Prijeđi na sadržaj

Duhovi (svetkovina)

Ovo je članak tjedna  – 20. tjedan 2024. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Duhovi (blagdan))

Za druga značenja pogledajte Duh (razdvojba).
Fidelis Schabet, Čudo Pedesetnice, 1867.
Prikaz Giotto di Bondonea (oko 1305. g.

Duhovi ili Pedesetnica (grčki: Pentekost) su kršćanska svetkovina silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu 50. dan nakon Uskrsa (brojeći i sam Uskrs kao prvi dan), od kuda i potječe naziv Blagdan Pedesetnice (grč. pentecost, pedeseti (dan po Uskrsu)), ujedno i slavlje sveopće, univerzalne Crkve, „jedne, svete i apostolske”, kako vjernici ispovijedaju u Nicejsko-carigradskome vjerovanju. Uoči same svetkovine, u subotnju večer, uobičajena su Duhovska bdjenja, euharistijska slavlja popraćena pjesmom i pobožnostima (klanjanjem, meditacijom, procesijama).[1]

Pedesetnica, tj. dramatični silazak Duha Svetoga na ranu Crkvu dogodio se pedeseti dan nakon Uskrsa – i o židovskom blagdanu Pedesetnice (Blagdan sedmica, hebrejski Šauvot) – kada se Židovi spominju dana primanja Deset zapovijedi na gori Sinaju – danom sklapanja zavjeta između Boga i Židova; prema židovskoj tradiciji, na taj su dan saveze s Bogom ranije bili sklopili Noa, Abraham i Jakov (Izrael).[2] Tako se i kršćanska Pedesetnica smatra danom kada je sklopljen Novi zavjet, »rođendanom Crkve«.[3]

Djela apostolska (Dj 2,1-2,12) donose da su apostoli toga dana počeli javno navještati vjeru u Isusa Krista, puni Duha Svetoga, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Prema Katekizmu Katoličke Crkve, krštenje je bilo ponuđeno svim ljudima koji su se o Pedesetnici zatekli u Jeruzalemu, i Židovima i poganima, što je naznačilo otvorenost kršćanske vjere za ljude svih naroda (Dj 2, 41; 8, 12-13; 10, 48; 16, 15).[4] Prema kršćanskome nauku, tog se dana Presveto Trojstvo potpuno objavljuje.[5]

Praški glagoljski listići iz 12. ili 13. st., koji su pronađeni u Pragu 1855. godine, sadrže himne koje su se izvodile za blagdane u liturgijskoj godini, a među njima se nalazi i himna za svetkovinu Duhova. Prema sadržaju, listići pripadaju istočnoj, tj. bizantskoj liturgijskoj tradiciji, a prikazuju raznolikost i susret dviju liturgijskih tradicija na jednom – slavenskom – prostoru.[6]

Naziv

[uredi | uredi kôd]

Naziv Duhovi množina je imena Duha Svetog.[7] Ime mu u osnovi ima opću imenicu duh, koja potječe iz praslavenske riječi muškog roda *duxъ, značenja 'duh' ili 'dah'.[8] Staroslavenski nazivi za svetkovinu Duhova su:

  • pętikostie (sr. r.) ili pętikostii (ž. r.) te pętьdesętьnica (ž. r.),[9] koji su srodni nazivima za židovski blagdan Pentekoste, odnosno Pedesetnice.[7]

U hrvatskim se izvorima za naziv blagdana rano nalaze množinski oblici Duhovi, Dusi, Duhi.[11] Blagdan nosi naziv Duhovi i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.[12] Više je tumačenja zašto se uvriježio naziv u množinskom obliku, za blagdan koji slavi treću božansku osobu, Duha Svetoga:

  • Svetkovalo se više dana, odakle stari naziv Duhovi dani, pa prema tom tumačenju ime ne označava mnoštvo duhova.[13] U pravoslavlju se blagdan slavi kroz tri dana: u nedjelju Duhova, Duhovski ponedjeljak i Duhovski utorak.[14]
  • Tumačenje da se množinski lik Duhovi uvriježio zbog fenomenologije očitovanja treće božanske osobe. Jedinstveni Duh (Sveti) očitovao se kao mnoštvo ognjenih jezika, spustio se na apostole umnažajući im znanje stranih jezika kako bi mogli širiti apostolski nauk crkve svijetom. U kajkavskom području i kod gradiščanskih Hrvata sačuvan je i skraćeni oblik naziva, Duhi.[11]

Naziv Rusalje za blagdan Duhova zadržao se na dubrovačkom području; naziv je pretkršćanskog porijekla prema latinskom „Rosalia“, „Rosaria“ odnosno „dies rosae“ što je označavalo festival ruža posvećen mrtvima, podušja koja su se u Rimskom Carstvu slavila u različite dane tijekom svibnja.[15] Isti izvor navodi kako su se u okolici Vinkovaca, Duhovo i Duhovski ponedjeljak nazivali "mrtvi dani" jer se molilo za pokojne.[15]

Narodni običaji koji su sačuvani u pravoslavlju povezuju se s nazivom Provodi,[16] u kojima se u subotama po Uskrsu sve do Duhovske subote,[17] obilazi i bdije na grobovima pokojnih, noseći hranu na grobove.[16][17] To su običaji zadušnih dana i Duhovske zadušnice koja po julijanskome kalendaru pada u subotu uoči Duhova.[18] Slični običaji su se održali u Srbiji,[19][18] Ukrajini,[16] Makedoniji, te Grčkoj i Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi.[17] Bitoljčani u Makedoniji sačuvali su staro vjerovanje da duhovi umrlih tih dana izlaze iz grobova na pričest.[20] U Makedoniji je i dalje raširena tradicija ostavljanja većih količina hrane na grobovima uoči i nakon Duhova, iako Makedonska pravoslavna crkva apelima pokušava utjecati da se u tome ne pretjeruje.[21]

Blagdan Duhova u ranom kršćanstvu je bio kalendarski povezan s blagdanom Svih svetih, koji se također slavio u proljeće.[22] U Katoličkoj crkvi blagdan Svih svetih pomaknut je na 1. studenoga odlukom pape Grgura III. u 8. stoljeću.[23] Rimokatolici Dušni dan za pokojne obilježavaju dan nakon Svih svetih, prema odluci pape Klementa V. iz 14. stoljeća, a u njegovu obilježavanju je iščeznuo nekadašnji sporadični običaj da na grobove pokojnima nose hranu, kako navodi Marko Dragić.[24]

Duhovska nedjelja se kod nekih reformiranih kršćana na engleskom govornom području naziva Whitsunday (od engl. white sunday, 'bijela nedjelja') zbog bijelih haljina u kojima se krste novokrštenici na taj dan.[25] U rimokatolika je pak, Bijela nedjelja naziv za prvu nedjelju nakon Uskrsa, koju rimokatolici nazivaju i Malim Uskrsom.[26]

Biblijsko utemeljenje i značenje

[uredi | uredi kôd]

Za kršćane je silazak Duha Svetoga na apostole ispunjenje židovskoga blagdana sedmica, kojega Židovi slave sedam tjedana nakon Pashe (kod kršćana Uskrs).

„I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih” (Dj 2, 4). Oganj (plamen) u Bibliji ima trojako značenje: pročišćava, kao što se zlato pročišćava taljenjem, oblikuje, poput kovača koji zagrijavanjem kovine oblikuje oruđe i oružje, i osvjetljava, kao što Krist izjavljuje: „Ja sam Svjetlost svijeta!” (Iv 8, 12) naznačujući time svoju božansku narav.

Tutnjava, koja je na Sinaju označavala Božju prisutnost, prisutna je i na Duhove: „I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.” (Dj 2, 2-3).

Primanjem dara Duha Svetoga, započinje apostolat Crkve, koja u raznolikosti jezika i naroda naglašava svoju univerzalnost (grč. katholikós – sveopći), kao i univerzalnost Radosne vijesti, namijenjene svim narodima i vremenima, kao što naglašava i Isus prilikom Uzašašća („Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima!” Mt 28, 19). Djela apostolska (Dj 2, 5-11) o tomu govore u sljedećim redcima:

»Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: 'Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.'«

Duhovske tradicije

[uredi | uredi kôd]

Zajedničko devetodnevno okupljanje apostola u molitvi uoči primanja Duha Svetoga opisuje se i kao »prva devetnica«, po uzoru na koju se i razvila ta pobožnost.[27]

Duhovska bdjenja

[uredi | uredi kôd]

Duhovsko bdjenje ili Bdjenje Pedesetnice, bdjenje je u subotnju večer uoči same svetkovine Duhova. Započinje svetom misom, na kojoj se nakon Službe Riječi (Službe čitanja) čitaju hvalospjevi iz časoslova te pjeva posljednica Te Deum. Potom se čita Evanđelje i nastavlja sa Euharistijskom službom. Nakon svete mise, obično slijede klanjanje, molitva i pjesma. Duhovska bdjenja potiče Opća uredba liturgije časova, donoseći preporuke i smjernice (br. 71-73):[28]

»U različitim je Crkvama zavladao običaj različite svetkovine preteći bdijenjem, kako to biva u vazmenom bdijenju. Među tim svetkovinama prvo mjesto zauzimaju Božić i Duhovi. Taj običaj treba očuvati i njegovati, po vlastitom običaju svake pojedine Crkve. Gdje se bdijenjem običavaju svetkovati druge neke svečanosti ili hodočašća, neka se obdržavaju u tom opća pravila o slavljenju riječi Božje.«

Liturgijske tradicije

[uredi | uredi kôd]

U rimskomu Partenonu uvriježena je tradicija bacanja ružinih latica niz otvor njegove kupole, poznata kao „Veni, Veni, Rosas!”

Dođi, Duše Presveti pjeva se ili recitira na misi na Duhove, obično prije čitanja Evanđelja.

Hodočašća

[uredi | uredi kôd]

Mađarski, ali i ostali panonski i karpatski katolici, od 1567. tradicijski hodočaste u svetište Csíksomlyó (Şumuleu Ciuc), u Transilvaniji.[29][30] Hodočašće svake godine okuplja stotine tisuća vjernika.[31][32]

Francuzi hodočaste od pariške katedrale Notre-Dame do katedrale Notre-Dame u Chartresu u višednevnome hodočašću, s Duhovskim bdjenjem i pobožnostima u hodočasničkim crkvama.[33]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.
  2. ↑ "Shavuot: The Festival of Covenants", Michael Segal, The Torah.com". Pristupljeno 19. svibnja 2024.
  3. ↑ "OD USKRSA DO PEDESETNICE Muka i smrt donijeli su vječnost", M. Erceg i dr. "Glas koncila", 6. travnja 2018.
  4. ↑ 1226. Katekizam Katoličke crkve (PDF). Hrvatska biskupska konferencija. Zagreb. 2016. ISBN 978-953-241-383-0
  5. ↑ 732. Katekizam Katoličke crkve (PDF). Hrvatska biskupska konferencija. Zagreb. 2016. ISBN 978-953-241-383-0
  6. ↑ Kuhar, Kristijan. 2004. Povijesno liturgijske posebnosti Euholoških obrazaca ranog razdoblja Slavenske liturgije (10. – 14. st.), Doktorski rad (PDF). Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb. str. 111–112. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  7. 1 2 3 4 Duhovi, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  8. ↑ duh. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 4. veljače 2026.
  9. ↑ Damjanović et al. 2004, str. 229.
  10. ↑ Damjanović et al. 2004, str. 238.
  11. 1 2 Mamić, Mile. 1. svibnja 2016. Duh Sveti, Sveti Duh, Sveti duh ili sveti duh. Jezik : časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. 63 (2–3): 95–97. ISSN 0021-6925
  12. ↑ Tajna praznika: Duhovi. Srpska pravoslavna Crkva. 20. lipnja 2021. Pristupljeno 4. veljače 2026.
  13. ↑ Lukačin, V. i dr. 8. lipnja 2025. PEDESETNICA - SVEČANI POČETAK CRKVE Dopustimo Duhu Svetomu da nas vodi. Glas Koncila. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  14. ↑ Pravoslavni crkveni kalendar za jun 2025. www.inter.rs. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  15. 1 2 Kipre, Ivica. 31. svibnja 2020. Blagdan Duhova ili Rusalje kod Hrvata. www.dumus.hr. Dubrovački muzeji. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2024. Pristupljeno 5. veljače 2026.
  16. 1 2 3 Provody. www.encyclopediaofukraine.com. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  17. 1 2 3 Проводи: Visiting Gravesites after Pascha. St. Volodymyr Cathedral of Toronto (engleski). Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  18. 1 2 Šta je parastos (zadušnice)?. Eparhija.com. Pristupljeno 4. veljače 2026.
  19. ↑ Na ovaj dan pod u hramovima se pokriva travom: Običaji i vjerovanja za PRAZNIK DUHOVI koji se proslavlja pedeseti dan po Vaskrsu. Srpskainfo (srpski). 7. lipnja 2025. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  20. ↑ Петок пред Духовден: Oва се обичаите што треба да ги испочитувате. Сител Телевизија (makedonski). Pristupljeno 3. siječnja 2026.
  21. ↑ Bonevska, Biljana Stamova. Прво е Задушница, а потоа Духовден – Што не треба да правите на овие два дена?. CRNOBELO.com (makedonski). Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  22. ↑ O nastanku svetkovine Svih svetih i podrijetlu Dušnog dana. HKM. 28. listopada 2021. Pristupljeno 4. veljače 2026.
  23. ↑ Pažin, Zvonko. 1. studenoga 2015. Svi sveti. www.vjeraidjela.com. Pristupljeno 4. veljače 2026.
  24. ↑ Dragić, Marko. 5. rujna 2013. Dušni dan u hrvatskoj katoličkoj baštini. Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti. Vol. 68 Br. 3: 426 Prenosi Hrčak |volume= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  25. ↑ Mohsin, Haroon. 15. srpnja 2022. Whit Sunday. National Today (engleski). Pristupljeno 4. siječnja 2026.
  26. ↑ Barbarić, Ivan. 27. travnja 2025. Nedjelja Božjega milosrđa | HKM. Hrvatska katolička mreža. Pristupljeno 1. siječnja 2026.
  27. ↑ Devetnica i molitve na čast Krvi Kristove. Zagreb. Družba misionara Krvi Kristove. 2014. ISBN 978-953-96000-6-6. Str. 5.
  28. ↑ Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90
  29. ↑ Pentecost pilgrimage and the shrine of Csíksomlyó (engl.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. srpnja 2022. (Wayback Machine) hungarikum.hu. Zbirka Hungarikum. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
  30. ↑ The Pentecost pilgrimage in Şumuleu Ciuc visitharghita.com. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
  31. ↑ Hetzmann, Mercédesz: Why do hundreds of thousands of Hungarians go to Csíksomlyó on Pentecost? (engl.) dailynewshungary.com. Daily News Hungary. Objavljeno 5. lipnja 2022.
  32. ↑ Fisayo-Bambi, Jerry. Thousands of pilgrims observe traditional Pentecost at Șumuleu Ciuc in Romania MSN, objavljeno 7. lipnja 2025.
  33. ↑ de Robien, Mathilde: Un nombre d’inscriptions record au pèlerinage de Chartres 2023 (fr.) fr.aletheia.org. Objavljeno 16. svibnja 2023.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Damjanović, Stjepan; Jurčević, Ivan; Kuštović, Tanja; Kuzmić, Boris; Lukić, Milica; Žagar, Mateo. 2004. Mali staroslavensko-hrvatski rječnik. 1. izdanje. Matica hrvatska. Zagreb. str. 321. ISBN 9531505586

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Duhovi

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Duhovi_(svetkovina)&oldid=7382543"