Stjepan Šafran
Stjepan Šafran, hrvatski obrtnik i poduzetnik,[1] jedan od doajena hrvatskog obrtništva, a kasnije i poduzetništva.[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Počeo je 1965., a kao obrtnik u vlastitoj tvrtci radi od 1967. godine. Nakon završene obrtničke škole i naukovanja pokrenuo je svoju metalsku radionicu. Počeo je s radionicom za preradu metala i strojnu obradu. Pogon koji je cijeli stao u jednu garažu od 35 metara čevornih i imao jednog radnika narastao je na današnji poslovni sustav od 12.500 metara četvornih proizvodnih pogona i 160 radnika i proizvode elektro opremu i strojnu opremu lijevanjem. Poslovni sustav čine Radionica Šafran, Ljevaonica Tržec te tvrtke Alu Product i Metal Product. Uz to je s inozemnim poslovnim partnerom razvio pogon koji zapošljava 70-ak ljudi. Pogon je danas izvoznik. 2006. je godine pokrenuo i Vinariju Šafran, obnovivši obiteljsku tradiciju - u 18. stoljeću spominju se u Varaždinskoj županiji kao vinogradari i šumari.[1]
Već na početku poslovanja radionica mu je isporučivala elektroopremu za potrebe za Elektroprivredu Bosne i Hercegovine. Posao se širio, a krajem 1979. godine u kooperaciji s Energoinvestom iz Sarajeva, isporučili su nosače izolatora za afričko tržište. Dugoročnim planom odlučili su proširiti proizvodnju, za što su u Odri, zagrebačkom prigradskom naselju otkupili nekretninu i na njoj izgradili tri proizvodna pogona ukupne površine oko 3600 četvornih metara. Do 1990. poslovali su ograničenjima socijalističkog sustava koji privatnim osobama nije dozvoljavao veći broj zaposlenih; 1989. privatnik je smio zaposliti najviše 40 radnika, koliko je i Radionica zapošljavala. Od 1994. kooperant su svjetski poznatoj njemačkoj tvrtci Tyco Electronics Raychem na konfekcioniranju i distribuciji toplo skupljajućeg kabelskog pribora u programu elektroopreme, zatim s finskim partnerom ABB-om proizvode rastavljače za srednji napon, a onda je uslijedio ugovor s norveškim Siemensom. 1996. otvorio je pogon u Sarajevu, a 2001. s talijanskim partnerom WAM zajedničku tvornicu u Brezničkom Humu. 2014. prihod je bio 10 milijuna eura, a izvezli su 60% proizvoda.[2] Šafranovi vinogradi i vinarija su u Brezničkom Humu. Proizvode rajnski rizling, graševinu i muškat. 2009. čelnik hrvatsko-europskog poslovnog vijeća u Bruxellesu odlučio je uvesti vina iz Šafranove vinarije i plasirati ih na belgijskom tržištu.[3]
Proslavu 50. obljetnice obrtništva i poduzetništva Stjepana Šafrana i dovršetka izgradnje pogona Metal Producta u Brezničkom Humu, uveličala je svojom nazočnošću predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, veleposlanik SR Njemačke Thomas Schulze, župan Varaždinske županije, načelnik općine Brezničkog Huma i drugi ugledni gosti.[1]
Od 1986. član je Udruženja obrtnika grada Zagreba.[4] Nakon demokratskih, prvih višestranačkih slobodnih izbora 1990. izabran je krajem lipnja na Skupštini Udruženja obrtnika grada Zagreba za predsjednika Udruženja.[5] Bio je i potpredsjednik HOK-a. Za gospodarske uspjehe u obrtničkim organizacijama dobio je brojna priznanja.[4] Do 1994. godine krovna organizacija hrvatskih obrtnika do 1994. godine bio je Savez udruženja hrvatskih obrtnika (SUHO). Stjepan Šafran, tada zagrebački obrtnik metalske struke, bio je predsjednik Izvršnog odbora Saveza. Obnašao je dužnost predsjednika Hrvatske obrtničke komore od 1999. do 2007. godine, u dva mandata, 1999. – 2003. i 2003. – 2007.[6]
Odlukom Skupštine Hrvatske obrtničke komore izabran je za doživotnog počasnog predsjednika te ustanove, u znak "osobitog i trajnog priznanja za rad na ustroju i organizaciji ukupnog komorskog sustava i radu na unaprjeđenju obrta i obrtništva u Hrvatskoj".[7][8]
Šafranov pogon upošljava i zvonoljevače. Zvona su poklonjali i razrušenim crkvama tijekom rata, a Sarajevu dvaput.[9] Obitelj Stjepana Šafrana darovala je među ostalim zvono obnovljenoj crkvi sv. Lovre u Petrinji.[10] Također su darovali unikatno zvono, umjetnički dekorirano hrvatskim dekoracijama, rimiokatoličkoj crkvi u Sarajevu. To je zvono uveličalo dolazak pape Franje u Sarajevu. Bilo je na Koševu, a zatim to zvono ostaje kao trajan poklon crkvi sv. Ignacija na Grbavici.[9][11]
Priznanja[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Marija Barić: FOTO: Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na proslavi 50. obljetnice rada Stjepana Šafrana u Brezničkom Humu , Varaždinske vijesti, 16. studenoga 2015. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ a b Poslovni.hr/Darko Bičak: Tvrtka iz Brezničkog Huma ima prihod od 10 milijuna eura, izvozi 60 % proizvoda, Varazdinski.hr, 22. studenoga 2015. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ Alen Legović: Priča dana. Vrhunska bijela hrvatska vina za europsko tržište, [1] Deutsche Welle na hrvatskom, 29. svibnja 2009. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ a b (): Gospodarstvo Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. kolovoza 2007. (Wayback Machine), 15. ožujka 1999. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ (): Obrtnici u demokratskoj Hrvatskoj Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. studenoga 2016. (Wayback Machine), Udruženje obrtnika grada Zagreba. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ Obnova djelovanja, Hrvatska obrtnička komora. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ Stjepan Šafran počasni predsjednik HOK-a[neaktivna poveznica], Općina Breznički Hum. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ Obrtničke novine 144-145, Hrvatska obrtnička komora
- ↑ a b Mirna Brekalo: Poklon iz Zagreba Završeno zvono za papu Franju, teško je 320 kilograma[neaktivna poveznica], N1 HR, 1. lipnja 2015. Pristupljeno 30. listopada 2016.
- ↑ U obnovljenu crkvu sv. Lovre u Petrinji dovezeno zvono iz Marije Bistrice, IKA, 17. listopada 1998., vijest IKA V - 15910/10
- ↑ (engl.) (): Blessing of bell casting of the bell for mass with pope Francis in Sarajevo[neaktivna poveznica], Papa u Sarajevu - Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, 27. svibnja 2015. Pristupljeno 30. listopada 2016.