisu po volji bilo vjerskim zajednicama, bilo tradicionalno konzervativnim krugovima pa je onda izmišljen pojam koji sve to objedinjuje”.[136]

Slovenski sociolog Roman Kuhar i novinar Aleš Zobec 2017. godine konstatiraju da rodna ideologija nikad nije jasno definirana, pa da je onda o njenom sadržaju moguće govoriti na način kao što se govori o teorijama zavjere. Ukazuju da bi kritičari morali najprije dokazati da je “shvaćanje roda kao društvenog konstrukta pogrešan i ne-znanstveni pristup društvenim ulogama i identitetima baziranima na rodu”. [137]

Postdženderizam[uredi VE | uredi]

Pojedini autori povezuju promišljanja na kakva upućuje filozofkinja Judith Butler s mogućnostima koje otvara tehnologija. Kako oni smatraju da je podjela na muški i ženski spol škodljiva, oni se zalažu za "popravak" ljudske vrste takvim biotehnološkim postupcima koji će omogućiti svakoj ljudskoj jedinci da bude "otac" djetetu i da iznese trudnoću kao "majka"; također da ostvaruje veću psihološku i biološku "fluidnost" koji će im omogućavati "istraživanje" kako ženskih tako i muških "aspekata osobnosti".[138] Uvriježilo se takva zalaganja nazivati "postdženderizam" (eng. "Postgenderism").

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Rodna ideologija




Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska biskupska konferencija (15. listopada 2014.). "Muško i žensko stvori ih" (v. poglavlje "2. Čovjek u vrtlogu rodne ideologije"). Hrvatska biskupska konferencija. pristupljeno 23. ožujka 2018.
  2. CARLETON COLLEGE, Womens's and Gender Studies: Courses. Pristupljeno 28.11.2014.
  3. Žestoka rasprava u Studiju 4: "Rodna ideologija postoji otprilike kao i ljudi gušteri". HRT (3. listopada 2017.). pristupljeno 29. prosinca 2017.
  4. Centar za ženske studije Zagreb (26. rujna 2017.). Simpozij u počast Nadeždi Čačinovič. Centar za ženske studije Zagreb. pristupljeno 16. listopada 2017.
  5. CroL. CroL LGBT news Portal, tag "LGBG aktivizam". CroL. pristupljeno 16. listopada 2017.
  6. Queer. LORI (7. srpnja 2007.). pristupljeno 10. ožujka 2018.
  7. Michelle Gallo (29. kolovoza 2017). “Gender Ideology” Is a Fiction That Could Do Real Harm (engleski). Open Society Foundations. pristupljeno 20. travnja 2018.
  8. "Postmodern Feminism", Kristina Wolf za "Blackwell Encyclopedia of Sociology Online", pristupljeno 3.9.2014.
  9. "Giving Feminism a Bad Name", Barry X. Kuhle za "Psychology Today", 28.5.2012.
  10. Zagreb Pride: O nama, pristupljeno 26.09.2014.
  11. Vlada Republike Hrvatske (22. ožujka 2018.). PRIJEDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE VIJEĆA EUROPE O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA. Vlada Republike Hrvatske. pristupljeno 22.ožujka 2018.
  12. Linda L. Lindsey (2015). The sociology of gender. Gender roles: a sociological perspective., str. 4. (engleski). Routledge, New York. pristupljeno 20. travnja 2018.
  13. Ženska soba (Zagreb): Pojmovi, pristupljeno 12.9.2014.
  14. Guy Kelly (24. svibnja 2018.). A (nearly) complete glossary of gender identities for your next census (engleski). The Telegraph. pristupljeno 20. travnja 2018.
  15. "Social cognitive theory of gender development and differentiation", Bussey K., Bandura A., Psychol Rev. 1999 Oct;106(4):676-713
  16. David V. Ruffolo (4. kolovoza 2010.). Passionate resistance against heteronormativity (engleski). Švedski sekretarijat za istraživanje roda. pristupljeno 20. travnja 2018.
  17. Tiffany Fields (2. ožujka 2016.). Harmful Gender Norms: Moving beyond binary and heteronormative approaches to preventing sexual and domestic violence (engleski). PreventConnect. pristupljeno 20. travnja 2018.
  18. "Disturbing heteronormativity: The ‘queer’ jurisprudence of Albie Sachs" Jaco Barnard-Naudé, Pierre de Vos, Southern African Public Law, Vol. 25, No. 1. siječanj 2010., str.. 209 - 234, pristupljeno 20. travnja 2018.
  19. Genderismus: Wegen Erfolglosigkeit in Konkurs, "Kathpress" 04.09.2012., pristupljeno 11. svibnja 2013.
  20. "Médias-Presse-Info", "L’enseignement de l’idéologie du genre financé par l’Union européenne", 15.04.2014.
  21. "L'ideologia gender è demoniaca", Federico Cenci za ZENIT. 23.6.2014.
  22. "Corrispondenza Romana", "Gli studi sul cervello contestano l’ideologia di genere", 08.01.2014.
  23. ESTEFANÍA VELA BARBA (11. srpnja 2017.). [The New York Times ES La verdadera ideología de género] (španjolski). The New York Times (izdanje na španjolskom jeziku). pristupljeno 24. siječnja 2018.
  24. Gabriel Cortina de La Concha za "El Diario Exterior", "'La ideología de género', por Jorge Scala", 07.06.2010.
  25. Rute Pina (29. studenog 2017). Do México ao Uruguai, campanha contra "ideologia de gênero" mobiliza conservadores (portugalski). Brasil de Fato. pristupljeno 24. siječnja 2018.
  26. "Para conservadores, ideologia de gênero é marxista e não cabe no Plano de Educação", Cíntia Alves za "GGN - O JORNAL DE TODOS LOS BRASIS", 22.4.2014.
  27. "Czy Ideologia Gender jest zagrożeniem dla cywilizacji?", Aleksandra Kostecka za "Pikio.pl" 30.12.2013.
  28. Vicot Conde, "A Handbook of International Human Rights Terminology", "Nebraska Press" 2004, članak "Gender Feminism", str. 96
  29. Barry X. Kuhle, "Evolutionary psychology is compatible with equity feminism, but not with gender feminism: A reply to Eagly and Wood (2011)", Evolutionary Psychology 10(1): 39-43 (2011)
  30. English Oxford Living Dictionaries. gender feminism (engleski). https://en.oxforddictionaries.com. Oxford University Press. pristupljeno 24. siječnja 2018.
  31. "How Many Cultural Marxists Can Dance On The Head Of A Phallus?", Rod Dreher za "The American Conservative", 8.1.2014.
  32. "Huge anti-gay-marriage protest march in Paris" BBC 26.5.2013.", pristupljeno 7. lipnja 2013.
  33. [1], "Oslobađanje se nastavlja" Ivan Miklenić (glavni urednik) u "Glas Koncila" Zagreb 9.6.2013.", pristupljeno 7. lipnja 2013.
  34. Human Rights Watch: LESBIAN, GAY, BISEXUAL, AND TRANSGENDER RIGHTS Pristupljeno 28.8.2014.
  35. Ann Oakley, tekst uvoda u knjigu "Sex, Gender and Society (1972), pristupljeno 01.01.2013.
  36. "Sex and gender in society", Jean Stockard, Miriam M. Johnson, Prentice Hall, 1992.
  37. "Stanford Encyclopedia of Philosophy: Identity Politics" (pogl. "4. Gender and Feminism"), (verzija 7.2.2012.)
  38. "Performative Acts and Gender Constitution: An Essay in Phenomenology and Feminist Theory", Judith Butler, "Theatre Journal", Vol. 40, No. 4, Dec. 1988. str. 519-531 (v. osobito str. 528), izdanje "The Johns Hopkins University Press"
  39. "Gender identity", u "Encyclopedia of Children's Health", Ken. R. Wells, pristupljeno 5.9.2014.
  40. Rječnik LGBTIQ pojmova
  41. "Race, Ethnicity, Gender & Class", Healey, J. F. (2003.). "Race, Ethnicity, Gender and Class: the Sociology of Group Conflict and Change".
  42. "Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama", N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012, str. 12.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  43. [http://www.washingtontimes.com/news/2012/oct/11/parent-1-and-parent-2-could-legally-replace-mom-an/?page=all "‘Parent 1’ and ‘parent 2’ could legally replace mom and dad in France", Maya Vidon-White za "The Washington Times", 11.10.2012.
  44. [http://www.dailymail.co.uk/news/article-2323196/Education-department-eliminates-terms-mother-father-favor-gender-specific-parent-1-parent-2.html "Education department eliminates the terms 'mother' and 'father' in favor of less gender-specific 'parent 1' and 'parent 2'", David McCormack za elektronsko izdanje "Daily Mail", 11.5.2013.
  45. Moza Lloyd (6. prosinca 2012.). Heteronormativity and/as Violence: The “Sexing” of Gwen Araujo (engleski). Hypatia A Journal of Feminist Philosophy 28(4) · November 2013. pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.
  46. [2] Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama, N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012, str. 12.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  47. [3] Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence, Adrienne Rich 1980, str. 140 - 141.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  48. "One is Not Born A Woman", Monique Wittig, Feminist Issues 1.2, 1981. god., str. 47-54.
  49. ""The Gender Closet: Lesbian Disappearance Under the Sign '"Women'", Cheshire Calhoun, "Feminist Studies", Vol. 21, No. 1, 1995., str. 7-34
  50. "The Trojan Horse of Universalism: Language as a 'War Machine' in the Writings of Monique Wittig", Linda Zerilli, "Social Text", No. 25/26 (1990), Duke University Press, str. 146-17
  51. "The Trojan horse" (eng.), Monique Wittig, "Feminist Issues", 1984., Volume 4/2, str. 45-49
  52. [4] Bem, S. L. (1981). "Gender schema theory: A cognitive account of sex typing source". Psychological Review, 88, 354 - 36.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  53. [5] Bem, S. L. (1981). Gender Schema Theory and Its Implications for Child Development: Raising Gender-aschematic Children in a Gender-aschematic Society, Bem, S. L. (1983).], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  54. [6] Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity By Judith Butler, 1990 (izdanje Rutledge NY 1999), pristupljeno 11. svibnja 2013.
  55. Rose Eveleth (23. siječnja 2014.). Some Scientific Journals Are Still Confusing Sex and Gender (engleski). SMITHSONIAN.COM. Smithsonian Mag. pristupljeno 20. travnja 2018.
  56. [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=3969 "Rod i spol", Hrvoje Lorković, Matica Hrvatska, "Hrvatska revija" 2, 2007. (analiza rada A. Zaharijević i J. Kodrnja "Filozofija i i rod" objavljenog u Filozofska istraživanja br. 98/1)
  57. Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama, N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012, str. 12., pristupljeno 11. svibnja 2013.
  58. "Ženska soba: Pojmovi", pristupljeno 01.09.2014.
  59. "Queer.ba: Spol", pristupljeno 01.09.2014.
  60. "Deregulacija temelja", Adriana Zaharijević, "Filozofska istraživanja", Vol. 25 No. 4 Prosinac 2005
  61. "Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama", N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  62. [7] "Deklaracija o seksualnim pravima", sa stručnog savjetovanja seksologa održanog 1994. godine u Hong Kongu
  63. "'Queering' gender: Heteronormativity in young children",Kery H. Robinson, „Australasian Journal of Early Childhood“ 2005. (AJEC Vol. 30 No. 2, June 2005, pp. 19-28
  64. "Seksualna prava, seksualno zdravlje i sloboda", Aleksandar Štulhofer kod "iskorak.hr", pristupljeno 22.1.2014.
  65. "Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama", N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012], pristupljeno 28. kolovoza 2014.
  66. [8], "Ženski i rodni studiji"
  67. [9] web stranica Studija roda i feminizma na Stanford University, pristupljeno 8.6.2013.
  68. [10] web stranica Feminističkih i rodnih studija na Colorado College, pristupljeno 8.6.2013.
  69. [11] web stranica Studija roda, seksualnosti i feminizma na Oberlin College, Ohio, pristupljeno 25.6.2013.
  70. ATGENDER: The European Association for Gender Research, Education and Documentation, pristupljeno 22.1.2014.
  71. [12] „Lesbian feminism“, tekst autorice Yamissette Westerband o lezbijskoj historiji, na službenim stranicama Sveučilišta u Michiganu, pristupljeno 8.6.2013.
  72. [13] „Rethinging the Gay and Lesbian Movement“, (knjiga) Marc Stein, Routledge 2012.
  73. http://www.zenstud.hr/hr/korisni-linkovi/zs-regija-europa
  74. http://www.zenstud.hr/hr/novosti/71-vday/314-eve-ensler-goa-centra-za-enske-studije
  75. [14] "Pismo poljskih biskupa vjernicima: Gender ideologija je destruktivna – borite se protiv nje!", prijevod "Bitno.net" 30.12.2013.
  76. [15] Izjava stalnog promatrača Svete Stolice pri UN nadbiskupa C. Migliorea od 8.10.2010., pristupljeno 8.6.2013.
  77. „Feministička teologija“, tekst Branka Sekulića na portalu H-ALTER od 12.12.2012., pristupljeno 8.6.2013.
  78. članak „Jadranka Rebeka Anić: feministička teologija“ , kod katolik.hr, pristupljeno 8.6.2013.
  79. stranica autora Milan Polić kod "H-ALTER", pristupljeno 4.9.2014.
  80. "Činjenice i vrijednosti", Milan Polić, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2006., str. 251-255
  81. Impressum časopisa "Metodički ogledi", pristupljeno 4.9.2014.
  82. "'Roditelji su me prihvatili kao gaya i bili u oduševljeni što sam, kao i moji partneri, član SDP-a' D.K. za "Dnevno.hr", 14.4.2013. v. također "Aleksandar - 20" kod "Moj iskorak" http://moj.iskorak.hr/archives/385#more-385, pristupljeno 22.1.2014.
  83. http://blogs.telegraph.co.uk/news/author/brendanoneill2/
  84. [http://uimeobitelji.net/2013/06/10/govor-koji-je-odjeknuo-engleskom-homoseksualni-brakovi-borba-za-jednakost-ili-rat-protiv-razlicitosti/
  85. Helen Lindberg "Only Women Bleed?: A Critical Reassessment of Comprehensive Feminist Social Theory", "Örebro Studies in Political Science", Vol. 24., 2009.
  86. [16] ("Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  87. [17] "Grbin: Glasovat ću protiv raspisivanja referenduma", SEEBiz/H 11.6.2013)
  88. [18] "Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  89. ["The Second Stage - With a New Introduction", Betty Friedan], American Women: A Library of Congress Guide for the Study of Women's History and Culture in the United States", Library of Congress, 2001.
  90. "Women Have Betrayed Women", Christina Hoff Sommers, "Simon @ Schuster, 1994., str. 133 "Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  91. Scot London: "The Future of Feminism: An Interview with Christina Hoff Sommers", (prerada radijskog intervjua), pristupljeno 17.08.2014.)
  92. The Wall Street Yournal, "Camille Paglia: A Feminist Defense of Masculine Virtues", by Bari Weiss, 28.12.2013)
  93. VIDEO sa snimkom akcije feminističkih aktivistica, kod "A Voice for Male Students"
  94. Claire Heuchan (6. listopad 2018.). If feminist Linda Bellos is seen as a risk, progressive politics has lost its way (engleski). The Guardian. pristupljeno 29. siječnja 2018.
  95. Criticism of a Gender Theory, and a Scientist Under Siege", Benedict Carey za "The New York Times", 21.8.2017.
  96. [19] "Ex-SNP leader Gordon Wilson attacks gay marriage", BBC Scotland Politics 14.10.2012.
  97. Uzorak prikladnog kratkog govora u svezi "homoseksualnog odgoja"
  98. Kompendij socijalnog nauka Crkve iz 2004. (v. toč. 224), pristupljeno 11. svibnja 2013
  99. [20] VIDEO: Znanstvenici homoseksualci empirijski dokazali lažnost i šarlatanstvo rodne ideologije]
  100. [21] Kurikulum zdravstvenog odgoja], pristupljeno 15. prosinca 2012.
  101. Odluka MZOS, pristupljeno 15. prosinca 2012
  102. [22] "Ustavni sud ukinuo zdravstveni odgoj", AlJazeera Balkans 22.5.2013.
  103. [23] Integralni tekst Odluke Ustavnog suda RH Broj: U-II-1118/2013 od 22.5.2013, objavljen u "Narodnim novinama" br. 63/2013
  104. "Džuma 22.02.2013. – Zdravstveni odgoj u školi? (Mersad ef. Kreštić)", mrežne stranice Islamske zajednice u Hrvatskoj
  105. "'VJERONAUK U ŠKOLAMA IZVOR JE ŠOVINIZMA U HRVATSKOJ' Redatelj Oliver Frljić", Ivana Mikuličin za "Jutarnji list", 07.12.2013.
  106. "Crkvo-mrzac Jovanović prijeti dopisom ravnateljima škola radi referenduma o obitelji", "Dnevno.hr", 14.11.2013.
  107. [24]"GROZD i Reforma: 'Zdravstvenim odgojem kvazi znanstvenici i dalje promiču rodnu ideologiju. Ne štiti se pravo roditelja'", HKV 27.12.2013.
  108. [25] "628 PODNOSITELJA PRIGOVORA OKUPILI SE PRED HNK - Grupa splitskih roditelja: Pod krinkom brige za zdravlje djece provodi se homoseksualna propaganda", D. Šarac za "Slobodna Dalmacija" 9.11.2013
  109. http://www.arcc-cdac.ca/postionpapers/25-Abortions-for-Genetic-Reasons.pdf
  110. http://www.theatlantic.com/sexes/archive/2013/01/the-social-construction-of-selective-abortion/267386/
  111. http://www.euronews.com/2011/11/20/zapatero-s-seven-years-in-madrid/
  112. [26] European Centre for Law and Justice, Report "Surrogate Motherhood: A Violation of Human Rights", travanj 2012
  113. [http://www.thesurrogacysource.com/ip_fees.htm
  114. [27] "Recept za lijek protiv homofobije", Izvještaj na H-Alter 17.5.2010.
  115. "Catholics assaulted, spat upon, and spray-painted as they defend cathedral from feminists", Matthew Cullinan Hoffman za LifeSiteNews.com 12.10.2012.
  116. "Our message: The French must stand up..." (eng.) službene stranice "La Manif Pour Tous", pristupljeno 01.09.2014.
  117. Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (28. prosinca 2017.). HAZU: Rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno-obrazovni sustav (cjeloviti tekst Izjave). Narod.hr. pristupljeno 29. prosinca 2017.
  118. Na Izjavu Znanstvenog vijeća HAZU-a uslijedile brojne reakcije. HRT (28. prosinca 2017.). pristupljeno 29. prosinca 2017.
  119. Rory Mulholland (21. studenog 2017.). 'Gender-neutral' French banned from government papers (engleski). The Telegraph. pristupljeno 22. ožujka 2018.
  120. MORGAN LOWRIE (21. ožujka 2018.). Minister defends Service Canada’s gender-neutral language amid opposition ridicule (engleski). thestar.com. pristupljeno 22. ožujka 2018.
  121. Catharine Tunney, Peter Zimonjic (21. ožujka 2018.). Service Canada's gender neutral directive is 'confusing' and 'will be corrected' says minister (engleski). CBC NEWS. pristupljeno 22. ožujka 2018.
  122. ZBOG STRAHA OD HOMOSEKSUALNIH BRAKOVA: Slovaci neće ratificirati europski sporazum o borbi protiv nasilja nad ženama. DNEVNIK.hr (22. veljače 2018.). pristupljeno 10. ožujka 2018.
  123. Māris Klūga (22. siječnja 2018.). Latvia unlikely to ratify Istanbul Convention any time soon (engleski). LSML.LV. pristupljeno 10. ožujka 2018.
  124. Lithuanian ministry proposes to delay ratification of Istanbul Convention (engleski). The Baltic Times (3. ožujka 2018.). pristupljeno 10. ožujka 2018.
  125. Velikogorički HDZ-ovac poručio Plenkoviću: Istanbulska konvencija je protuprirodna. Tportal (10. ožujka 2018.). pristupljeno 10. ožujka 2018.
  126. HINA (19. lipnja 2018.). 'HDZ pozicioniramo kao državotvornu, domoljubnu, narodnjačku i demokršćansku stranku'. Večernji list. pristupljeno 10. ožujka 2018.
  127. Biskupima je Istanbulska konvencija "mačak u vreći". N1 (8. prosinca 2017.). pristupljeno 10. ožujka 2018.
  128. Rozita Vuković, Goran Penić, Kristina Turčin (22. ožujka 2018.). VLADA USVOJILA ISTANBULSKU KONVENCIJU Ustavna stručnjakinja: 'Neće biti neočekivano ako Hrvatska zbog ove izjave bude snosila političke posljedice'. Jutarnji list. pristupljeno 22. ožujka 2018.
  129. "Gender Ideology", "Sociology Guide - A Student's Guide to Sociology", pristupljeno 11.10.2014.
  130. "Austrian bishop: Pope Francis told me ‘gender ideology is demonic’",John-Henry Westen za Life.Site.News 16.7.2014.
  131. Definition of gender feminism in English (engleski). https://en.oxforddictionaries.com/. Oxford Living Dictionaries. pristupljeno 5. travnja 2018.
  132. Ana Campoy (4. studenog 2016.). A conspiracy theory about sex and gender is being peddled around the world by the far right (engleski). Quarz. pristupljeno 20. travnja 2018.
  133. Stefanie Mayer, Birgit Sauer (kolovoz 2017.). “Gender ideology” in Austria: Coalitions around an empty signifier (engleski). Rowman & Littlefield. pristupljeno 20. travnja 2018
  134. HRT (3. listopada 2017.). Žestoka rasprava u Studiju 4: "Rodna ideologija postoji otprilike kao i ljudi gušteri". HRT. pristupljeno 20. travnja 2018.
  135. Marina Biti (23. veljače 2018.). Rodna ideologija u središtu je interesa ekstremne desnice koja nastoji konzervirati zatečene rodne odnose. ONE NASTUPAJU. pristupljeno 20. travnja 2018.
  136. Marinko Jurasić (19. ožujka 2018.). Rodna ideologija izmišljeno je čudovište kojim konzervativci plaše javnost. Večernji list. pristupljeno 20. travnja 2018.
  137. Kuhar, Roman; Zobec, Aleš (2017). [http://www.pedocs.de/volltexte/2017/14594/pdf/cepsj_2017_2_Kuhar_Zobec_The_anti_gender_movement.pdf The anti-gender movement in Europe and the educational process in public schools] (engleski). CEPS Journal. pristupljeno 20. travnja 2018.
  138. [http://ieet.org/archive/IEET-03-PostGender.pdf "Postgenderism: Beyond the Gender Binary"], George Dvorsky i James Hughes, PhD", Institute for Ethics and Emerging Technologies, IEET Monograph Series 03, 20. ožujka 2008.