Suradnik:SadarMoritz/Igralište

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Radovi u tijeku!
Bosnia and Herzegovina road sign I-9.svg

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku!
Mole se ostali suradnici da ne uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom.
Kada radovi budu gotovi, suradnik koji uređuje uklonit će ovaj predložak!
Hvala na razumijevanju!
(Predložak će biti uklonjen ako kroz 3 sata od trenutka postavljanja nema izmjena na članku.)

Aleksandar Ehrmann
Rođenje 14. rujna 1879.
Smrt 13. travnja 1965.
Posljednje počivalište Mirogoj
Nacionalnost Hrvat
Etnicitet Židov
Državljanstvo SFR Jugoslavija
Poznat(a) po Prva jugoslavenska tvornica vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi
Zanimanje industrijalac
Supruga Dora Wilczek-Ehrmann
Djeca Ada Ehrmann
Hedi Ehrmann
Leon Ehrmann
Roditelji Ignac Ehrmann
Adela Liebermann-Ehrmann
Rođaci Leon Ehrlich
(brat)
Oskar Ehrlich
(brat)
Leopold Ehrlich
(brat)
Portal: Životopis

Aleksandar Ehrmann (Podbuz, Poljska, 14. rujna 1879. - Zagreb, 13. travnja 1965.), hrvatski industrijalac zaslužan za osnivanje "Prve jugoslavenske tvornice vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi" (danas "Đuro Đaković"), filantrop i diplomat.

Podrijetlo i začeci karijere[uredi VE | uredi]

Aleksandar Ehrmann je rođen 14. rujna 1879. u bogatoj židovskoj obitelji Ignaca i Adele Liebermann-Ehrmann. Podrijetlom je iz Podbuza u istočnoj Galiciji. Ehrmann je odrastao uz trojicu braće; Leona, Oskara i Leopolda. Cijela obitelj Ehrmann bavila se drvnom industrijom. Ehrmann, potaknut obiteljskom tradicijom, se pripremao za vodeće položaje u drvnoj industriji, pa je u razdoblju od 1899. do 1908. godine radio u nekoliko prestižnih srednjoeuropskih drvoprerađivačkih kuća. 1899. zaposlio se u parnoj pilani u transilvanskom gradu Agniti, u podružnici münchenske tvornice "Braća Freundlich". Nakon dvije godine rada, 1901. godine, na uredskim i blagajničkim poslovima Ehrmann se preselio u Beč gdje je odmah dobio zaposlenje u vrlo uglednoj dvorskoj tvornici parketa "Braća Engel". U Beču je živio dvije godine, od ožujka 1901. do travnja 1903. godine. Od 1. travnja 1907. do 31. kolovoza 1908. radio je za budimpeštansku drvnu industriju "Mundus", koja je bila u vlasništvu obitelji Ehrmann, i to u postrojenjima u Užgorodu u KraljeviniUgarskoj, zatim u tvornici u Vratima u Gorskom kotaru kao voditelj opskrbe, te na kraju kao voditelj tvornice pokućstva u Varaždinu. Poslodavci u tim postrojenjima su bili veoma zadovoljni Ehrmannovim radom i sposobnostima. Ehrmann se nastojao u mladosti zaposliti u što više vodećih drvnih industrija i obići više industrijsko-prerađivačkih pogona kako bi stečeno znanje i iskustvo kasnije primijenio u vlastitoj tvornici.

Poslovna, politička i diplomatska karijera[uredi VE | uredi]

13. ožujka 1916. Ehrmann je preuzio vođenje obiteljske drvoprerađivačke tvrtke "Slavonija d.d.", a na čijem čelu je ostao kao glavni ravnatelj i vlasnik 20 godina. "Slavoniju d.d." je 1903. godine osnovao Ehrmannov brat Leon. 8. lipnja 1917. izabran je za gradskog zastupnika Slavonskog Broda i tu je dužnost obnašao do 1919. godine. U travnju 1918. Ehrmann je sa obitelj preselio u Budimpeštu, ali se već u ožujku 1919. vratio u Zagreb, u kojem je bilo sjedište "Slavonije d.d." Od 1919. Ehrmann je zajedno sa bratom Oskarom vodio i posjedovao tvornicu namještaja "Bothe i Ehrmann d.d." u Zagrebu. "Bothe i Ehrmann d.d." je u listopadu 1895. osnovao Ehrmannov bratić Samuel Ehrmann zajedno sa svojim partnerom Eugenom Ferdinandom Botheom. "Bothe i Ehrmann d.d." je pod Ehrmannom do 1934. godine zapošljavala preko 500 radnika i bila je jedna od vodećih tvornica namještaja u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Osim u "Slavoniji d.d.", Ehrmann je bio generalni direktor u "Jugoslavenskoj šumi d.d." iz Zagreba i industriji drva "Una d.d." iz Bosanske Dubice. Jedna od pilana "Slavonije d.d." bila je u Tesliću, a vodio ju je Ehrmannov nećak Emil Ehrmann. Zbog potreba koje su "Slavoniju d.d." vezale za željeznički promet, Aleksandar Ehrmann je 1923. godine potaknuo i privukao strani kapital za osnivanje "Prve jugoslavenske tvornice vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi" (današnji Đuro Đaković). Uz to je bio i aktivan član zagrebačke "Trgovačkoobrtničke komore i Zemaljskog saveza industrijalaca". Ehrmann je bio jedan od uglednika koji su 30. travnja 1925. u Trgovačkom domu u Zagrebu utemeljili Aeroklub Zagreb. Na toj sjednici je izabran za drugog podpredsjednika kluba. Ehrmann je bio i član uprave zagrebačke sekcije jugoslavenskog autokluba tj. Automobilskog kluba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ehrmann je na vodećim funkcijama u autoklubu proveo nekoliko mandata. Ehrmann je 1926. godine sudjelovao u osnivanju udruženja za promicanje umjetničkoga obtra "Djelo". Udruženje je djelovalo pod okriljem Akademije za umjetnost i obrt, a bavilo se promicanjem dizajna uporabnih predmeta domaće proizvodnje. Također je bio član društva "Kvak" koje je promicalo umjetnost, te je okupljalo brojne dobrotvore i umjetnike, poput slikara Mencia Klementa Crnčića. Uslijed poslijedica Velike gospodarske krize, Ehrmann je 1936. bio prisiljen zatvoriti "Slavoniju d.d.". Ehrmann je bio počasni konzul Portugala u Zagrebu.

Obiteljski život[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]