Ruske zračnodesantne snage

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ruska zračnodesantna vojska
Воздушно-десантные войска России
Большая эмблема Воздушно-десантных войск России.png
Osnovana 1930.
Država Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Veličina 60.000
Nadimak Krilata vojska, Plave beretke
Zaštitnik Sv. Ilija
Geslo Nitko osim nas!
Marš Nužna nam je jedna pobjeda
Dan postrojbe Dan desantnika 2. kolovoza
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
General-pukovnik Andrej Serdjukov

Zračnodesatna vojska (rus. Воздушно-десантные войска России, Vozdushno-desantnye voyska Rossii, VDV) je posebna komponenta Oružanih snaga Rusije namjenjena zračnodesantnom djelovanju. VDV je prvi puta su formiran u razdoblju između dva svjetska rata i sudjelovala je u mnogim značajnim zračnodesantnim operacijama i manjim skokovima tijekom rata. Nakon završetka rata VDV su ostale najbrojnije i najjače zračnodesantne snage na svijetu.[1]

Zračno desantna vojska nosi svjetlo plave beretke, tradicionalnu mornarsku majicu telnjaška, a pripadnici se nazivaju desantniki.

VDV se smatra elitnim postrojbama Ruske vojske.

Povijest[uredi VE | uredi]

Ustroj[uredi VE | uredi]

Pripadnici VDV-a na Mimohodu u Moskvi
Padobranci se ukrcavaju u zrakoplov

Zračno desantna vojska se sastoji od četiri zračno desantne divizije, četiri zračno napadnih brigada i jedne brigade specijalnih snaga.

Termin zračno desantna divizija označava zračni padobranski desant, dok zračno napadna divizija znači zračni helikopterski desant.

Divizije:

  • 7. gardijska zračno napadna divizija, Novorosijsk
  • 76. gardijska zračno napadna divizija, Pskov
  • 98. gardijska zračno desantna divizija, Ivanovo
  • 106. gardijska zračno desantna divizija, Tula

Brigade:

  • 11. samostalna gardijska zračno napadna brigada, Ulan-Ude
  • 36. samostalna gardijska zračno napadna brigada, Uljanovsk
  • 56. samostalna gardijska zračno napadna brigada, Kamišin
  • 83. samostalna gardijska zračno napadna brigada, Usurijsk

Spetsnaz:

  • 45. samostalna gardijska brigada posebne namjene, Kubinka, Moskva

Postrojbe za potporu:

  • 38. gardijska brigada logistike, Medvjedska jezera, Moskovska regija
  • 150. samostalna bojna za remont i popravak, Moskovska regija
  • 35. samostalni medicinski odred VDV-a, Pskov

Središta za obuku:

  • Rjazanjsko gardijsko više zračno desantno zapovjedno učilište, Rjazanj
  • Uljanovsko gardijsko suvorovsko vojno učilište Zračno desantne vojske, Uljanovsk
  • Omski kadetski vojni zbor VDV, Omsk
  • 242. nastavno središte, Omsk
  • Mihajlovska vojno topnička akademija, Sankt-Peterburg

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Pripadnici Zračno desantne vojske nose svjetlo plave beretke, tradicionalnu mornarsku majicu telnjaška, a pripadnici se nazivaju desantniki.

VDV svoj dan obilježava 2. kolovoza kao Dan desantnika. Zaštitnik VDV-a je Sv. Ilija prorok. Pjesma VDV-a je Nužna nam je jedna pobjeda/Naša 10. desantna bojna (Nam nužna odna pobeda/10-j naš desantnyj batalʹon).

Nadimak Zračno desantne vojske je Krilata vojska ili Plave beretke. Geslo VDV-a je: "Nitko osim nas!" (Никто, кроме нас!)

U Rusiji postoji termin desantni šovinizam (Десантный шовинизм) koji označava oholost pripadnika VDV-a prema ostalim vojnicima i postrojbama Ruskih oružanih snaga. Zračno desantna vojska se smatra za elitne postrojbe Ruske vojske te pripadnici VDV-a "gledaju s visoka" na ostale postrojbe Ruske vojske. Termin se vezuje uz generala Vasilija Margelova koji je bio zapovjednik Zračno desantne vojske za vrijeme SSSR-a od 1954. do 1959. i od 1961. do 1979. godine, a razvoj VDV-a u poslijeratnom razdoblju povezano je s razdobljem njegova zapovijedanja.

Zbog izravnog zalaganja Margelova, zračnodesantne snage SSSR-a počele su se smatrati elitnim vojnim postrojbama s visokim moralom i borbenom obukom. Margelov je proveo potpunu modernizaciju i poboljšanje strukture zračnih snaga. Na inicijativu Margelova započet je razvoj potpuno nove vrste vojne opreme - zrakoplovnih oklopnih vozila. Tijekom godina zapovijedanja Margelova, zračne snage su primile borbena vozila i samokretna topnička oružja, jačajući sposobnosti za obavljanje širokog spektra borbenih misija u neprijateljskoj pozadini. Godine 1968. pripadnici VDV-a su počeli nositi plave beretke koja ih je razlikovala od svih drugih vojnika.

Vjera u vlastitu nadmoć se počela pokazivati u pogrdnim imenima kojima su pripadnici VDV-a počeli nazivati druge vojnike Crvene armije. Tako su za vrijeme Sovjetsko-afganistanskog rata nazivali ostale sovjetske vojnike: solarij, vijci ili čuvari soba. Zbog oholosti padobranaca je dolazilo do fizičkih sukoba između pripadnika VDV-a i pripadnika drugih postrojbi. General Aleksandar Lebed u svojim memoarima navodi da je spriječio oružani sukob između pripadnika bojne za logističku potporu 108. motorizirane divizije i pripadnika vlastite 345. padobransko desantne pukovnije koji je bio izazvan bahatim ponašanjem padobranaca prema pripadnicima motoriziranih postrojbi.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Isby, David C., "Weapons and tactics of the Soviet Army", Jane's Publishing Company, London 1988., str. 386.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]