Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.

Srinivasa Ramanujan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Srinivasa Ramanujan
Srinivasa Ramanujan - OPC - 1.jpg
Rođenje 22. prosinca 1887.
Erode, Indija
Smrt 26. travnja 1920.
Kumbakonam, Indija
Državljanstvo Indijac
Polje Matematika
Poznat po Ramanujanovoj theta funkciji, particijskim formulama, lažnim theta funkcijama, teoremima, jednadžbama
Portal o životopisima

Srinivasa Ramanujan (Erode, Indija, 22. prosinca 1887.Kumbakonam, Indija 26. travnja 1920.) - indijski matematičar u vrijeme Britanske Indije, prirodni matematički genij, čudo od djeteta, jedan od najinteligentnijih i najplodnijih matematičara, koji je široj javnosti ostao uglavnom nepoznat i nepriznat. O njemu je snimljen britanski filmČovjek koji je spoznao beskonačnost”.

Iako nije imao gotovo nikakvo formalno obrazovanje iz čiste matematike, dao je značajan doprinos matematičkoj analizi, teoriji brojeva, beskonačnim nizovima i kontinuiranim razlomcima, uključujući rješenja za matematičke probleme koji su se tada smatrali nerješivima. U matematiku se zaljubio sa samo 15 godina, sa 16 je već dobio stipendiju na sveučilištu u Madrasu, no matematika ga je toliko zanimala da je zanemario sve ostalo i stipendiju iste godine i izgubio. Ostao je siromah i u tom svojem siromaštvu nastavio se baviti matematikom.[1] Kako je oskudijevao s papirom za pisanje, dokaze je izvodio u glavi, a samo je konačna rješenja zapisivao na papir. Za 3 godine napisao je 4000 teorema, od kojih su mnogi i danas nedokazani.[2]

Ramanujan je u početku razvio vlastito nezavisno matematičko istraživanje. Prema Hansu Eysencku: "Pokušao je zainteresirati vodeće profesionalne matematičare za svoj rad, ali uglavnom nije uspio. Ono što im je morao pokazati bilo je previše novo, previše nepoznato i dodatno predstavljeno na neobične načine; nisu se htjeli obazirati na to".[3] Tražeći matematičare koji bi mogli bolje razumjeti njegovo djelo, 1913. započeo je pismenu korespondenciju s engleskim matematičarom G. H. Hardyjem na Sveučilištu Cambridge u Engleskoj. Prepoznavši Ramanujanov rad kao izvanredan, Hardy mu je organizirao putovanje u Cambridge. Hardy je u svojim bilješkama komentirao, da je Ramanujan iznjedrio revolucionarne nove teoreme, uključujući one koji su ga "potpuno razoružali; nikada prije nije vidio ništa poput njih"[4] i neke nedavno dokazane, ali vrlo napredne rezultate.

Tijekom svog kratkog života, Ramanujan je neovisno prikupio gotovo 3.900 rezultata (uglavnom identiteta i jednadžbi).[5] Mnogi su bili potpuno novi; njegovi originalni i krajnje nekonvencionalni rezultati, poput Ramanujanove theta funkcije, particijskih formula i lažnih theta funkcija, otvorili su čitava nova područja rada i nadahnuli veliku količinu daljnjih istraživanja. Gotovo sve njegove tvrdnje do sada su se pokazale točnim.[6] Ramanujan Journal, znanstveni časopis, osnovan je kako bi objavljivao radove iz svih područja matematike pod utjecajem Ramanujana,[7] a njegove bilježnice – koje sadrže sažetke njegovih objavljenih i neobjavljenih rezultata – analizirale su se i proučavale desetljećima nakon njegove smrti kao izvor novih matematičkih ideja. Još 2012. istraživači su nastavili otkrivati, da su puki komentari u njegovim spisima o "jednostavnim svojstvima" i "sličnim rezultatima" za određena otkrića sami po sebi bili duboki i suptilni rezultati teorije brojeva koji su ostali neslućeni gotovo stoljeće nakon njegove smrti.[8] Postao je jedan od najmlađih članova Kraljevskog društva i tek drugi indijski član, i prvi Indijac koji je izabran za člana Trinity Collegea u Cambridgeu. O njegovim pismima, Hardy je izjavio da je jedan pogled dovoljan da pokaže da ih je mogao napisati samo matematičar najvišeg kalibra, uspoređujući Ramanujana s matematičkim genijima poput Eulera i Jacobija.

Godine 1919. loše zdravlje, za koje se sada vjeruje da je bila hepatična amebija (komplikacija zbog dizenterije prije mnogo godina) - natjeralo je Ramanujana na povratak u Indiju, gdje je umro 1920. u dobi od 32 godine. Njegova posljednja pisma Hardyju, napisana u siječnju 1920. pokazuju da je i dalje nastavio smišljati nove matematičke ideje i teoreme. Njegova "izgubljena bilježnica", koja sadrži otkrića iz posljednje godine njegova života, izazvala je veliko uzbuđenje kod matematičara, kada je ponovno otkrivena 1976. godine.

O njemu je snimljen britanski film „Čovjek koji je spoznao beskonačnost2015. godine, temeljen na istoimenoj knjizi Roberta Kanigela iz 1991. godine. Indija je njemu u čast 22. prosinca (njegov rođendan) proglasila Nacionalnim danom matematike.[9]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Vitas, Zoran. Prirodni matematički genij – Srinivasa Ramanujan. Večernji list. Pristupljeno 19. listopada 2021.
  2. Srinivasa Ramanujan- Zanimljivosti. www.mathos.unios.hr. Pristupljeno 19. listopada 2021.
  3. Hans Eysenck (1995). Genius, p. 197. Cambridge University Press, ISBN 0-521-48508-8.
  4. Hardy, Godfrey Harold (1940). Ramanujan: Twelve Lectures on Subjects Suggested by His Life and Work. Cambridge University Press. p. 9. ISBN 0-8218-2023-0.
  5. Berndt, Bruce C. Ramanujan's Notebooks. Part 5. Springer Science & Business. p. 4. ISBN 978-0-38794941-3.
  6. Rediscovering Ramanujan – Interview with Prof. Bruce C. Berndt. Frontline, India's National Magazine. 25. rujna 2013. Pristupljeno 19. listopada 2021.
  7. Alladi, Krishnaswami; Elliott, P. D. T. A.; Granville, A. (30 September 1998). Analytic and Elementary Number Theory: A Tribute to Mathematical Legend Paul Erdos. Springer Science & Business. p. 6. ISBN 978-0-79238273-7.
  8. Aron, Jacob. Deep meaning in Ramanujan's 'simple' pattern. New Scientist (engleski). Pristupljeno 19. listopada 2021.
  9. CineStar Cinemas. blitz-cinestar.hr. Pristupljeno 19. listopada 2021.