Rodna ideologija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gender neutrality sign.png

Rodna ideologija ili "rodne studije" je naziv za skup ideja, ustanova i djelatnosti usmjerenih na izučavanje odnosa "spol" i "roda", na osnovu ideje - formirane u lezbijsko-feminističkim krugovima u New Yorku 1980.-ih godina - da ta dva pojma opisuju posve različite stvari. Predmet intelektualnog interesa znanstvenih radnika angažiranih na rodnim studijama i danas je izučavanje i promoviranje feminizma i LGBTIQ aktivizma.

Rodne studije zagovaraju ideju da je spol puka biološka kategorija, dok je "rod" društveno uvjetovane kategorija (prema njima, osoba može primjerice biti po spolu žena, a po rodu "butch", tj. "muška lezbijka"); te se zalažu za temeljiti "redizajn" ljudskog društva sukladno takvoj ideji, koju znatan broj sveučilišnih nastavnika zaposlenih na rodnim studijima smatra fundamentalnim antropološkim otkrićem.

Brojni kritičari ideja koje promoviraju rodne studije, nazivaju te ideje i sa njima povezan politički (uglavnom iz LGBTIQ i feminističkih krugova) aktivizam rodna ideologija, još i gender ideologija (od en. gender = rod) ili "dženderizam" (na njemačkom govornom području, "genderismus"[1]). Neki kritičari ovu ideologiju svrstavaju pod kulturni marksizam. Početkom 21. stoljeća, ideje koje promoviraju rodne studije (tj., "rodna ideologija") - i pored sve ozbiljnijih protivljenja[2] [3] - bivaju ugrađene u brojne zakone i vladine politike širom svijeta, čineći rodnu ideologiju predmetom najvećih javnih prijepora; najuočljivije je nastojanje da se donesu zakoni kojima se omogućuje homoseksualcima da svoje zajednice registriraju pod imenom "brak" i da posvajaju djecu. U SAD-u, zemlji gdje je dženderizam kao ideologija i nastao, do prosinca 2012. godine je 9 saveznih država donijelo zakone takvih sadržaja; u drugih 40 saveznih država donesene su odredbe kojima se priznavanje statusa braka zajednicama homoseksualaca zabranjuje - od toga su u 31 saveznih država SAD-u temeljem ustavnih narodnih referenduma takve prohibitivne odredbe unesene u državne ustave.



Temelji[uredi VE | uredi]

"Rodna teorija"/"Rodna ideologija" smatra da je opravdano razlikovanje između spola (engleski: sex) i roda (engleski: gender).

Načelno, riječ spol koristi se, u primjeni na ljudsku vrstu, za sve one razlikovne osobine koje su biološki i nasljedno uvjetovane, dok rod''' označava one razlikovne osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem[4] [5]. Iz takve koncepcije, proizlazi da su pojmovi "muškarac" i "žena" proizvoljni društveni konstrukti. Teoretičari rodne ideologije drže da je zapravo istinito, da se ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno: ono se tek naknadno socijalizira u muškarca ili ženu - ili nešto treće (četvrto, peto ... "rodnih identiteta" može biti onoliko, koliko postoji varijanti seksualnih sklonosti). Dženderisti stoga zaključuju da se obiteljski odnosi (otac, majka, muž, žena) smatraju „rodno-specifičnima“; njihov daljnji zaključak jest, da bi bilo ispravno da se te "rodno-specifične" odnose i s njima povezane termine zamijeni „rodno-neutralnim“ odnosima i terminima. "Muž" i "žena" trebali bi postati "partneri", "tata" i "mama" bi trebali biti isključivo "roditelji", "kćer" i "sin" bi morali biti "potomci" itd.

Kao posljedica socijalnih i psiholoških promjena koje bi nastale dosljednim odvajanjem spola i "roda", smatraju pobornici takvih ideja, nastalo bi jedno daleko savršenije ljudsko društvo - u kojem bi praktično nestao svaki oblik diskriminacije, nejednakosti, eksploatacije i nepravde svake druge vrste.

Najodlučnije zagovornike teorija rodne teorije/rodne ideologije - dženderiste - nalazimo u redovima LGBTIQ aktivista i među pripadnicima feminističkih udruga.

Povijest rodne teorije/rodne ideologije[uredi VE | uredi]

Stanoviti zametak dženderističke ideje nalazimo u radu utjecajne američke feminističke spisateljice Adrienne Rich "Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence" iz 1980. godine. U tom eseju A. Rich tvrdi da je heteroseksualnost nasilna politička institucija koja služi ostvarivanju prevlasti muškarca nad ženom; dapače da je heteroseksualnost model i objektivni izvor svake postojeće eksploatacije među ljudima. A. Rich se tu zalaže za "lezbijsku egzistenciju" kao normalni načinu života za svaku ženu. U zaključkom odlomku tog svojeg eseja, A. Rich postavlja pitanje: "Trebamo li osuditi sve heteroseksualne odnose, uključujući one koje su najmanje obilježeni opresijom?" Na to pitanje, autorica ne želi dati izričiti odgovor; po njenom mišljenju tek žena koja se duboko oproba u "lezbijskoj egzistenciji" može biti doista osposobljena da u pravoj slobodi razmisli o eventualnom upuštanju u heteroseksualne odnose.[6]

Prvo ozbiljno korištenje "džender" terminologije u znanstvenoj periodici i pravi početak rodne ideologije nalazimo odmah 1981. godine kod američke psihologinje Sandre Lipsitz Bem (predavač na Sveučilištu Cornell u New Yorku): ona ide dalje od A. Rich, te tvrdi da nije dovoljno da žena optira za lezbijstvo. Prema S. L. Bem, potrebno je posve dekonstruirati pojmove "muškarac" i "žena" - prava ravnopravnost među ljudima će nastupiti tek kada se posve dekonstruiraju muški i ženski identitet, kada ljudi budu odgojeni da nemaju baš nikakvih predodžbi o tome što bi trebalo biti "muško" i "žensko".

Kao psiholog, S.L. Bem upozorava da je temeljno pitanje "rodne teorije" koju nastoji izgraditi - pitanje što će se na mentalnom polju smatrati "zdravim" i "bolesnim" ("normalnim" i "nenormalnim"). Ona se zalaže da u budućnosti ne bi trebalo smatrati homoseksualnost nenormalnom - nego bi prema njoj isključiva heteroseksualnost bila bolesna, nenormalna i neprihvatljiva orijentacija. Ta autorica u svojem fundamentalnom radu „Gender Schema Theory“ iz 1981. godine [7] iznosi: „Politički, naravno, androginost je bio koncept čije je vrijeme došlo, koncept koji je naočigled osiguravao oslobođenu i humaniju alternativu tradicionalnim, spolno pristranim standardima mentalnog zdravlja. I istina je da se koncept androginosti može primijeniti kako na muškarce, tako i na žene, te da ohrabruje pojedince da prigrle kako muško tako i žensko u sebi... međutim, koncept androginije nije dovoljno radikalan iz feminističke perspektive jer nastavlja predstavljati da postoje muško i žensko u svima nama, da koncepti muškosti i ženskosti imaju neovisan i opipljiv realitet .... Naprotiv, koncept rodno baziranog shematskog procesuiranja omogućuje 'podizanje svijesti' ... može dovesti, na primjer, do toga da opazimo kako je muško – žensko razlikovanje insinuirano na posve neutemeljene načine u društvenom odgoju djece.“ Taj stav dalje elaborira S. L. Bem u svojem radu „Gender Schema Theory and Its Implications for Child Development: Raising Gender-aschematic Children in a Gender-aschematic Society“[8] iz 1983. godine, gdje „liberalnim feminističkim roditeljima“ predlaže "cenzuru spolno-stereotipiziranih materijala koja je nephodna da odgodi inicijalni rast spolno povezane asocijativne mreže kada su djeca mala", koju cenzuru se može završiti kada djeca nauče "lekciju kulturnog relativizma", tj. kada ih roditelji odgoje da svatko ima svoju istinu (ne da bi bilo različitih pogleda na istinu; S. L. Bem savjetuje "liberalnim roditeljima" da djecu poduče kako istina zapravo i ne postoji - da postoje samo različita mišljenja različitih ljudi).

Za popularizaciju dženderističke ideje u redovima feminističkih i LGBTQ intelektualaca, ključna je bila "Gender Trouble", knjiga američke filozofkinje Judith Butler, objavljena 1990. godine[9]. J. Butler dalje razvija ideje S. L. Bem, nalazeći u njima neku sličnost sa idejama poznate francuske filozofkinje Simone de Beauvoir (koja, međutim, u svoje vrijeme - umrla je S. de Beauvoir 1986. godine - nije bila došla do tako dalekosežnih zaključaka kao S. L. Bem i J. Butler).

Glavni ciljevi rodne ideologije[uredi VE | uredi]

Rodna ideologija teži uspostavi socijalnih odnosa u kojem odnosi između ljudi neće biti obilježeni podjelom na "muško" i "žensko"; njeni pobornici smatraju da takva podjela opterećuje čovječanstvo i da život čovjeka čini lošim.

Ovakva nastojanja izazivaju dalekosežne posljedice u odnosu na brak i obitelj; zapravo je neskrivena težnja dženderista da posve razgrade tradicionalni poredak vrijednosti u području braka i obitelji, spolnosti i prokreacije.

Osobitu pozornost dženderisti posvećuju uspostavi nadzora nad rađanjem, koje se postiže zalaganjem za što veću dostupnost abortivnih i biomedicinskih tehnika, ali i nastojanjem da se oslabi utjecaj tradicionalnih etičkih načela iz područja seksualnosti među djecom i mladima, putem medija i kroz školske programe u koje su ugrađeni mehanizmi rodne ideologije. Pritom se uobičajilo govoriti o "seksualnim pravima"[10] (ne postoji neki međunarodnopravni dokument o "seksualnim pravima") djece i mladih, podučava se da eksperimentiranje u području spolnosti predstavlja dobrodošli dio puta osobnog sazrijevanja. Nastoji se djecu i mlade uvjeriti u svekoliku slobodu izbora u području spolnosti: nije bitno hoće li eksperimentiranje sa spolnošću rezultirati heteroseksualnim, homoseksualnim, transseksualnim ili kakvim drugim opredjeljenjem (Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj od 2012.). [11] U pristupu mladima, u dženderističkoj se literaturi praktično nikad ne prikazuju poteškoće s kojima se u intimnom životu suočavaju osobe koje se pridruže zajednicama "alternativnog životnog stila" čak i neovisno o reakciji heteroseksualnog dijela društva, također se ne spominje opasnost od klizanja prema nekom od mentalnih poremećaja iz grupe parafilija.


Nastanak institucionalnih "rodnih studija"[uredi VE | uredi]

Institucije pod imenom "Rodne studije" (en. "Gender studies") su se razvile u okružju tzv. "ženskih studija“ [12], sveučilišnih projekata feminističkih krugova pokrenutih krajem 1960.- ih godina u SAD, i prihvaćeni u doba procvata tzv. "liberalizma" (izraz udomaćen u američkoj kulturi; kod nas se to razdoblje prepoznaje po aspektima poput širenja pacifizma, studentskih prosvjeda, širenja uporabe raznih opojnih droga i tzv. "seksualne revolucije") u mreži američkih sveučilišta - napose onih financiranih državnim novcem. Do danas je veza između feminizma i rodnih studija ostala vrlo čvrsta, te na nekim sveučilištima rodni studiji djeluju pod nazivima "studije roda, feminizma i seksualnosti", „feminističke i rodne studije“, „ženske studije“ i slično. [13][14][15] Počev od prva dva takva sveučilišna projekta pokrenuta 1970. god. na Državnom sveučilištu New York (SUNY) i Državnom sveučilištu u San Diegu, veći broj sveučilišta u raznim zemljama [16] je organiziralo odjele koji se bave takvim izučavanjima.

Rodne studije su od samih početaka snažno povezane sa LGBTQ pokretom, zbog nezanemarivog doprinosa lezbijskih feministica njihovom radu. [17], te predstavljaju rodne studije teorijski oslonac LGBTQ pokreta. [18]

U Hrvatskoj za sada nijedno sveučilište nije organiziralo program ženskih studija, ali u Zagrebu djeluje ambiciozno postavljen „Centar za ženske studije“, koji je povezan sa nizom srodnih udruga i sveučilišnih programa u okolnim zemljama i šire u svijetu.[19] [20]

Teorijske postavke rodnih studija postale su s vremenom prijeporno kulturalno pitanje; njihovi kritičari koriste za njih naziv “rodna ideologija“. Osobito snažni izvor kritike su krugovi vezani uz Katoličku crkvu. [21] [22] [23] [24]


Kritike rodne ideologije u društvu[uredi VE | uredi]

Primjer kritike rodne ideologije sa konzervativnih političkih pozicija možemo primjerice čitati kod Tomislava Sunića: "I za američke uši riječi "gender studies" teško zvuče, upravo zato što taj izraz ima poglavito programatski i ideološki, a tek sekundarno znanstveni karakter.[25]; on govori o tome da se narodu "nasilno servira rodna ideologija."[26]

Ivica Šola piše kako homoseksualnost nije samo seksualna već i politička orijentacija što ju je ljevica širom svijeta preuzela kako bi prikrila vlastitu krizu identiteta koja se dogodila kada je napustila interese radništva i socijalne države i priklonila se politici služenja krupnom kapitalu i zagovaranju samoregulacije tržišta. Kada već ne mogu zaštititi prava radnika, okrenuli su se ljevičari novim grupacijama kako bi sačuvali imidž progresivnih boraca za ljudska prava. Ovo premještanje fokusa ljevice nerijetko se naziva i imenom 'zapaterizam' misleći pritom na bišeg španjolskog premijera Joséa Zapatera. Ivica Šola nalazi da su španjolskim ljevičarima pitanja prava homoseksualaca zapravo bila smokvin list za mnoštvo neriješenih socijalnih i gospodarskih pitanja: „Zapaterizam ide dalje. Dok divljanje cijena goriva tjera na ulice španjolske ribare i šofere, dok hrana i energenti svednevice poskupljuju, a prava homoseksualaca su postala normalna stvar oko koje se javnost sve manje glođe, ljevica u Španjolskoj vadi nove adute vlastitog političkog djelovanja i ljevičarskog 'identiteta'".[27]

Primjer kritike sa libertarijanskih pozicija nalazimo kod britanskog intelektualca Brendana O'Neila (kolumnist kod "The Daily Telegraph"[28]), koji progovara u svibnju 2013. godine o aktualnom poslu donošenja zakona kojim se zajednicama homoseksualaca daje status braka: "...što zapravo ministri i aktivisti, koji govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? ... Neki zagovornici homoseksualnih brakova kažu da je samo ljubav bitna i da je zbog toga isključivanje iz institucije braka ljudi koji vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski čin i pravi primjer prakticiranja nejednakosti. ...

Zapravo, ljubav nije dovoljan uvjet za sklapanje braka. Institucija braka već diskriminira, čak i osobe koje se vole. Na primjer, muškarac može biti iskreno i strastveno zaljubljen u svoju sestru i ona u njega, ali njima je apsolutno zabranjeno da sklope brak. Žena može beznadno voljeti dvojicu različitih muškaraca, ali ne postoji način da se uda za obojicu. Neki će se od nas možda sjetiti kad su imali 14 godina i bili preko ušiju zaljubljeni u svog vršnjaka ili vršnjakinju, ali nismo se mogli s njima vjenčati. Brak je institucija koja diskriminira, čak i ljude koji se vole...ako proučite glavne argumente koje zagovornici ˝bračne jednakosti˝ nude, vidjet ćete da često imaju snažnu terapeutsku sastavnicu. Tvrdi se da se zbog zabrane prava na brak homoseksualne osobe osjećaju bezvrijednima, zanemarenima od društva, povrijeđenima....Ali, uloga vlade nikad ne bi trebala biti pružanje terapije i pomaganje ljudima da se osjećaju bolje u vezi svojih životnih izbora i iskustava. U vezi jednakosti, vlada bi trebala imati samo jednu zadaću: pružanje jednakih mogućnosti, tj. uklanjanje svih pravnih zapreka za sudjelovanje pojedinaca i grupa u svakodnevnom javnom životu. No, vlada ne može pružiti jednakost ishoda, osiguravajući da svatko uspije u životu; ni jednakost iskustava; osiguravajući svakome sretan i ispunjen život; niti jednakost emocionalnog zadovoljstva, osiguravajući da se svi osjećaju jednako cijenjenima u društvu. To su stvari koje mi sami moramo ostvariti, koristeći svoju autonomiju u izboru životnog puta za koji osjećamo da nam najbolje odgovara....današnja lažna jednakost ne oslobađa ljude, nego ih čini više ovisnima o trenutnoj volji države i ne poboljšava društveno tkivo, naprotiv otežava svim građanima i institucijama da vode vlastiti moralni život."[29]

Rodna ideologija je u suprotnosti s moralnim naukom Katoličke crkve Katolička crkva je svoje službeno protivljenje uvrstila i u toč. 224 Kompendija socijalnog nauka Crkve [30] [31]. Tu se navodi: „Suočeni sa teorijama koje smatraju rodni identitet za puki kulturni i socijalni proizvod interakcije između zajednice i pojedinca, neovisno o osobnom spolnom identitet i bez ikakvog odnosa prema istinskom smislu spolnosti, Crkva ne prestaje ponavljati svoje učenje ‘Svatko, muškarac i žena, treba priznati i prihvatiti svoj spolni identitet. Fizičke, moralne i duhovne razlike i komplementarnosti su orijentirane prema dobrima braka i prema rascvatu u obiteljskom životu. Harmonija para i društva dijelom ovisi o načinu na koji se komplementarnosti, potrebe i uzajamna podrška između spolova žive’ (KKC 2333). Sukladno toj perspektivi, pozitivni zakoni moraju biti sukladni prirodnom pravu, prema kojemu je spolni identitet nužan, jer predstavlja objektivni uvjet za formiranje para u braku.“ Slijedom ovako izraženih stajališta,katolici su naglasniji protivnici dženderizma - makar očito ne i jedini[32][33].

Rodna ideologija je također protivna i naučavanjima Islamske zajednice o spolnosti i obitelji. "U svrhu zaštite ljudskog tijela od zaraznih bolesti, islam zabranjuje svaku vrstu odnosa između muškarca i žene koji su stranci jedno drugom, ali i sve ono što vodi takvom odnosu. Uzvišeni Alah u Kur’anu posebno ističe spuštanje pogleda: 'Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja, to im je čednije, jer Alah zna ono što oni rade.' (En-Nur, 30) 'A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja…' (En-Nur, 31) U islamu momak i djevojka postaju dozvoljeni jedno drugome samo onda kada su se šerijatski vjenčali ili javno sklopili brak. Svaka veza izvan braka smatra se bludom o čemu Časni Kur’an kaže: 'I što dalje od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put.' Posljedice omogućavanja braka između muškarca i muškarca mogu biti strašne i nesagledive. Ne možemo i ne želimo odgajati svoju djecu u zabludi da su istospolni brakovi nešto normalno i prihvatljivo. Ta pojava ne može biti normalna, jer nije prirodna; kao takva, ona onemogućava produžetak i razvoj života."[34]

U redovima znanstvene zajednice postoje kontroverze o utemeljenosti rodne ideologije na znanstvenim dokazima kao i o njenoj logičkoj koherentnosti .[32][33][35]

Sociologinja i feministkinja Helen Lindberg ukazuje na sličnosti povijesnog marksizma i rodne ideologije, koja se očituje u načinu razvoja ovih znanstveno-ideoloških projekata i njihovom načinu političkog djelovanja usmjerenom ka općoj ideji "oslobađanja".

Pobornici stajališta "rodnih ideologa", sa druge strane, iznose mišljenje da je nedopustivo da država i društvo poduzimaju išta čime bi se heteroseksualnim zajednicama i heteroseksualnosti davalo bilo kakvu prednost u društvu.[36] [37] [38]

Kulturalni i politički sukobi u svezi rodne ideologije[uredi VE | uredi]

Obveza da se podučava školsku djecu i mlade osnovnim elementima rodne ideologije bili su unijeti u četvrti modul zdravstvenog odgoja koji je 2012. uveden u hrvatske osnovne i srednje škole[39][40]. Sadržaj programa i način uvođenja Kurikuluma zdravstvenog odgoja - bez prethodne javne rasprave - od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta izazvao je žestoke kritike jednog dijela javnosti[41]; temeljna primjedba je bila, da se ideje rodne ideologije prema Kurikulumu treba podučavati kao činjenice - makar o njima ne postoji znanstveni konsenzus i zapravo su prihvaćene jedino kod znanstvenika iz feminističkih krugova. Ujedno je ukazivano da je stajalište, da bi smjela postojati razlika između spola i "roda", nesukladno svjetonazoru brojnih roditelja i čitavih vjerskih zajednica - uključujući tu one sa najvećim brojem vjernika. Ustavni sud RH je u svibnju 2013. godine taj Kurikulum ukinuo jednoglasnom odlukom, uz obrazloženje da "u konkretnom slučaju država nije ispunila svoju proceduralnu ustavnu obvezu da nastavne sadržaje zdravstvenog odgoja u državnim odnosno javnim školama na uravnotežen način uskladi s ustavnim pravom i slobodom roditelja na odgoj djece".[42] [43]

Nakon što je Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ponovo donijelo gotovo jednaki program Zdravstvenog odgoja, ponovo su podnijeti prijedlozi za preispitivanje njegove ustavnosti. [44] [45]

Kritičari upozoravaju da rodna ideologija promiče ne samo što šire korištenje sredstava protiv začeća, nego potiče na pobačaj (uključujući eugenički, gdje se istrebljuju nerođeni nositelji bolesti poput Downovog sindroma i Tay - Sachs bolesti [46] [47]) - sve pod egidom "prava na izbor" i brige za zdravlje žene; tako je npr. u Španjolskoj ljevičarska Zapaterova vlada istodobno promovirala "gay brak" i abortus za maloljetnice bez suglasnosti i znanja roditelja[48]. Zagovornici rodne ideologije nastoje stvoriti preduvjete da u skoroj budućnosti homoseksualnim parovima bude zakonski omogućeno posvajanje djece [49], te da se širom svijeta omogući rađanje djece pomoću surogatnih majki (što je za sada u u većini zemalja zabranjeno[50][51]]). Traže se neki drugi načini prokreacije koji bi bili istrgnuti iz zajedništva ljubavi muškarca i žene u heteroseksualnom braku i obitelji, što liberalnije korištenje biomedicinskih tehnika, kao i daljnje pogodovanja pravnih odredaba na međunarodnoj i nacionalnim razinama kojima se promovira "gay prava" uz istodobno slabljenje tradicionalne obitelji.[52]

Protivnici rodne ideologije ostvarenje ovakvih ciljeva smatraju turobnom perspektivom, nekom vrstom Huxleyevog "Vrlog novog svijeta". U takvom pravcu, ukazuju na bizarni citat iz prve od knjiga na popisu literature iz hrvatskog "Kurikuluma zdravstvenog odgoja", gdje se Huxleyeva zebnjom ispunjeno predviđanje moguće totalitarne budućnosti prikazuje kao radosnu viziju: „Posljedice razdvajanja užitka i reprodukcije nigdje nisu tako zabavno razmotrene kao u Huxleyevu romanu Vrli novi svijet, …Reproduktivni seks je eliminiran, a skupa s njim i prastara ideja `roditelja`. Većina stanovništva je sterilna, jer su plodni muškarci i žene potrebni samo kao pripomoć reproduktivnom sustavu `pretakanja`…Erotska igra potiče se u djece, u odraslih zahtijeva. Seks se konzumira slobodno, a promiskuitet je zakonska norma. Monogamija izaziva negodovanje…Seks, droga i sport čine stanovništvo sretnima, a radnu snagu produktivnom. U međuvremenu, međusobne veze, seksualne i druge, aktivno se obeshrabruju, jer `svatko, napokon, pripada svima drugima."[53] Autorima Kurikuluma zdravstvenog odgoja takve riječi iz knjige koju preporučuju kao temeljni priručnik za pripremu profesora za seksualnu edukaciju u školama - riječi koje objektivno predstavljaju zalaganje za jedno fašističko društveno uređenje u kojima se promiskuitet i narkotici koriste za držanje narodnih masa u pokornosti - uopće nisu bile zazorne i nisu se od njih ogradili čak i kada su ih kritičari na optužujući način citirali u javnoj raspravi. [54]

U najnovije vrijeme čak i "mainstream" političari počinju govoriti o dženderizmu kao potencijalnom začetniku totalitarističke budućnosti: tako Gordon Wilson, dugogodišnji član britanskog parlamenta i bivši predsjednik Škotske nacionalne partije (vladajuća partija u Škotskoj, 2013. godine) govori o uvođenju "gay braka" kao "koraku prema fašizmu".[55].

Pobornici rodne ideologije prepoznaju nauk velikih vjerskih tradicija kao glavnu prepreku širenja njihovih pogleda i ostvarivanju njihovih političkih ciljeva; stoga sa svoje strane pokazuju suprotstavljenost tradicionalnom moralu, koja je analogna protivljenju vjerskih zajednica njihovim stajalištima.[56] [57]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Rodna ideologija


Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Genderismus: Wegen Erfolglosigkeit in Konkurs, "Kathpress" 04.09.2012.., pristupljeno 11. svibnja 2013.
  2. "Huge anti-gay-marriage protest march in Paris" BBC 26.5.2013.", pristupljeno 7. lipnja 2013.
  3. [1], "Oslobađanje se nastavlja" Ivan Miklenić (glavni urednik) u "Glas Koncila" Zagreb 9.6.2013.", pristupljeno 7. lipnja 2013.
  4. "Race, Ethnicity, Gender & Class", Healey, J. F. (2003.). "Race, Ethnicity, Gender and Class: the Sociology of Group Conflict and Change".
  5. [2] Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama, N. Bijelić i A. Hodžić, Queer Zagreb 2012, str. 12.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  6. [3] Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence, Adrienne Rich 1980, str. 140 - 141.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  7. [4] Bem, S. L. (1981). "Gender schema theory: A cognitive account of sex typing source". Psychological Review, 88, 354 - 36.], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  8. [5] Bem, S. L. (1981). Gender Schema Theory and Its Implications for Child Development: Raising Gender-aschematic Children in a Gender-aschematic Society, Bem, S. L. (1983).], pristupljeno 11. svibnja 2013.
  9. [6] Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity By Judith Butler, 1990 (izdanje Rutledge NY 1999), pristupljeno 11. svibnja 2013.
  10. [7] "Deklaracija o seksualnim pravima", sa stručnog savjetovanja seksologa održanog 1994. godine u Hong Kongu
  11. "Seksualna prava, seksualno zdravlje i sloboda", Aleksandar Štulhofer kod "iskorak.hr", pristupljeno 22.1.2014.
  12. [8], "Ženski i rodni studiji"
  13. [9] web stranica Studija roda i feminizma na Stanford University, pristupljeno 8.6.2013.
  14. [10] web stranica Feminističkih i rodnih studija na Colorado College, pristupljeno 8.6.2013.
  15. [11] web stranica Studija roda, seksualnosti i feminizma na Oberlin College, Ohio, pristupljeno 25.6.2013.
  16. ATGENDER: The European Association for Gender Research, Education and Documentation, pristupljeno 22.1.2014.
  17. [12] „Lesbian feminism“, tekst autorice Yamissette Westerband o lezbijskoj historiji, na službenim stranicama Sveučilišta u Michiganu, pristupljeno 8.6.2013.
  18. [13] „Rethinging the Gay and Lesbian Movement“, (knjiga) Marc Stein, Routledge 2012.
  19. http://www.zenstud.hr/hr/korisni-linkovi/zs-regija-europa
  20. http://www.zenstud.hr/hr/novosti/71-vday/314-eve-ensler-goa-centra-za-enske-studije
  21. [14] "Pismo poljskih biskupa vjernicima: Gender ideologija je destruktivna – borite se protiv nje!", prijevod "Bitno.net" 30.12.2013.
  22. [15] Izjava stalnog promatrača Svete Stolice pri UN nadbiskupa C. Migliorea od 8.10.2010., pristupljeno 8.6.2013.
  23. [16] „Feministička teologija“, tekst Branka Sekulića na portalu H-ALTER od 12.12.2012., pristupljeno 8.6.2013.
  24. [17] članak „Jadranka Rebeka Anić: feministička teologija“, kod katolik.hr, pristupljeno 8.6.2013.
  25. http://www.abh.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3489:rodna-ideologija-od-ikonoklasta-do-pederasta&catid=105:rijec-strucnjaka&Itemid=241
  26. http://www.abh.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3489:rodna-ideologija-od-ikonoklasta-do-pederasta&catid=105:rijec-strucnjaka&Itemid=241
  27. "'Roditelji su me prihvatili kao gaya i bili u oduševljeni što sam, kao i moji partneri, član SDP-a' D.K. za "Dnevno.hr", 14.4.2013. v. također "Aleksandar - 20" kod "Moj iskorak" http://moj.iskorak.hr/archives/385#more-385, pristupljeno 22.1.2014.
  28. http://blogs.telegraph.co.uk/news/author/brendanoneill2/
  29. [http://uimeobitelji.net/2013/06/10/govor-koji-je-odjeknuo-engleskom-homoseksualni-brakovi-borba-za-jednakost-ili-rat-protiv-razlicitosti/
  30. Uzorak prikladnog kratkog govora u svezi "homoseksualnog odgoja"
  31. Kompendij socijalnog nauka Crkve iz 2004. (v. toč. 224), pristupljeno 11. svibnja 2013
  32. 32,0 32,1 [18] VIDEO: Znanstvenici homoseksualci empirijski dokazali lažnost i šarlatanstvo rodne ideologije]
  33. 33,0 33,1 (en.) Feminist social theories put to the test, pristupljeno 14. prosinca 2012.
  34. http://islamska-zajednica.hr/betawp/o-nama/medzlisi/zagreb/hutbe/mersad-ef-krestic-zdravstveni-odgoj-u-skoli
  35. [19] mr.sc. Josip Markotić: Komu smeta kritika rodne ideologije?], pristupljeno 14. prosinca 2012.
  36. [20] ("Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  37. [21] "Grbin: Glasovat ću protiv raspisivanja referenduma", SEEBiz/H 11.6.2013)
  38. [22] "Reakcije na katoličku inicijativu: 'Pravo na životnog partnera nije za referendum!'", M. Šurina za tportal.hr 26.4.2013)
  39. [23] Kurikulum zdravstvenog odgoja], pristupljeno 15. prosinca 2012.
  40. Odluka MZOS, pristupljeno 15. prosinca 2012
  41. []Ustavni sud ukinuo zdravstveni odgoj)
  42. [24] "Ustavni sud ukinuo zdravstveni odgoj", AlJazeera Balkans 22.5.2013.
  43. [25] Integralni tekst Odluke Ustavnog suda RH Broj: U-II-1118/2013 od 22.5.2013, objavljen u "Narodnim novinama" br. 63/2013
  44. [26]"GROZD i Reforma: 'Zdravstvenim odgojem kvazi znanstvenici i dalje promiču rodnu ideologiju. Ne štiti se pravo roditelja'", HKV 27.12.2013.
  45. [27] "628 PODNOSITELJA PRIGOVORA OKUPILI SE PRED HNK - Grupa splitskih roditelja: Pod krinkom brige za zdravlje djece provodi se homoseksualna propaganda", D. Šarac za "Slobodna Dalmacija" 9.11.2013
  46. http://www.arcc-cdac.ca/postionpapers/25-Abortions-for-Genetic-Reasons.pdf
  47. http://www.theatlantic.com/sexes/archive/2013/01/the-social-construction-of-selective-abortion/267386/
  48. http://www.euronews.com/2011/11/20/zapatero-s-seven-years-in-madrid/
  49. [28] Intervju sa ministrom uprave Arsenom Baukom, Suzana Barilar za "Jutarnji list", listopad 2012. god., tekst na službenim stranicama Vlade RH. Pristupljeno 8.6.2013
  50. [29] European Centre for Law and Justice, Report "Surrogate Motherhood: A Violation of Human Rights", travanj 2012
  51. [http://www.thesurrogacysource.com/ip_fees.htm
  52. "Seksualna prava, seksualno zdravlje i sloboda", Aleksandar Štulhofer kod "iskorak.hr", pristupljeno 22.1.2014.
  53. [30] (Abramson, P. i Pinkerton, S., "O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti" Izdanje Zagreb: Jesenski i Turk 1998., str. 223)
  54. [31] "Potop zdravog razuma", stranice Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika 15.1.2013., pristupljeno 8.6.2013.
  55. [32] "Ex-SNP leader Gordon Wilson attacks gay marriage", BBC Scotland Politics 14.10.2012.
  56. [33] ("Recept za lijek protiv homofobije", Izvještaj na H-Alter 17.5.2010.)
  57. [34] ("Catholics assaulted, spat upon, and spray-painted as they defend cathedral from feminists", Matthew Cullinan Hoffman za LifeSiteNews.com 12.10.2012.)