Stjepan Pavletić - Beli Konj
Stjepan Pavletić zvani Beli Konj (Karlovac, 1942. – Zagreb, 17. veljače 2021.), bio je avanturist, sportaš, novinar, suradnik Udbe i kontroverzni poduzetnik.
Rođen je u Karlovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, te se aktivno bavio atletikom te se zaposlio u redakciji lokalnih novina, Karlovački tjednik, gdje radi kao športski novinar u redakciji skupa s fotografom Čedomirom Komljenovićem.[1][2] Zbog avanturističkog duha Pavletić napušta Karlovac i odlazi na privremeni rad u Švicarsku, potom i Njemačku, gdje je navodno imao dva noćna kluba. Odlaskom u inozemstvo počeo je i svoju kriminalnu karijeru baveći se klasičnim kriminalom, kako je sam za sebe jednom kazao da se bavio kockanjem, varanjem i krađama, nakon čega dolaze i opojne droge.
Bivši politički emigrant i publicist, Bože Vukušić, tvrdi kako je Pavletić, već početkom 1970-ih počeo raditi kao tajni suradnik Službe državne sigurnosti (dalje: SDS) RSUP-a za Karlovac, pod pseudonimom "Labud", po liniji rada hrvatske neprijateljske emigracije. Naime, Pavletićeva se suradnja s SDS-om posebno aktivirala nakon bijega iz Jugoslavije Franje Mikulića (1932. – 1983.), bivšeg načelnika općine Jastrebarsko i člana Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (dalje: SKH), koji je nakon sloma tzv. hrvatskog proljeća bio osuđen na zatvorsku kaznu, da bi po izlasku iz zatvora, pobjegao iz Jugoslavije, te se u dogovoru s Brunom Bušićem učlanio u krovnu emigrantsku organizaciju Hrvatsko narodno vijeće (dalje: HNV), da bi potom bio izabran za njenog čelnika. Nakon što se Pavletić izvršavajući naloge karlovačkog SDS-a uspio približiti Mikuliću, i tako što je postigao njegovo povjerenje, Pavletić je ovoga dana 3. kolovoza 1979. godine nagovorio na „izlet“ u francuski Metz, grad smješten u sjeveroistočnom dijelu Francuske, u pokrajini Lorraine, na granici s Njemačkom. Naime, Pavletiću i Mikuliću su se tijekom vožnje automobilom pridružile dvije ženske osobe, koje su pokušale omamiti Mikulića, kako bi ga oteli i tako odveli natrag u Jugoslaviju, međutim Mikulić se nekako uspio spasiti iskočivši pritom iz jurećeg automobila, te je tom prilikom zadobio ozljedu glave te se onesvijestio, da bi ga primijetio slučajni prolaznik, koji je odmah pozvao francusku policiju. Nakon takve neuspjele otmice, Mikulić je ipak likvidiran 1983. u Njemačkoj od strane nepoznatih počinitelja,[3] da bi se s druge strane od Pavletić zbog neuspjele akcije otmice Mikulića iz 1979., karlovački SDS ipak otklonio aktivnu suradnju, te se on tijekom 1980-ih koristio lažnim imenom Marina Radića, te po raspadu Jugoslavije i izbijanjem Domovinskog rata vraća se u Hrvatsku, gdje se sumnjičio kako se navodno bavio krijumčarenjem opojne droge kokain, kao i organiziranjem prostitucije.[4]
Široj javnosti bio je poznat nakon što je tijekom odsluženja trogodišnje zatvorske kazne, preko svojeg branitelja, 28. svibnja 2014., uplatio novčani iznos od 5.000,00 HRK žrtvama poplava u Gunji.[5]
Umro je tijekom izdržavanja mjere istražnog zatvora, 17. veljače 2021., u Zagrebu.
- ↑ Bakić, Milan, Loncu poklopac: Od Zvijezde do zvijezda - Čedo Komljenović je napustio Karlovac nekako u vrijeme kada se jezgra grada počela zanemarivati i kada je počela nestajati, što je proces do danas nedovršen, ali ustrajan, 03.01.2022., aktivirajkarlovac.net
- ↑ KA portal, KICOŠ, DŽENTLMEN I KRIMINALAC - Vremešni gospodin kojega su u Zagrebu uhitili zbog kokaina poznati je Karlovčanin - zovu ga Beli konj, pisao je za Karlovački tjednik i osvajao zlata, 12.07.2020., kaportal.net
- ↑ R.T., Ubojstva naručena iz Beograda: Pet najpoznatijih likvidacija kojima se Udba ponosila, Maxportal.hr, 19.10.2014
- ↑ Vukušić, Bože, Muke po udbašima – vapaji iz „ćuze", HRsvijet.net, 18.02.2021
- ↑ Karakaš Jakubin, Hajdi, GANUTI BELI KONJ - SLAVONIJI POMAŽU SVI Zatvorski playboy i diler kokaina iz Remetinca uplatio novac žrtvama, 05.06.2014., jutarnji.hr