Crkva sv. Lovre u Petrinji

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Crkva sv. Lovre
Crkva sv. Lovre u Petrinji
Crkva sv. Lovre u Petrinji
Lokacija Petrinja, Hrvatska
Koordinate 45°26′28″N 16°16′31″E / 45.44117°N 16.27539°E / 45.44117; 16.27539Koordinate: 45°26′28″N 16°16′31″E / 45.44117°N 16.27539°E / 45.44117; 16.27539
Godine izgradnje 1780.
Renoviran 2004.
Srušen 23. veljače 1992.
Religija katoličanstvo
Patron sv. Lovro
Arhitektonski stil kasni barok
neoklasicizam

Crkva svetog Lovre u Petrinji izgrađena u kasno-baroknom odnosno klasicističkom stilu je replika prvobitne crkve, koja je porušena za vrijeme velikosrpske okupacije Petrinje, 23. veljače 1992. godine.[1]

Položaj[uredi VE | uredi]

Crkva se nalazi u strogom centru Petrinje u gradskom parku na Strossmayerovom šetalištu, u Pokuplju 13 km jugoistočno od Siska, na utoku Petrinjčice u Kupu, na 106 m apsolutne nadmorske visine.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prva crkva u Petrinji izgrađena je 1603. godine, a prvotna (stara) crkva svetog Lovre u Petrinji u kasnobaroknom, odnosno neoklasicističkom stilu 1780. godine. Više od pola stoljeća crkva nije imala stalne svećenike, a župa je postojala povremeno. Župa svetog Lovre stalno djeluje tek od 1677. godine u sastavu Vojne krajine, i bila je pod velikim utjecajem krajiških vojnih vlasti.[2]

Preživjela je teška razaranja Petrinje koju su napravili velikosrpski pobunjenici i JNA tijekom borba za grad ljeta i rane jeseni 1991. godine. Značajna oštećenja pretrpila je 2. rujna 1991., kad je potpukovnik JNA Slobodan Tarbuk zaprijetio hrvatskim snagama i ispunio prijetnju, pa je tog dana pored drugih civilnih objekata i crkva pogođena tenkovskim projektilima.[3] Crkva je porušena do temelja 23. veljače 1992. godine. Do danas nije poznat počinitelj.

Nakon miniranja i rušenja crkve do temelja, teren je očišćen od ostataka i na njenom mjestu je zasijana trava i osmišljen park.[1]

Poslije vojne operacije "Oluja" i oslobađanja Petrinje na temeljima stare crkve 2004. godine sagrađena je nova koja je do detalja arhitektonski oblikovana po projektima stare crkve, u već postojećem gradskom parku.

Zvono[uredi VE | uredi]

Zvono, koje je zvonilo na misnom slavlju koje je u Mariji Bistrici predvodio Sveti Otac Ivan Pavao II., kad je proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca, 16. listopada 1998. dovezeno je u obnovljenu župnu crkvu svetog Lovre u Petrinji. Zvono teško 325 kilograma i široko 830 mm, koje je izradila zagrebačka privatna tvrtka "Metal-Product", petrinjskoj crkvi darovala je obitelj Stjepana Šafrana iz Zagreba. Zvono je privremeno stajalo na vrhu bistričke Kalvarije, ispred 12. postaje Križnog puta, i na tom mjestu se posljednji put oglasilo 16. listopada točno u 12 sati. Nakon toga zvono je preuzeo petrinjski župnik Ivica Šestak i postavio ga na zvonik obnovljene župne crkve.[4]

Orgulje[uredi VE | uredi]

Crkva je 2015. godine dobila orgulje, koje su u Petrinju donesena, nakon četiri i pol godine obnove, iz crkve svetog Marka na zagrebačkom Gornjem gradu, gdje su svirale od 1936. godine. Orgulje imaju trideset registara, a izradila ih je Orguljaška radionica Heferer, prema konceptu orguljaša Franje i Čedomila Dugana, kao instrument za praćenje zborskog pjevanja. Orgulje imaju jedinstvenu povijesnu i muzikološku vrijednost. Blagoslovljene su 11. listopada 2015. godine.[5] Svečano misno slavlje tijekom kojeg su blagoslovljene predvodio je sisački biskup Vlado Košić, u koncelebraciji bio je domaći župnik preč. Josip Samaržija, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.[6]

Dispozcija:

I. manual C–f3
1. Bourdon 16′
2. Principal 8′
3. Koppel 8′
4. Viola di Gamba 8′
5. Solo flöte 8′
6. Salicional 8′
7. Traversflöte 4′
8. Oktav 4′
9. Superoktav 4′
10. Cornett 2 2/3′
11. Trompeta 8′
II. manual C–f3
12. Hornprincipal 8′
13. Konzertflöte 8′
14. Fugara 8′
15. Lieblichgedeckt 8′
16. Aeoline 8′
17. Vox celeste 8′
18. Dolce 4′
19. Praestant 4′
20. Nasat 2 2/3′
21. Flautino 2′
22. Terz 1 3/5′
23. Siflöte 1′
24. Oboa 8′
Pedal C–f1
25. Violonbass 16′
26. Subbass 16′
27. Zartbass 16′
28. Octavbass 8′
29. Gedecktbass 8′
30. Posauna 16′
31. Trompeta 8′

Spojevi: I-P, II-P, Sup II-P, II-I, Sub II-I, Sup II-I, Sup II.
Kolektivi: MF, F, TT, 0.
Pomagala: Setzer, crescendo (valjak), tremolo (II), žaluzije (II), ped. aut.
Trakture su električne s registarskim kancelama.


Status[uredi VE | uredi]

Stara crkva svetog Lovre u Petrinji, izgrađena 1780. godine, prije rušenja do temelja 1992. godine bila je spomenik 0. kategorije upisan u Registar spomenika kulture Hrvatske. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Borna Marinić: Srušena crkva svetog Lovre u Petrinji - 23. veljače, Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat, 23. veljače 2015. Pristupljeno 15. listopada 2016.
  2. Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom Srednjem vijeku , Zagreb, 1976.
  3. HIC Kronologija Domovinskog rata u Banovini. Pristupljeno 15. listopada 2016.
    RomanH-01.pngI, heavily serifed.pngRomanC-01.png Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Hrvatskog informativnog centra. Vidi Dopusnicu Hrvatskog informativnog centra za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
  4. U obnovljenu crkvu sv. Lovre u Petrinji dovezeno zvono iz Marije Bistrice, IKA, 17. listopada 1998., vijest IKA V - 15910/10
  5. SV: Blagoslovljene nove orgulje u crkvi Sv. Lovre u Petrinji, sisak.info, 15. listopada 2015.
  6. SV: Blagoslovljene novopostavljene orgulje u crkvi Sv. Lovre u Petrinji, Sisačka biskupija ✞ Dioecesis Sisciensis, 11. listopada 2015. godine. Pristupljeno 15. listopada 2016.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Emin Armano, Orgulje hrvatskih graditelja. Tragom Ladislava Šabana, 2006., ITG, Zagreb

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]