Stefano Petris

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Stefano Petris (Cres, 1903. - Trsat, 11. listopada 1945.), talijanski iredentist, profesor književnosti. Organizator protalijanske milicije na Cresu i otpora hrvatskim partizanima.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Cresu u obitelji s nadimkom Pasafora. Pohađao licej u zadarskom sjemeništu. Studirao u Italiji na sveučilištu u Rimu i stekao naslov laureato in lettere. Tijekom služenja vojske, radio je na doktorskoj dizertaciji iz hrvatske književnosti.[1] Talijanaški i iredentistički izvori tvrdili su da nije prezirao Hrvate.[1] U vremenu između dva rata bio je jedan od najpoštovanijih i najomiljenijih ljudi u Cresu.[nedostaje izvor]

Kompanija Tramontana[uredi VE | uredi]

Nakon prevrata u Italiji, koji je doveo do sloma monarhističkog režima i njegove kapitulacije, Cres i Lošinj privremeno su okupirali četnici. Prema talijanaškim izvorima, skupina od 400 - 500 četnika iskrcala se 13. rujna i kamionom navečer stigla u Cres.[2] Nekoliko dana poslije (17. na 18. rujna)[2] Cres oslobađaju partizanske postrojbe. Akciju se moralo sprovesti hitno, jer su se u partizanima pribojavali da bi u slučaju uspostave sveze četnika i Engleza, koji su bili promonarhisti, prijetila je opasnost od uspostave britanske baze odakle bi ugrožavali novu vlast i radili na povratku starog režima.[2]

Nakon uspostave novog republikanskog režima u Italiji i dolaska Nijemaca u Cres, talijanaši Cresa i Lošinja se samoorganiziraju u miliciju pod nazivom "Compagnia della Tramontana", kojoj je na čelu bio upravo Stefano Petris.[1] Petris je postao zapovjednik najviše zato jer je bio ugledan[Kome je bio ugledan?] i poštovan u gradu, i jer nije bio opterećen nikakvim mrljama iz prošlosti. U organiziranju kompanije su se posebno istakli potporučnik Domenico Bandera iz Belog (Caisole), studenta koji je završavao katoličko sveučilište u Milanu[1] i svećenik Giuseppe Bandera, također porijeklom iz Belog koji je službovao na Lošinju.[nedostaje izvor]

Bitka za Cres[uredi VE | uredi]

19. travnja 1945. u oslobađanje Lošinja od talijanske vlasti kreću velike iskrcavaju partizanske postrojbe koje su se iskrcale na otok. Talijanske je položaje branilo 200 pripadnika "Kompanije Tramontana"[3]. Petris je bio poručnik (tenente) u Tramontani.[4] Nakon jednog dana slabog otpora, partizanske su snage došle do grada Cresa, u kojemu su 20. travnja započele teške ulične borbe. Više sati talijanaši su zadržavali skoro 50 puta brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, sve dok nisu potrošili sve strjeljivo.[nedostaje izvor]

Smrt[uredi VE | uredi]

Bio je zatočen u riječkom zatvoru.

Zbog pristajanja uz talijanašku vlast koja je 25 godina fašizmom tlačila, dekroatizirala i talijanizirala domaće hrvatsko pučanstvo, nove su vlasti Stefana Petrisa osudile na smrt. Smaknuće je provedeno strijeljanjem 11. listopada 1945. na Trsatu.[4]

Talijanske počasti[uredi VE | uredi]

Po Stefanu Petrisu je imenovana jedna ulica u Rimu,[5] u četvrti Giuliano Dalmata. U blizini je ulicu dobila i Norma Cossetto.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 (tal.) Communita chersina Luigi Tomaz: 1943 - 1945. Cherso in guerra, suplement br. 3 Comunitá Chersina br.74, prosinac 2005., str. 17. Pristupljeno 12. svibnja 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 (tal.) Communita chersina Luigi Tomaz: 1943 - 1945. Cherso in guerra, suplement br. 3 Comunitá Chersina br.74, prosinac 2005., str. 5-6. Pristupljeno 12. svibnja 2016.
  3. http://adriaticus-confidential.blogspot.hr/2009/09/la-strenua-difesa-di-cherso-e-lussino.html
  4. 4,0 4,1 4,2 Cristina di Giorgi: Roma ricorda Norma Cossetto e Stefano Petris Il Giornale d' Italia, 5. kolovoza 2015. Pristupljeno 12. svibnja 2016.
  5. http://www.barbadillo.it/45997-roma-memoria-istriano-dalmata-due-vie-intitolate-a-norma-cossetto-e-stefano-petris/