Samuilo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Samuilova država

Samuilo je bio prema većini svjetskih povjesničara bugarski car[1], a prema nekim izvorima makedonski[2] car iz vladarske dinastije Komitopula. Sin je brsjačkog kneza Nikole Komitopula[nedostaje izvor] i Hrippsimije iz armenske vladarske kuće Bagratuni (Բագրատունիներ)[nedostaje izvor]. Brat je Davidov, Mojsijev, Aronov.

Oženio je Agatu, neznanog podrijetla, s kojom je imao petero djece: sin Gabrijela Radomira (koji se kasnije dvaput ženio, za Jelenu Arpadović i Irenu iz Larise), Teodore Kosare (kasnije se udala za dukljanskog vladara Vladimira) i Miroslave (kasnije se udala za zarobljenog bizantskog plemića Ašota) i Katun Anastazija (kasnije se udala za ugarskog plemića Vazula (Bazila).

Za njegovog vladanja, Bugarsko carstvo[3] (također u povijesnoj znanosti nazivano i kao Zapadnobugarsko carstvo[4]) je bilo na vrhuncu po veličini i moći, po čemu ga se najčešće u Republici Makedoniji i naziva Samuilovo carstvo.

Od 980. do 997., bio je zapovjednikom za cara Romana I. iz kuće Krum, drugog preživjelog sina cara Petra I..

Samuilo je vladao je od 997. do 6. listopada 1014., dva mjeseca nakon poraza u bitci na Belasici, kada je vidjevši svoju oslijepljenu vojsku, doživio srčani udar. Na vlasti ga je naslijedio njegov sin Gavrilo Roman.

Prema navodima Ivana Skilice, Samuilov potomak po ženskoj lozi bio je zahumski vladar Mihajlo, "vladar onih koji se zovu Hrvati", zbog čega su ga makedonski ustanici u ustanku Jurja Vojteha pozvali u pomoć i zamolili da njegov sin im bude vladar.[5]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vidi:
    Ulf Brunnbauer, Drevna Nacionalnost i vjekovna borba za državnost: Historiografski mitovi u Republici Makedoniji (BJRM), Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003.
    Wikicitati „Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.“
    ()
    • Živković Tibor D., SANU - Istorijski institut, Beograd, "Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju", "Istorijski časopis", 2002., br. 49., str. 9.-25.
    • Срђан Пириватрић, "Самуилова држава. Обим и карактер", Византолошки институт Српске академије науке и уметности, посебна издања књига 21, Београд, 1997., 133.-144.
    Ivo Banac, „The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics“, 1988., Cornell University Press, "The Macedoine"
    Wikicitati „Both the Greeks and the Bulgars could claim far deeper roots than the Serbs, pointing to Macedonia's place in Byzantine and medieval Bulgarian empires long before Serbian conquest (the Bulgar periods were roughly from Presian to Samuil's successors, 836 – 1018, and again in intervals during the Second Bulgarian empire, about 1197 – 1246, 1257 – 1277).“
    ()
    Steven Runciman, "A history of the First Bulgarian Empire", Book III, The Two Eagles, Chapter III: The end of an empire
    Wikicitati „In the west of Bulgaria, at the time of the Russian invasions, there lived a count or provincial governor called Nicholas. By his wife Rhipsimé he had four sons, whom he named David, Moses, Aaron, and Samuel; to the world they were collectively known as the Comitopuli, the Count’s children. Of what province Nicholas was governor we do not know, nor when he died. By the time of the abdication of Tsar Boris, his sons had succeeded to his influence; and to them the Western Bulgarians looked to preserve their independence.“
    ()
    • Барбара Йелавич, "История на Балканите XVIII-XIX в.", София, 2003., том 1, стр. 32.
    • Ф. И. Успенский, "История Византийской империи. Период Македонской династии (867-1057)", Москва, "Мысль", 1997, Глава XXI "Начало войны с Болгарией" стр. 397-407, Глава XXIII Греко-болгарская война. Подчинение Болгарии" стр. 415.-429.
    • Лев Диакон, "История", Издательство "Наука", Москва, 1988., комментарий М. Я Сюзюмова и С. А. Иванова, стр. 220.
    Г. Г. Литаврин, "Раннефеодальные государства на Балканах VI-XII вв.", Академия наук СССР, Институт славяноведения и балканистики, Москва, Издательство "Наука", 1985, Глава четвертая "Формирование и развитие болгарского раннефеодального государства (Конец VII - начало XI в.)", Последний период истории Первого болгарского царства, стр. 178.-181.
    В. Горина, Московский государственный университет, ЗАВОЕВАНИЕ БОЛГАРИИ ВИЗАНТИЕЙ (КОНЕЦ Х-НАЧАЛО XI в.) В РУССКОМ ХРОНОГРАФЕ, "МАКЕДОНИЯ - ПРОБЛЕМЫ ИСТОРИИ И КУЛЬТУРЫ", Институт славяноведения, Российская Академия Наук, Москва, 1999.
    • И. И. Калиганов, Институт славяноведения РАН, РАЗМЫШЛЕНИЯ О МАКЕДОНСКОМ "СРЕЗЕ" ПАЛЕОБОЛГАРИСТИКИ, "МАКЕДОНИЯ - ПРОБЛЕМЫ ИСТОРИИ И КУЛЬТУРЫ", Институт славяноведения, Российская Академия Наук, Москва, 1999.
    • Dimitri Obolensky, „Byzantium and the Slavs“, 1994., St Vladimir's Seminary Press, str. 322.
    • Летопис Попа Дукљанина, глава XXXIII
    Wikicitati „U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbači iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani.“
    ()
    • Јован Скилица, The Battle of Kleidion, 29 srpnja 1014., u "Synopsis Historion".
  2. Vidi:
    • Владимир Ћоровић, "Историjа спрског народа", глава VI Држава мачедонских Словена, издание на страницата www.rastko.org.yu, Белград, 2001. (srp.)
    • Бранко Панов, "Македониjа низ историjата", "Менора", Скопjе, 1999., стр. 15.
    • "Историjа на македонскиот народ", том 1 Македониjа од праисториско време до паѓането под турска власт, Институт за историjа, Скопjе, 2000., стр. 357.
  3. Runciman, Steven. A history of the First Bulgarian Empire, London 1930, p. 217-272
  4. Иречек, Константин. История на българите, София 1978, с. 216-233
  5. Dominik Mandić: Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora, ZIRAL, 1972., str. 166.-167.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]