Selmo Cikotić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Selmo Cikotić 2007

Selmo Cikotić (Berane, 25. siječnja 1964.) je bosanskohercegovački muslimansko-bošnjački političar i visoki vojni zapovjednik podrijetlom iz Crne Gore. Trenutačno obavlja savjetnika bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Aktivan je član Stranke demokratske akcije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Beranama u Crnoj Gori. Završio je Vojnu gimnaziju "Bratstvo i jednistvo" u Beogradu, a zatim i Vojnu akademiju 1986. u Zadru. Također je specijalizirao engleski jezik u Centru za strane jeziku u Beogradu. Svoju profesionalnu karijeru je započeo 1986. godine u Školskom centru PVO u Zadru, gdje ostaje i nakon početka agresije na Hrvatsku i rata u Bosni i Hercegovini.[1]

Bio je oficir JNA sve do 5. svibnja 1992. god. kada dolazi u Bosnu i Hercegovinu. Tek tad se stavio na raspolaganje T.O u Sarajevu.[1] Napustivši JNA napredovao je vojno i politički po modelu infiltracije KOS-ovih agenata i suradnika: vojna obavještajna služba bila je superiorna svim republičkim Udbama i u novim je državama težila postići samoodrživost, infiltriravši si u tim državama suradnike u politički, medijski, financijski i obavještajni vrh, što je Cikotiću u potpunosti uspjelo.[2] Faktički nije sudjelovao u borbi protiv JNA i vojske RS. Selmo Cikotić kao i svi drugi sandžački časnici Sefer Halilović, Zufikar Ališpago, Ramiz Delalić i Arif Pašalić iskazao se protiv HVO, koji je bio komponenta oružanih snaga BiH, a u ratu protiv JNA i VRS kao da ta skupina časnika nije ni postojala.[1] Istakao se samo ratujući protiv HVO-a u središnjoj Bosni, najviše na području Bugojna i Uskoplja. Iz tih je dana 1993. zabilježena njegova izjava: "Ustašama nikad nisam vjerovao, zato sam otvoreno pripremao svoje ljude za rat protiv njih u Bugojnu".[2]

Kad je došao u Sarajevo, Alija Izetbegović i Glavni stožer tzv. Armije BiH na čelu sa Seferom Halilovićem, rasporedili su ga na mjesto zapovjednika Operativne grupe Zapad 3. korpusa tzv Armije BiH čija je zona odgovornosti bila dolina Vrbasa u Središnjoj Bosni - Bugojno, Uskoplje i Donji Vakuf. Sjedište OG bilo je u Bugojnu, a teritorij općine Bugojno bilo je pod izravnim nadzorom OG Zapad. U sastavu OG Zapad bili su 307. brdska brigada, brigada Vojne policije istoimene tzv. Armije BiH, TO i stanica civilne sigurnosti - odnosno, pripadnici MUP-a Republike BiH u općini Bugojno. S teritorija pod izravnom kontrolom Cikotićeve OG Zapad muslimanske snage istjerale su 15 tisuća Hrvata, od čega su više od tisuću natjerale u logore smrti gdje su prošli strahovite tretmane, te ubile su ukupno 90 civila. Nestalo je 19 bugojanskih Hrvata čiji posmrtni ostatci do danas nisu pronađeni. Cikotić se od tog vremena dovodi u (ne)izravnu vezu s bošnjačko-muslimanskim ratnim zločinima počinjenim u Bugojnu, a uloga mu je i danas (ne)jasna u ovoj među najtežim epizodama recentne hrvatske povijesti u Središnjoj Bosni.[3] Primjer nedvojbene zapovjedne odgovornosti je sudski verificiran dnevnik ratnog načelnika Bugojna Dževada Mlaće u kojem je rečenice "Zvanično ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno, ekstremni dio zarobljenika se likvidira." Postoji i Cikotićeva zapovijed izdana nakon toga da se dvadeset bugojanskih Hrvata, pripadnika gradske elite izvede iz zatočeničkog logora. Otad su ti Hrvati nestali i do danas nisu nađeni.[2] Za vojne "uspjehe" u Bugojnu nagrađen Zlatnim Ljiljanom od Alije Izetbegovića 1993. god.[1]

Do 1994. godine ostaje u BiH kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. Te godine postaje vojni ataše RBiH u Washingtonu u Sjedinjenim Američkim Državama, brzo vraćen u BiH i oduzeta mu je viza. [1][4] Bugojanski su Hrvati 25. studenoga 1994. kod vojnih i civilnih institucija vlasti, podnijeli krivičnu prijavu protiv 440 osoba osumnjičenih za ratne zločine počinjene tijekom 1993. u Bugojnu. Visoko na popisu je Selmo Cikotić.[5][6][7][8][9][10][11]


Cikotiću su kao ugledni SDA-ovu kadru bile osigurane visoke funkcije. Bio je ministar obrane u Vijeću ministara BiH.[3] Od 1997. do 1999. godine obnaša dužnost načelnika Odjela za obuku u zajedničkom zapovjedništvu Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. Do 2000. godine je bio šef kabineta zamjenika ministra obrane Federacije Bosne i Hercegovine, a zatim i zamjenik zapovjednika Prvog korpusa Vojske FBiH. Od 2001. do 2004. godine je i zapovjednik Prvog korpusa Vojske FBiH. Od 2004. godine je direktor kompanije "OKI". 2004. godine je magistrirao obranu i sigurnost na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu.[3]

Poslije općih izbora 2006. godine, Parlamentarna skupština je Cikotića izabrala za ministra obrane Bosne i Hercegovine.[3]

O Cikotićevoj mračnoj ulozi u udruženom zločinačkom pothvatu protiv bugojanskih Hrvata dosta se doznalo i tijekom postupka protiv Enesa Handžića (predmet Handžić i ostali: Handžić, Senad Dautović, Nisvet Gasal i Musajb Kukavica), vođenim pred Sudom BiH. Na zahtjev Sudskog vijeća dao je iskaz o ratnim zbivanjima u Bugojnu, ali to isto Sudsko vijeće dodijelio je i njemu i Mlaći odvjetnike tijekom davanja iskaza da se ne bi inkriminirali. Ranije je svjedočio pred Haaškim tribunalom ali je tu činjenicu krio od Suda BiH, a zanimljivo je da je pravosuđe u BiH to saznalo sa zakašnjenjem. Svjedočenje pred MKSJ u odlučnim činjenicama je bilo drugačije. Pred Sudom BiH, unatoč predočenim dokumentima tzv. Armije BiH koje je sam potpisivao, izjavio je da vojska nije bila nadležna za zarobljenike na bugojanskom stadionu – logoru Iskra. Nažalost, pred BiH pravosuđem mu je zbog političkih interesa kompromitirane SDA bio stalno imunitet i zaštita državnog vrha, te se njime nikad nije bavilo, kao ni Dževadom Mlaćom, Ganićem, Jelečem. Postupci vođeni pred Sudom BiH za zločine nad bugojanskim Hrvatima bili su farsa. Vojni vještak Suda BiH bio je general tzv. Armije BiH Fikret Muslimović, također tada aktualni savjetnik Bakira Izetbegovića. Nakon nekog vremena predmet Handžić i ostali podijelio se tijekom postupka na dva predmeta: Handžić i Gasal i ostali. [3]

Od 2010. predsjednik Nadzornog odbora Međunarodnog aerodroma Sarajevo. Uspješni poduzetnik, pa s vlastitom tvrtkom od tek 2.000 KM stoji iza projekta Eko-zona na Vlašiću vrijednog 4.200.000.000 eura.[3]

Prvostupanjsku presudu Haaškog tribunala hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču iz 2011. nekoliko dana poslije ocijenio je da je "značajna za međunacionalno pomirenje i stabilnost regiona".[12] 2015. ga se godine spominjalo među kandidatima za direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, a ostali su kandidati navodno bili i Enver Mujezinović, jedan od čelnih ljudi AID-a i Amir Ahmić, bivši bošnjački časnik za vezu s Haagom protiv kojeg je bila podignuta kaznena prijava za zločine nad Srbima. Danas je na čelu te agencije nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića Osman Mehmedagić – Osmica. [3]

3. veljače 2016. izabran je za novog savjetnika bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, novi je predsjednik Savjeta SDA i predsjednik Fondacije BIGMEV za BiH.[13] Savjetnik mu je ukupno 2014. do danas. [3] Naslijedio je Denisa Zvizdića 2016. godine na mjestu predsjednika Savjeta SDA, a Zvizdić je prešao na mjesto predsjedatelja Vijeća ministara BiH.[3]

Travnja 2017. godine Udruga hrvatskih logoraša Županije Središnja Bosna podignula je kaznenu prijavu protiv Selme Cikotića Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH).[3] U Hrvatskoj i među Hrvatima vlada ogorčenje te osjećaj nepravde posebno jer brojni zločini tijekom agresije na Hrvatsku i za zločine nad Hrvatima u BiH nisu kažnjeni, što je istaknula i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u govoru pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku. U raspravama o nekažnjenim zločinima, u posljednje vrijeme sve se češće spominju i generali tzv. Armije BiH, mahom kadrovima JNA koji su se tijekom Domovinskog rata borili protiv HV, a tek su nakon izbijanja rata u muslimanskim dijelovima BiH napustili JNA i pridružili se tada novoosnovanoj tzv. Armiji BiH. U Hrvatskoj postoji pripremljena dokumentacija za podizanje optužnice protiv takvih osoba i čeka se politička odluka da se aktiviraju. Selmo Cikotić je na tom popisu.[14]

Zahvaljujući političkoj zaštiti Izetbegovićeve SDA i međunarodnih neprincipijelnih političkih igara, ponajprije američkih, Cikotiću nije suđeno za likvidaciju hrvatske političke elite u Bugojnu, zasad.[2]

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Depo.ba Dnevnik/DEPO PORTAL/a.k.: Priopćenje Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskog rata HZ-HB, Povodom izjave ministra obrane BiH Selme Cikotića da je presuda hrvatskim generalima značajna za međunacionalno pomirenje i stabilnost u regiji, 19. travnja 2011. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Slobodna Dalmacija Višnja Starešina: Fićo, Selmo i KOS-ovo proljeće, 6. ožujka 2016. (pristupljeno 1. travnja 2019.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 3,9 Dnevnik.ba Gloria Lujanović: STRADANJE BUGOJANSKIH HRVATA - SELMO CIKOTIĆ I DŽEVAD MLAĆO Od kreatora progona bugojanskih Hrvata do perjanica SDA 31. srpnja 2018. (pristupljeno 31. ožujka 2019.)
  4. Weiner, Tim (28. lipnja 1997.). Allegations Halt Army Training For Bosnian General in the U.S.. New York Times pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  5. HIC Ivica Mlivončić: Zločin s pečatom - Bugojno (pristupljeno 30. siječnja 2018.)
  6. Marko Barišić: “Istina o Mlaćinu zločinu nad nestalim Bugojancima”(2), Vjesnik, 25. srpnja 1996., str. 3.
  7. V. Vegar: “Nestali bugojanski Hrvati su mrtvi!”, Slobodna Dalmacija, 2. srpnja 1996., str.2.
  8. Zvonimir Ćilić: “Krije li masovna bugojanska grobnica tijela dvadeset i jednog Hrvata?”, Horizont, 7. ožujka 1997., str. 10.
  9. Ivica Mlivončić: “Nositelj krivične prijave za zločine”, Slobodna Dalmacija, 30. lipnja 1997., str.3.
  10. Goran Rosić: ”Tragovi zločina vode u Haag”, Obzor, 5. srpnja 1997., str.54.
  11. Suzana Mijatović: “Cikotić interesantan za Haag?”, Slobodna Bosna, 13. srpanj 1997., str. 28.-29.
  12. Bosnjaci.net Cikotić: Presuda hrvatskim generalima je značajna za međunacionalno pomirenje, Autor: Srna, Objavljeno: 15. travnja 2011.
  13. (boš.) Dnevni avaz A. Du. Promjene u Kabinetu člana Predsjedništva BiH - Selmo Cikotić novi savjetnik Bakira Izetbegovića, 3. veljače 2016. (pristupljeno 16. travnja 2017.)
  14. Maxportal maxportal: EVO POPISA: Spremne optužnice protiv 29 oficira Armije BiH, čeka se politička odluka da se aktiviraju ,8. prosinca 2017. (pristupljeno 1. travnja 2019.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]