Stevan Bukl

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Stevan Bukl (Gora kod Petrinje, 28. siječnja 1855.Zagreb, 4. prosinca 1925.), hrvatski građevinski inženjer.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Stevan se je Bukl rodio u Gori kod Petrinje. Bio je jedan od osnivača Hrvatskoga društva inženjera i arhitekata u Zagrebu. Od 1876. godine do 1920. godine radio je na izvođenju većih vodograđevnih radova. Kao vladin inženjer stekao je trajnih zasluga za projektiranje i izvođenje velikih vodograđevnih i kulturnotehničkih radova u Hrvatskoj i Slavoniji, naročito za razvoj vodnih zadruga u Slavoniji i Srijemu: Vodne zadruge za regulaciju Vučice i Karašice u Donjem Miholjcu, Zadruge za regulaciju rijeke Vuke u Osijeku i Vodne zadruge za isušenje jugoistočnog Srijema u Zemunu.

Godine 1919. imenovan je generalnim inspektorom voda u Hrvatskoj. Izradio je osnove za isušivanje Lonjskoga polja te regulaciju rijeke Lonje i Velikoga Struga. Također, izradio je i studije za druge melioracijske radove u Posavini. Više od četiri desetljeća skupljao je gradivo za hrvatsku tehničku terminologiju, što je ostalo u rukopisu.

Publicistički rad[uredi | uredi kôd]

U zajednici s inženjerom Altmannom sastavio je Rječnik njemačko-hrvatskoga tehnologičkog nazivlja. Sam je izdao Gradjevni pristojbenik (Zagreb, 1882.). U zajednici s inženjerom Augustom pl. Pisančićem izdao je djelo Podaci za regulaciju Save i melioraciju Posavlja: sa 39 nacrta u posebnom omotu.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Rječnik njemačko-hrvatskoga tehnologičkog nazivlja, Zagreb, 1881.
  • Podaci za regulaciju Save i melioraciju Posavlja, Zagreb, 1919.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • J. Fink, »Ing. Stevan Bukl, generalni inspektor voda u miru«, Hrvat, 1925., 1771.
  • Mate Ujević, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, III. sv.: Boja – Cleveland, Naklada Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, Zagreb, 1942., str. 493.
  • Stjepan Szavits-Nossan, »Bukl, Stevan«, u publikaciji: Enciklopedija Jugoslavije, Sv. 2.: Bje – Crn, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 1982., str. 570.