Srećko Diana

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Srećko Diana (Brist, 6. ožujka 1906 - Split, 17. veljače 1997.), hrvatski pjesnik, esejist i dramatičar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Bristu 6.3.1906., a umro je u Splitu 17.2.1997. Trgovačku školu završava u Splitu. Jedno vrijeme živi u rodnom mjestu te od 1944. radi u Dubrovniku, Makarskoj i Splitu (1952. - 1959. bio je ravnatelj Arhiva grada Splita; 1960. - 1972. tajnik Muzeja grada Splita). Bio je jedan od urednika Književnog Jadrana (1954. - 1955.), bio je član uredništva časopisa Mogućnosti (1964. - 1970.).[1]

Od 1955. član je Društva hrvatskih književnika, vrlo aktivno sudjeluje u radu pododbora Matice hrvatske u Splitu.

Diana je kroz svoja djela vrlo često progovarao o rodnom kraju pa ga je Jakša Fiamengo s pravom nazvao „pjesnikom zavičajne svjetlosti“. Prve pjesme objavio je u časopisima Novi čovjek, Mladost i Vijenac.

Uz poeziju piše Eseje, osvrte, kraću prozu, drame i feljtone.

Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1993. godine. [2]

Srećko Diana pokopan je u obiteljskoj grobnici u rodnom Bristu.

Djela[uredi VE | uredi]

Miris srca i krvi. Split 1931.; Osviti i tišine. Split 1953.; Nitko u svijetu nije sam. Split 1955.; Opsjedanje. Split 1962. ; Okus ljeta. Split 1963.; 28 pjesama o trpnji. Split 1966. ; Iskustvo mora. Zagreb 1969.; Vriježi tla. Split 1970.; Jazikoslovlje arvacko. Split 1976.; Oblutak i njegov dvojnik. Zagreb 1979.; Pjesme. Split 1982.; Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 142. Zagreb 1983.; Tijelo argumenata. Split 1987.; Koža kože. Zagreb 1991.

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Hrvatski biografski leksikon" pristupljeno 31. ožujka 2020.
  2. "Diana, Srećko | Hrvatska enciklopedija" pristupljeno 31. ožujka 2020.