Srebrov fulminat
| Srebrov fulminat | |
| |
| Svojstva | |
| Sistemsko ime | Srebrov fulminat |
| Molekulska formula | AgCNO |
| Molarna masa | 149,885 g/mol |
| CAS broj | 5610-59-3 |
| Eksplozivna svojstva | |
| Osjetljivost na udarac | Vrlo velika |
| Osjetljivost na trenje | Vrlo velika |
| Opasnosti | |
| Temperatura samozapaljenja | 170 °C |
Srebrov fulminat (AgCNO) je eksplozivan ionski spoj srebrovog kationa i fulminatnog aniona. To je primarni eksploziv koji ima vrlo malu praktičnu vrijednost zbog velike osjetljivosti. Kontakt s jednom kapi vode detonira nekoliko miligrama srebrovog fulminata. Čak i male količine ovog eksploziva mogu prouzročiti velika šrapnelska oštećenja, tako da je potreban veliki oprez.
Srebrov fulminat prvi je sintetizirao Edward Charles Howard 1800. godine tijekom svog istraživačkog projekta u kojem je dobio razne vrste fulminata. Od njegovog otkrića uglavnom se koristio kao zanimljiv eksploziv za igračke i trikove.
Struktura[uredi | uredi kôd]
Srebrov fulminat javlja se u obliku dva polimorfa, rompskom obliku i trigonalnom obliku s romboedarskom jediničnom ćelijom.[1] Trigonalni polimorf sastoji se od cikličkih heksamera, (AgCNO)6.[2]
Sinteza[uredi | uredi kôd]
Srebrov fulminat može se prirediti reakcijom koncentrirane dušične kiseline s metalnim srebrom i etanolom, uz pažljivu kontrolu uvjeta reakcije, da bi se izbjegla eksplozija.
Samo mala količina srebrovog fulminata se može prirediti odjednom, jer čak i težina samih kristala može izazvati samo-detonaciju.
Srebrov fulminat može se prirediti i slučajno, kada kisela otopina srebrovog nitrata dođe u kontakt s alkoholom. To se može dogoditi kod npr. kemijskog posrebrivanja ogledala.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ D. Britton and J. D. Dunitz. Listopad 1965. The crystal structure of silver fulminate. Acta Cryst. 19 (4): 662–668. doi:10.1107/S0365110X6500405X
- ↑ D. Britton. Prosinac 1991. A redetermination of the trigonal silver fulminate structure. Acta Cryst. C47 (12): 2646–2647. doi:10.1107/S0108270191008855