Snage za specijalne operacije (Rusija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Snage za specijalne operacije
Sily spetsial’nykh operatsii
(SSO)
Герб ССО.png
Osnovana 2013.
Država Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Uloga Specijalne snage
Sjedište Kubinka-2, Moskva

Snage za specijalne operacije (rus.: Силы специальных операций; ССО, Sily spetsial’nykh operatsii, SSO) je naziv za postrojbe za specijalne operacije Zapovjedništva snaga za specijalne operacije (rus.:командование сил специальных операций, KCCO, Komandovanie sil spetsial’nalnykh operatsii, KSSO) Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije.

Prve postrojbe onoga što će postati snage za specijalne operacije formirane su 2009. godine u sklopu nastavka ruske vojne reforme iz 2008. godine nakon rata u Gruziji. Zapovjedništvo snaga za specijalne operacije osnovano je 2012. godine, a najavio ga je u ožujku 2013. načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov. Prema riječima Gerasimova, Snage za specijalne operacije su zamišljene snage na strateškoj razini, čije bi primarne misije bile inozemne intervencije, uključujući sabotaže i protuterorističke operacije.

SSO ne pripada nijednoj grani Ruskih oružanih snaga i razlikuje se od Specijalnih snaga ili Specnaza Glavne obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije i ostalih postrojbi Spetsnaza. Spetsnaz je naziv za ruske specijalne postrojbe, skraćenica od Vojska za specijalne namjene, termin označava sve specijalne snage, a prvi Spetsnaz po kojemu su ostali dobili ime je bio Spetsnaz GRU, ruske vojno obavještajne službe osnovan 1949. godine.

Povijest[uredi VE | uredi]

SSO

Svrha[uredi VE | uredi]

Ustroj[uredi VE | uredi]

  • Centar za posebne namjene "Senež"
  • Centar za posebne namjene "Kubinka-2"
  • Centar za planinsko ratovanje "Terskolj"
  • Specijalna zrakoplovna brigada
  • 561. eskadrila za hitno spašavanje

Zapovjednici[uredi VE | uredi]

General Matovnikov s Putinom
Zapovjednik Razdoblje
Pukovnik Oleg Martjanov 2009. - 2013.
General bojnik Aleksej Djumin 2014. - 2015.
General bojnik Aleksandar Matovnikov 2015. - 2018.
Nema podataka 2018. -

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]