Samostan i crkva sv. Antuna u Perastu
Samostan i crkva sv. Antuna su rimokatolički samostan i samostanska crkva u Perastu.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Pripadala je franjevcima. Donirali ju je mjesna hrvatska obitelj Mazarovići 1679. godine. Dvadeseto stoljeće donosi promjene pripadnosti redu, od kad je sjedištem reda sestara Služavki Malog Isusa.[2]
Smještaj[uredi | uredi kôd]
Nalazi se u središnjem gornjem dijelu grada, malo ispod Jadranske magistrale. Sjeverozapadno preko ceste je tvrđava Sv. Križa.[3][4] Crkva sv. Antuna je zaštićena graditeljska baština grada Perasta. I danas je u vjerskoj namjeni.[5]
Osobine[uredi | uredi kôd]
U ovom kompleksu zgrada isprepleću se elementi baroka i renesansa. Treći stil koji se javlja je romanika koju vidimo na tornju čiji su otvori romanički. Krov je na četiri vode, četvorinastog tlocrta. Uz zvonik, kompleks zgrada sadržavao je onodobni neizbježni obrambeni element arhitekture, obrambenu kulu. Samostan je ograđen visokim zidovima. Zidovi su od kamena. Sve glavne fasade su na prisojnoj strani. Istočno je kapelica arhaične građe, starija od ovog samostanskog kompleksa.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hrvatska revija 1, 2005. Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. lipnja 2015. (Wayback Machine), Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
- ↑ a b (srpski) Veroljub Trifunović Veroljub Trifunović: Perast - gospodar luka: 18: Manastir, pristupljeno 30. kolovoza 2016.
- ↑ (crnogorski) Opština Kotor Luka grada Perasta, prostorno planska dokumentacija, usvojeni planovi intervencija, pristupljeno 11. travnja 2016.
- ↑ Mapa grada Perasta by Expeditio, str. 2, pristupljeno 30. kolovoza 2016.
- ↑ Općina Kotor Studija zaštite graditeljskog nasljeđa Perasta. Pregled formiranih kartona za građevine. MonteCEP – Centar za planiranje urbanog razvoja, Kotor, str. 1, pristupljeno 30. kolovoza 2016.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.