Savo Štrbac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Savo Štrbac

Savo Štrbac (Raštević kod Benkovca, 6. listopada 1949.)[1] bio je pobunjenički srpski političar iz Hrvatske. Djelovao je kao "Ministar informiranja" u tzv. "Republici Srpskoj Krajini", područja velikim dijelom nastanjenog Srbima unutar Hrvatske nakon nasilnog protjerivanja Hrvata, koje je proglasilo nezavisnost nakon što se Hrvatska 1991. razdružila od Jugoslavije. Bio je bliski suradnik osuđenih ratnih zločinaca Milana Babića i Milana Martića. Danas živi u Beogradu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Završio je pravo u Zagrebu. Štrbac je radio od 1977. do 1988. kao sudac na Općinskom sudu u Benkovcu, zatim do 1990. je bio sudac Okružnog suda u Zadru[1] i bio suradnik KOSa. Prema zapisniku "ratnog štaba opštine Benkovac", koji je potpisala izvjesna Rada Vrcelj, navodi se da su u Benkovcu poslije pokolja Hrvata u Škabrnji zasjedali članovi Ratnog štaba, među njima i Savo Štrbac.[1] Godine 1993. utemeljio je dokumentacijski centar Veritas.

Od 1994. surađivao je s bivšom glavnom tužiteljicom pri Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije Carlu del Ponte pri sastavljanju optužnice protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, slavši joj dezinformacije [2][3].

Politizirani stavovi[uredi VE | uredi]

Savo Štrbac je optužnicu protiv generala Ante Gotovine nazvao početkom kraja države Hrvatske koja bi slijedom "dokaza o svom kriminalnom karakteru - morala nestati.!"...[4] Predsjednik Veritasa izjavio je u travnju 1998. za Međunarodni kazneni sud da je u Oluji "nestalo ili poginulo oko 1550 Srba." U kasnijim će istupima govoriti o 2.996 nestalih Srba.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Zadnja pošta Den Haag, str. 390, Centar za politološka istraživanja, Zagreb, 2003.
  2. Voice of Croatia Jeffrey Kuhner: (iz autorove knjige Kobni zagrljaj: hrvatsko-srpski sukob u 20. stoljeću"
  3. Glas Amerike Jeffrey Kuhner: 'Da je Gotovina američki general, optužnica bi bila odbačena po kratkom postupku', 13. veljače 2004.
  4. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 44.
  5. Zadnja pošta Den Haag, str. 391, Centar za politološka istraživanja, Zagreb, 2003.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]