Romsko iseljeništvo

Izvor: Wikipedija
Karta romskog iseljeništva

Romsko iseljeništvo ili Romska dijaspora ima nekoliko različitih populacija, od kojih su najveća Romi, koji su u Anadoliju i na jugoistok Europe stigli otprilike početkom 12. stoljeća, selidbom s indijskoga potkontinenta početkom 1. — 2. stoljeća.[1] Naselili su se na područjima današnje Turske, Grčke, Srbije, Rumunjske, Hrvatske, Moldavije, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Mađarske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Češke, Slovenije i Slovačke, po redoslijedu obujma, i Španjolske. S toga područja iseljavali su se širom Europe, a u 19. stoljeću i kasnije u Sjevernu Ameriku. Procjenjuje se da romska populacija u Sjedinjenim Američkim Državama iznosi više od jednog milijuna.

Ne postoji služben, ni pouzdan broj, romskog stanovništva širom svijeta. Mnogi Romi odbijaju se izjasniti svojim etničkim identitetim u službenim popisima, zbog straha od diskriminacije. Drugi su potomci mješovitih brakova s mjesnim stanovništvom i više se ne izjašnjavaju samo (ili uopće) Romima.

Od ranih 2000.-ih, procjenjuje se, da je 4 do 9 milijuna Roma živjelo u Europi i Maloj Aziji, iako neke romske organizacije procjenjuju na 14 milijuna. Značajne romske populacije nalaze se u Južnoj i Juogistočnoj Europi, u nekim srednjoeuropskim državama, u Španjolskoj, Francuskoj, Rusiji i Ukrajini. Ukupan broj Roma koji žive izvan Europe procjenjuje se ukupno na više od dva milijuna, ponajprije na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i u Sjevernoj Americi. Neke zemlje ne prikupljaju podatke prema nacionalnoj pripadnosti.

Romi se izjašnjavaju kao različite etničke pripadnosti, dijelom zasnovane na teritorijalnim, vjerskim, kulturnim i dijalektnim razlikama i samoodređenju. Glavne grane su:[2]

  • Romi u Srednjoj, Istočnoj Europi i Italiji, iselili se (uglavnom od 19. stoljeća na dalje) u ostatak Europe, kao i u Ameriku.
  • Iberijski Romi, uglavnom u Španjolskoj, ali i u Portugalu, južnoj Francuskoj i Latinskoj Americi.
  • Finski Romi, u Finskoj, zajednice postoje i u Švedskoj.
  • Velški Romi, u Walesu, točnije u sjeverozapadnom dijelu zemlje.
  • Romanichal, u Engleskoj, zajednice postoje i u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi, sjeveroistočnom Walesu, južnom Walesu i na škotskim granicama.
  • Sinti, u područjima europskog govornog područja, u Europi i drugdje.
  • Manuš, u francuskim govornim područjima Europe (fra. Manouche).
  • Romanisæl, u Švedskoj i Norveškoj. Romsko-švedsko stanovništvo uglavnom se nalazi u južnim dijelovima zemlje.
  • Škotski Romi također smatraju romskom skupinom, premda se za njih teorijski smatra da su spoj između Roma i domaćega stanovništva. Njihov jezik pretežno je izveden iz romskog.
  • Muslimanski Romi, u Turskoj i na jugoistoku Europe.
  • Bliskoistočni Romi.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Mendizabal, Isabel (2012.). „Reconstructing the Population History of European Romani from Genome-wide Data”. Current Biology. 22 (24): 2342—2349. PMID 23219723. doi:10.1016/j.cub.2012.10.039
  2. Hancock, Ian: Ame sam e rromane džene / We are the Romani People, The Open Society Institute: New York, 2001., str. 2