Suradnik:SwampyQ2/Indija

Izvor: Wikipedija

Republika Indija (hindi: भारत गणराज्य, Bhārat Gaṇarājya) površinom je sedma, a po broju stanovnika druga država svijeta smještena u južnoj Aziji. Omeđena Indijskim oceanom na jugu, Arapskim morem na zapadu i Bengalskim zaljevom na istoku, Indija ima obalnu crtu dugu 7517 kilometara[1]. Graniči s Pakistanom na zapadu, Kinom, Nepalom, Butanom na sjeveru te Bangladešom i Burmom na istoku. Indijska vlada smatra i Afganistan svojim susjedom jer drži da je čitava sporna regija Džamu i Kašmir dio Indije, uključujući i pakistanski dio Kašmira koji graniči s Afganistanom.[2] Otočne države Indijskog oceana Šri Lanka, Indonezija i Maldivi nalaze se u blizini.

Kroz čitavu povijest Indijski podkontinent poznat je po svojoj kulturnoj raznolikosti i bogatstvu, ponajviše zahvaljujući prastaroj civilizaciji Doline Inda i brojnim trgovačkim putevima koji su prolazili kroz današnju Indiju. Četiri svjetske religije (hinduizam, budizam, džainizam i sikhizam) nastale su na tom području, dok su kršćanstvo, judaizam, islam i zoroastrizam stigli u prvom tisućljeću nove ere dodatno oblikujući indijsku kulturu.[3] Nakon što je postupno pala u milost Časne Istočnoindijske kompanije u osamnaestom i bila kolonizirana od strane Ujedinjenog Kraljevstva u devetnaestom stoljeću, Indija postaje samostalna država 1947. godine nakon njoj karakteristične mirne borbe za nezavisnost.

Indija je najmnogoljudnija svjetska republika podijeljena na 28 država i šest saveznih teritorija zajedno s glavnim gradom New Delhijem koji ima poseban status. Zauzima dvanaesto mjesto na ljestvici zasnovanoj prema BDP-u i četvrto prema paritetu kupovne moći, što odražava značajan napredak potaknut gospodarskim reformama započetim krajem dvadesetog stoljeća, no nepismenost, razne bolesti te općenito siromaštvo i dalje su prisutni na visokoj razini.[4] Indiju karakterizira višejezičnost, kulturni i religijski pluralizam te multietničko stanovništvo.

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Ime Indija dolazi od rijeke Ind; sama riječ Ind izvedena je iz staroperzijske riječi Hindu prema sanskritskoj riječi Sindhu kojom se lokalno stanovništvo koristilo pri označavanju same rijeke.[5] U starogrčkom jeziku Indijci su se oslovljavali kao Indoi (Ινδοί), odnosno ljudi Inda. U Ustavu i svakodnevnom govoru priznato je i ime Bharat (ˈbʱɑːrʌt̪), prema legendarnom kralju Bharati iz hinduističke mitologije.[6] Naziv Hindustan (hɪnd̪ʊˈstɑːn), izvorno perzijska riječ za „zemlju Hindusa”, rjeđe se koristi kao sinonim za čitavu Indiju, iako prvenstveno označava samo njen sjeverni dio.[7]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Špiljski crteži pronađeni u pokrajini Madhya Pradesh, procijenjeni na više od devet tisuća godina starosti, najstariji su poznati ljudski tragovi na području Indije. U isto vrijeme pojavljuju se i prva stalna naselja koja su se četiri tisućljeća kasnije, oko 3300. godine pr. Kr., razvila u civilizaciju Doline Inda.[8] Nakon njenog neobjašnjenog nestanka početkom drugog tisućljeća pr. Kr., razvija se Vedski period u kojemu su položeni temelji hinduizmu i ostalim kulturnim aspektima indijskog društva, a njegovim krajem, sredinom prvog tisućljeća pr. Kr., dolazi do nastajanja brojnih kraljevstava znanih kao Mahadžanapade.

U trećem stoljeću pr. Kr. Čandragupta Maurja ujedinio je većinu južne Azije u jedno carstvo koje pod njegovim unukom Ašokom doživljava svoj procvat.[9] Pola tisućljeća kasnije dinastija Gupta predvodi Indiju u razdoblju koje se smatra njenim zlatnim dobom.[10] U tom razdoblju cvatu indijska znanost, matematika, astronomija, filozofija, religija i općenito umjetnost. Na jugu Indije u isto vrijeme postojala su i carstva Čalukja, Čola i Vidžajanagara.

Između 10. i 12. stoljeća i muslimanskog osvajanja, veliki dio sjeverne Indije dolazi pod vlast delhijskog sultana, a za vrijeme Mogulskog Carstva i njegovog najznačajnijeg vladara Akbara čitava Indija uživa u kulturnom i gospodarskom napretku te vjerskoj snošljivosti.[11] Mogulski vladari proširili su carstvo na jug podkontinenta, ali na sjeveroistoku nisu imali uspjeha zbog organiziranog otpora kraljevstava na čelu s dinastijom Ahom iz današnje regije Asam. Prvu ozbiljnu prijetnju mogulskoj vladavini uputili su kralj Maha Rana Pratap u 14. stoljeću, a zatim i hindusko carstvo Marata, koje je naposljetku i zavladalo velikim dijelom Indije sredinom 18. stoljeća.[12]

Europske sile poput Nizozemske, Portugala, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva uspostavljaju trgovačke puteve u Indiji početkom 16. stoljeća, a kasnije koriste unutarnje sukobe pri stvaranju kolonija na indijskom teritoriju. Do 1856. godine većina indijskog teritorija dolazi pod vlast Časne Istočnoindijske kompanije.[13] Godinu kasnije, nakon ustanka vojnih jedinica i kraljevstava pod tuđinskom vlašću, dolazi do rata za nezavisnost, no neuspjeh nakon žestoke borbe Indiju stavlja pod izravnu britansku vlast.

Dvadeseto stoljeće obilježila je borba za nezavisnost pokrenuta od strane Nacionalnog kongresa i još nekolicine političkih organizacija. Indijski karizmatični vođa Mahatma Gandhi poveo je milijune Indijaca u nenasilan pokret otpora prema Britancima. 15. kolovoza 1947. godine Indija postaje nezavisnom državom, no odmah potom dijelovi s većinskim muslimanskim stanovništvom odvajaju se i stvaraju zasebnu državu Pakistan. Indija usvaja vlastiti Ustav i postaje republika 26. siječnja 1950. godine.[14]

Od stjecanja nezavisnosti Indija se suočava s nasiljem uzrokovanim vjerom, kastinskim poretkom, terorizmom i nastojanjima pojedinih regija (Džamu i Kašmir, sjeveroistočni dio države) za samostalnošću. Od devedesetih godina dvadesetog stoljeća veliki broj indijskih gradova zahvaćen je terorističkim napadima. Indija ima neriješena teritorijalna pitanja s Kinom (koja su eskalirala 1962. godine u Kinesko-indijski rat) i Pakistanom, s kojim je ratovala 1947., 1965., 1971. i 1999. godine. Indija je provela nuklearne eksperimente 1974. i 1998. godine.[15] Značajne gospodarske reforme započete krajem prošlog stoljeća brzo su osigurale Indiji status jednog od najbrže rastućih gospodarstava svijeta.[16]

Vlada[uredi | uredi kôd]

Indijski ustav, koji je na snagu stupio 26. siječnja 1950., najduži je i najopširniji svjetski ustav.[17] U sažetom obliku Indija je definirana kao nezavisna, sekularistička, liberalna i demokratska republika, a dvodomni Parlament djeluje po westminsterskom modelu. Vlada je tradicionalno bivala opisana kao kvazi-federalna zbog snažne središnjice vlasti i slabijih država, no političke, gospodarske i društvene promjene uvjetovale su decentralizaciju.

Indijski predsjednik, ujedno i državni poglavar, bira se na pet godina.[18] Premijer, odnosno predsjednik vlade, u svojim rukama drži većinu izvršne vlasti. Izabire ga predsjednik i podržava stranka ili koalicija koja ima većinu u donjem domu parlamenta.[19] Izvršnu vlast predstavljaju predsjednik, potpredsjednik i ministarski kabinet na čijem čelu je premijer. Svi ministri na dužnosti moraju biti članovi gornjeg ili donjeg doma parlamenta. U indijskom sustavu premijer i kabinet izravno su pod kontrolom donjeg doma.

Zakonodavnu vlast predstavlja Parlament koji se sastoji od Gornjeg doma nazvanog Rajya Sabha (Savjet država) i Donjeg doma imena Lok Sabha (Narodni dom). Svaka država, proporcionalno vlastitom broju stanovnika, bira određeni broj od 245 članova Rajya Sabhe kojima je dodijeljen šestogodišnji mandat. 543 od 545 članova Lok Sabhe izravno izabire glasačko tijelo na pet godina, dok preostala dva, iz anglo-indijske zajednice, nominira predsjednik ukoliko je mišljenja da ta zajednica nema predstavništvo kakvo zaslužuje.[20]

Sudbenu vlast karakterizira trodioba, odnosno postojanje Vrhovnog suda, 21 visokog suda i velikog broja sudova manje nadležnosti. Vrhovni sud nadležan je oko pitanja osnovnih ljudskih prava, pitanja između država i središnjice vlasti te svih odluka visokih sudova.[21] Osim toga, Vrhovni sud ima ovlast donošenja ili pak ukidanja zakona, ako se on kosi s Ustavom. Općenito, uloga Vrhovnog suda u interpretaciji svih zakona (dakle, ustava) jedna je od najvažnijih njegovih uloga.[22]

Administrativna podjela[uredi | uredi kôd]

Indiju tvori 28 država i sedam saveznih teritorija. Sve države i dva savezna teritorija, Puducherry i Teritorij glavnog grada Delhija, izglasali su vlastite vlade zasnovane na već spomenutom westminsterskom modelu, dok preostalim teritorijima vlada središnjica vlasti preko svojih izabranika. 1956. godine države su formirane prema jezičnoj osnovi.[23] Takva struktura uglavnom nije mijenjana. I države i teritoriji dijele se na okruge (distrikte), okruzi na tehzile (gradove), a tehzili po potrebi na sela.[24]


Politika[uredi | uredi kôd]

Indija je najmnogoljudnija demokratska država svijeta.[25] Još od stjecanja nezavisnosti, federalnu vladu vodi Nacionalni kongres (INC). Kada se u obzir uzmu sve države, vladajuće stranke najčešće su INC, Indijska narodna stranka (Bharatiya Janata, BJP) i Indijska komunistička (marksistička) partija (CPI(M); m označava stranku nastalu nakon podjele jedinstvene Partije 1964. godine), uz nekoliko regionalnih stranaka. Nacionalni kongres imao je većinu u zgradi Parlamenta od 1950. do 1990. godine, izuzevši dva kratka prekida: od 1977. do 1980. na vlasti je Narodna stranka (JP - Janata Party, ne ranije spomenuti BJP), a 1989. i Nacionalna fronta u koaliciji, no na vlasti je ostala samo dvije godine.[26] Kako izbori 1991. nisu donijeli potrebnu većinu nijednoj stranci, INC osniva manjinsku vladu koja je na vlasti ostala svih, Ustavom predviđenih, pet godina.[27] Razdoblje od 1996. do 1998. obilježeno je previranjima na vlasti, a BJP u koaliciji s Nacionalnim demokratskim savezom (NDA) i još nekim manjim strankama završava svoj petogodišnji mandat 2003. godine.[28] Na izborima 2004. INC osvaja većinu u Lok Sabhi i formira vladu u koaliciji nazvanoj United Progressive Alliance (UPA), koju su sačinjavale stranke ljevice i protivnici BJP. UPA ponavlja svoj uspjeh na izborima 2009. godine, doduše sa znatno manjom prisutnosti ljevičarskih stranaka. Manmohan Singh postao je prvi premijer nakon Jawaharlala Nehrua koji je ponovo izabran na to mjesto nakon isteka prvog petogodišnjeg mandata.[29]

Vojska i međudržavni odnosi[uredi | uredi kôd]

Indija održava srdačne odnose s većinom država, uključujući i SAD te Kinu. Nedugo nakon stjecanja nezavisnosti 1947., Indija predvodi diplomatsku borbu za dekoloniziranjem europskih posjeda u Africi i Aziji[30], iako je kratko vojno djelovala u dvama susjednim državama, Šri Lanci i Maldivima. Indija je s Pakistanom kroz drugu polovicu dvadesetog stoljeća uključena u više ratova: dva su vođena oko sporne pokrajine Kašmir, nakon trećeg je stvoren Bangladeš, a borbe su vođene i u Kargilu 1999. godine, iako službeno rat nije proglašen.[31] Indijske snage sudjelovale su u 35 UN-ovih mirovnih misija na četiri različita kontinenta.[32]

Indija održava treću najmnogoljudniju vojsku svijeta, na čijem čelu nalazi se sami Predsjednik. Ona se sastoji od kopnenih, morskih i zračnih snaga, a od pomoćnih snaga valja izdvojiti obalnu stražu i paravojne postrojbe. Glavni dobavljači oružja i dalje su Francuska, Izrael i Rusija, iako se indijska vlada trudi smanjiti ovisnost o vanjskim izvorima proizvodnjom vlastite ratne opreme koja uključuje balističke projektile, borbene zrakoplove i tenkove. Indija je provela vlastite nuklearne pokuse u dva navrata; 1974. godine uspješno je izvršena operacija Smiling Buddha (Nasmijani Buda), a 1998. i Pokhran-II, što ju je svrstalo u skupinu nuklearnih sila. 10. listopada 2008. potpisan je indijsko-američki ugovor o atomskom naoružanju, što je označilo prekid sankcija nametnutih zbog opetovanog odbijanja potpisivanja sličnih ugovora.[33]

Zemljopisna obilježja[uredi | uredi kôd]


Vidi i[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]