Sveopće poslanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sveopće poslanje
Isus šalje učenike da propovijedaju Evanđelje.

Sveopće poslanje je poziv Isusa Krista svojim učenicima i svim vjernicima, da šire Evanđelje svim narodima svijeta. Najpoznatija inačica sveopćeg poslanja je u Evanđelju po Mateju (Mt 28,16-20), kada je na planini u Galileji, Isus pozvao svoje učenike, da krste sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Sveopće poslanje postalo je ključna odrednica u kršćanskoj teologiji ističući misionarski rad, evangelizaciju i pokrštavanje. Apostoli su krenuvši iz Jeruzalema širili Evanđelje i osnivali kršćanske zajednice. Dio teologa vjeruje da se sveopće poslanje već ispunilo u 1. stoljeću djelovanjem apostola i Isusovih učenika, a ostali teolozi vjeruje da se sveopće poslanje odnosi i na sve današnje kršćane, koji trebaju širiti Evanđelje svim narodima svijeta, sve dok svi ne upoznaju Isusov nauk. Neki teolozi kao što su Eduard Riggenbach (u djelu "Der Trinitarische Taufbefehl") i J.H. Oldham (u djelu "The Missionary Motive") tvrde da sam koncept nije postojao prije 1650. godine i da su se biblijski reci o tome tradicionalno tumačili kao da se odnose samo na Isusove učenike (za koje se vjeruje da ih je bilo oko 500).

Učenici su primili Duha Svetoga,koji je pomogao u poslanju.

Sveopće poslanje spominje se i u Evanđeljima po Luki i Marku, iako sa značajnim razlikama. Tako u Evanđelju po Luki, Isus šalje učenike svim narodima i daje im moć nad zlim duhovima.

Najpoznatija inačica sveopćeg poslanja je u Evanđelju po Mateju: "Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"[1] (Mt, 28,16-20) Krist poziva, opravdava, posvećuje i šalje svoje učenike da naviještaju Božje kraljevstvo, kako bi sve nacije postale Božji narod. Sveopća Crkva, bez zapreka i bez granica, osjeća se odgovornom za navještaj evanđelja pred cijelim narodima. Zato je poslanje Crkve pozvati sve narode na spasenje što ga ostvaruje Bog po svome utjelovljenome Sinu.[2]

Druge inačice sveopćeg poslanja nalaze se u Evanđelju po Marku (Mk 16, 14-18), po Luki (Lk 24,44-49), Djelima apostolskim (Dj 1,4-8 i Evanđelju po Ivanu (Iv 20,19-23). U Evanđelju po Luki, Isus je navijestio učenicima da propovijedaju pokajanje i oprost te obećava da će se "obući u Silu Odozgor". U Evanđelju po Ivanu, učenici su primili Duha Svetoga i autoritet oproštati grijehe: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.(Iv 20,22-23)" Svi ti događaji dogodili su se nakon Isusova uskrsnuća i prije Isusova uzašašća na nebo.

U Evanđelju po Mateju, prije sveopćeg poslanja, Isus je poslao učenike da naviješćaju njegov nauk samo Židovima: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!"(Mt 10,5-6)

Izvori[uredi VE | uredi]