Sanja Sarnavka

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Sanja Sarnavka
Rodno ime Jukić
Rođenje 7. svibnja 1954.
Prebivalište Zagreb, Hrvatska
Zanimanje aktivistkinja
Suprug Vladimir Sarnavka
Portal o životopisima

Sanja Sarnavka (Skoplje, 7. svibnja 1954.)[1] je aktivistkinja za ljudska prava i ženska prava. Bivša je predsjednica udruge B.a.B.e. i Upravnog odbora Kuće ljudskih prava Zagreb[2][3].

Životopis[uredi | uredi kôd]

Po struci je profesorica komparativne književnosti i jugoslavenskih jezika i književnosti. Pred rat i početkom rata radila je u Centru za kulturu Trešnjevka, potom kao profesorica hrvatskog u XVIII. gimnaziji u Zagrebu, a od 1994. do 1996. u Kulturno informativnom centru. U Centru za ženske studije u Zagrebu pet je godina vodila kolegij o medijima Iskrivljeni odrazi[4]. Od 1996. do 2000. radila je kao predavačica na Sveučilištu VERN', a od 1998. do 2000. kao programska koordinatorica u Hrvatsko-američkom društvu.[5]

Od 1996. do 2017. godine zaposlena je u udruzi B.a.b.e. – Budi aktivna. Budi emancipiran, najprije kao koordinatorica, a zatim predsjednica. Tijekom karijere producirala je nekoliko dokumentarnih filmova, radijskih emisija i video spotova te osmislila, organizirala i/ili sudjelovala u više istraživanja na nacionalnoj i međunarodnoj razini vezana uz ravnopravnost spolova, nasilje nad ženama te žene i medije. Sudjelovala je kao istraživačica na tri projekta Europskog instituta za rodnu ravnopravnost), u izradi izvještaja Global Media Monitoring za Hrvatsku (2000., 2005. i 2010.), na projektu RESpondIng to outbreaks through co-creaTIve sustainable inclusive equality stRatEgies i dr.

Bila je članica Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija[6][7] (2008. - 2015.), članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora[8] i članica Savjeta Agencije za temeljna ljudska prava Europske unije[9].

Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[10]

Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) 2013. joj je dodijelila nagradu Grand PRix za Komunikatoricu godine.[11]

Nakon odlaska u mirovinu ostala je aktivna u nekim građanskim inicijativama, a posebno u Zakladi Solidarna, čija je suosnivačica te predsjednica Zakladne uprave.[12]

Gradska skupština Zagreba proglasila ju je u ožujku 2024. Zagrepčankom godine za hrabar i predan rad na pravima žena i rodnoj ravnopravnosti.[13]

Izbor publikacija[uredi | uredi kôd]

  • Analiza medijskog izvještavanja o slučajevima femicida: 2012. - 2016. Zagreb: Ženska soba - centar za seksualna prava, 2018.
  • Rodna ravnopravnost. Kurikulum modula za nastavu rodne ravnopravnosti. Zagreb: B.a.B.e., 2013.
  • Putevima diskriminacije. Zagreb: B.a.B.e., 2009.|
  • A 'ko joj je kriv!: nasilje nad ženama u ratu i miru, urednica. (II. izmijenjeno izdanje). Zagreb: B.a.B.e., 2008.
  • Nevinost bez zaštite: "ženska" percepcija medijskih sadržaja. Sanja Sarnavka i Suzana Kunac. Zagreb: B.a.B.e., 2006.
  • Put do vlastitog pogleda. Kako čitati, slušati i razumjeti medijske tekstove i medijsku kulturu. Zagreb: B.a.B.e., 2006.
  • Analiza dnevnih novina - Žene i mediji. Zagreb: B.a.B.e., 1998.

Prijevodi[uredi | uredi kôd]

  • Sestrica, Raymond Chandler. Zagreb: Spektar, 1984.
  • Vrućica, Robin Cook. Zagreb: Spektar, 1984.
  • Šarm i kako ga steći, Ann Jellicoe. Zagreb: Akademija za kazalište, film i televiziju, 1985.
  • Afrička mitologija, Geoffrey Parrinder. Opatija: Otokar Keršovani, 1987.
  • Evropska mitologija, Jacqueline Simpson. Opatija: Otokar Keršovani, 1988.
  • Harem, Diane Carey. Opatija: Otokar Keršovani, 1989.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Sanja Sarnavka - životopis (PDF). Hrvatski sabor. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  2. ↑ The role of Croatia at the Human Rights Council. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  3. ↑ Celebrating Women Human Rights Defenders. Human Rights House Foundation (engleski). 8. ožujka 2016. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  4. ↑ Obrazovni program Centra za ženske studije 2004. / 2005. Centar za ženske studije Zagreb. 1. srpnja 2004. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  5. ↑ Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas. Pristupljeno 2. siječnja 2022.
  6. ↑ Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Hrvatski sabor. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  7. ↑ Da je Ostojić omogućio civilni nadzor, znali bismo je li Petrov prisluškivan. tportal.hr. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  8. ↑ Odluka o imenovanju članova Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  9. ↑ FRP Advisory Panel Meeting Report, 13-14 April 2015 (PDF). FRA. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  10. ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 1. travnja 2024.
  11. ↑ HUOJ dodijelio godišnje nagrade Grand PRix 2013. Hrvatska udruga za odnose s javnošću. 11. travnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2022. Pristupljeno 2. siječnja 2022.
  12. ↑ Solidarna: članovi Zakladne uprave. Pristupljeno 2. siječnja 2022.
  13. ↑ Tomislav Tomašević. 1. ožujka 2024. Sanja Sarnavka je Zagrepčanka godine!
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sanja_Sarnavka&oldid=6902732"