Sakari Oramo
| Sakari Oramo | |
|---|---|
| Rođen/a | 26. listopada 1965.  Helsinki, Finska |
| Žanr/ovi | klasična glazba, opera |
| Zanimanje | dirigent, violinist |
| Instrument | violina |
| Djelatno razdoblje | 1993. - |
| Angažman | Simfonijski orkestar Finskog radija Kraljevska štokholmska filharmonija Simfonijski orkestar grada Birminghama Simfonijski orkestar BBC-ija |
| Nagrade | |
_Ribbon.png){kind=small} Red Britanskog Carstva[1] | |
Sakari Oramo (Helsinki, 26. listopada 1965.) finski je dirigent i violinist.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je 26. listopada 1965. u Helsinkiju, gdje je i započeo svoje glazbeno obrazovanje i karijeru. Na početku karijere radio je kao violinist i koncertmajstor u Simfonijskom orkestru Finskog radija. 1989. godine započeo je pohađati dodatne sate i seminare dirigiranja kod Jorma Panule na Akademiji Sibelius. Godinu dana nakon završetka dirigentskog usavršavanja, 1993. godine, ponovno je radio kao pomoćni dirigent Simfonijskog orkestra Finskog radija. Zahvaljujući kvalitetnom radu i raznim gostovanjima orkestra postavljen je za zamjenika šefa dirigenta orkestra. Oramo je vodio i finski glazbeni ansambl Avanti![2] Od 2002. do 2013. godine bio je šef dirigent Simfonijskog orkestra Finskog radija.[3] Bio je i gostujući dirigent Ostrobotnijskog komornog orkestra (tijekom 1995.), a 2009. je radio i kao jedan od dirigenata tog orkestra. 2013. je postao umjetnički voditelj orkestra.[4]
U rujnu 1996. postao je šef dirigent Simfonijskog orkestra grada Birminghama (CBSO). Dvije godine kasnije preuzeo je funkcije umjetničkog voditelja i savjetnika orkestra.[5] Tijekom svoga rada u Birminghamu, vodio je i Floof! Festival - festival suvremene glazbe.[6] S orkestrom iz Birminghama je snimio nekoliko djela Johna Fouldsa.[7][8] Zbog promicanja glazbe Edwarda Elgara, na svečanoj dodjeli priznanja "Elgarova medalja" 2007., odlikovan je tim priznanjem. Tijekom sezone 2008./09. napustio je ulogu šefa dirigenta i radio kao gostujući dirigent birminghamskog orkestra.[9]
Oženjen je za finskog soprana Anu Komsi, s kojom ima dva sina: Taavija i Leevija.[10]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (engl.) William Oliphant. 11. svibnja 2009. Honorary OBE for CBSO's Oramo. Birmingham Post. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2012. Pristupljeno 9. ožujka 2016.
- ↑ (engl.) Andrew Clements. 25. listopada 2000. Avanti!/Oramo. The Guardian. Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (fin.) Sakari Oramo's Term as Chief Conductor of the Finnish Radio Symphony Orchestra to end in 2012 (priopćenje). Simfonijski orkestar Finskog radija. 3. rujna 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2021. Pristupljeno 29. rujna 2010. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2021. Pristupljeno 16. studenoga 2022.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ (engl.) Sakari Oramo is to become BBC Symphony Orchestra's next chief conductor. Helsingin Sanomat – Međunarodno izdanje. 23. veljače 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2014. Pristupljeno 23. veljače 2012.
- ↑ (engl.) Tom Service. 13. kolovoza 1999. This man isn't rattled. The Guardian. Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (engl.) Tom Service. 31. svibnja 2003. Floof!. The Guardian. Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (engl.) Peter Culshaw. 26. travnja 2006. Visionary genius of the spirit world. The Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2007. Pristupljeno 12. kolovoza 2021.
- ↑ (engl.) Sakari Oramo. 28. travnja 2006. The forgotten man. The Guardian. Pristupljeno 1. rujna 2007.
- ↑ Terry Grimley. 23. veljače 2006. Who will pick up Oramo's baton?. The Birmingham Post. Pristupljeno 18. kolovoza 2007.
- ↑ (šved.) Jenny Leonardz. 10. rujna 2008. Musiklek på blodigt allvar. Svenska Dagbladet. Pristupljeno 6. prosinca 2009.