Sanja Sarnavka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sanja Sarnavka
Rodno ime Jukić
Rođenje 7. svibnja 1954.
Prebivalište Zagreb, Hrvatska
Zanimanje aktivistkinja
Suprug Vladimir Sarnavka
Portal o životopisima

Sanja Sarnavka (Skoplje, 7. svibnja 1954.)[1] je aktivistkinja za ljudska prava i ženska prava. Bivša je predsjednica udruge B.a.B.e. i Upravnog odbora Kuće ljudskih prava Zagreb[2][3].

Životopis[uredi | uredi kôd]

Po struci je profesorica komparativne književnosti i jugoslavenskih jezika i književnosti. Pred rat i početkom rata radila je u Centru za kulturu Trešnjevka, potom kao profesorica hrvatskog u XVIII. gimnaziji u Zagrebu, a od 1994. do 1996. u Kulturno informativnom centru. U Centru za ženske studije u Zagrebu pet je godina vodila kolegij o medijima Iskrivljeni odrazi[4]. Od 1996. do 2000. radila je kao predavačica na Sveučilištu VERN', a od 1998. do 2000. kao programska koordinatorica u Hrvatsko-američkom društvu.[5]

Od 1996. do 2017. godine zaposlena je u udruzi B.a.b.e. - Budi aktivna. Budi emancipiran, najprije kao koordinatorica, a zatim predsjednica. Tijekom karijere producirala je nekoliko dokumentarnih filmova, radijskih emisija i video spotova te osmislila, organizirala i/ili sudjelovala u više istraživanja na nacionalnoj i međunarodnoj razini vezana uz ravnopravnost spolova, nasilje nad ženama te žene i medije. Sudjelovala je kao istraživačica na tri projekta Europskog instituta za rodnu ravnopravnost), u izradi izvještaja Global Media Monitoring za Hrvatsku (2000., 2005. i 2010.), na projektu RESpondIng to outbreaks through co-creaTIve sustainable inclusive equality stRatEgies i dr.

Bila je članica Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija[6][7] (2008. - 2015.), članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora[8] i članica Savjeta Agencije za temeljna ljudska prava Europske unije[9].

Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) 2013. joj je dodijelila nagradu Grand PRix za Komunikatoricu godine.[10]

Nakon odlaska u mirovinu ostala je aktivna u nekim građanskim inicijativama, a posebno u Zakladi Solidarna, čija je suosnivačica te predsjednica Zakladne uprave.[11]

Izbor publikacija[uredi | uredi kôd]

  • Analiza medijskog izvještavanja o slučajevima femicida: 2012. - 2016. Zagreb: Ženska soba - centar za seksualna prava, 2018.
  • Rodna ravnopravnost. Kurikulum modula za nastavu rodne ravnopravnosti. Zagreb: B.a.B.e., 2013.
  • Putevima diskriminacije. Zagreb: B.a.B.e., 2009.
  • A 'ko joj je kriv!: nasilje nad ženama u ratu i miru, urednica. (II. izmijenjeno izdanje). Zagreb: B.a.B.e., 2008.
  • Nevinost bez zaštite: "ženska" percepcija medijskih sadržaja. Sanja Sarnavka i Suzana Kunac. Zagreb: B.a.B.e., 2006.
  • Put do vlastitog pogleda. Kako čitati, slušati i razumjeti medijske tekstove i medijsku kulturu. Zagreb: B.a.B.e., 2006.
  • Analiza dnevnih novina - Žene i mediji. Zagreb: B.a.B.e., 1998.

Prijevodi[uredi | uredi kôd]

  • Sestrica, Raymond Chandler. Zagreb: Spektar, 1984.
  • Vrućica, Robin Cook. Zagreb: Spektar, 1984.
  • Šarm i kako ga steći, Ann Jellicoe. Zagreb: Akademija za kazalište, film i televiziju, 1985.
  • Afrička mitologija, Geoffrey Parrinder. Opatija: Otokar Keršovani, 1987.
  • Evropska mitologija, Jacqueline Simpson. Opatija: Otokar Keršovani, 1988.
  • Harem, Diane Carey. Opatija: Otokar Keršovani, 1989.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sanja Sarnavka - životopis (PDF). Hrvatski sabor. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  2. The role of Croatia at the Human Rights Council, pristupljeno 8. siječnja 2022.
  3. Celebrating Women Human Rights Defenders. Human Rights House Foundation (engleski). 8. ožujka 2016. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  4. Obrazovni program Centra za ženske studije 2004. / 2005. Centar za ženske studije Zagreb. 1. srpnja 2004. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  5. Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas. Pristupljeno 2. siječnja 2022.
  6. Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Hrvatski sabor. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  7. Da je Ostojić omogućio civilni nadzor, znali bismo je li Petrov prisluškivan. tportal.hr. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  8. Odluka o imenovanju članova Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  9. FRP Advisory Panel Meeting Report, 13-14 April 2015 (PDF). FRA. Pristupljeno 8. siječnja 2022.
  10. HUOJ dodijelio godišnje nagrade Grand PRix 2013. Hrvatska udruga za odnose s javnošću. 11. travnja 2013.
  11. Solidarna: članovi Zakladne uprave. Pristupljeno 2. siječnja 2022.