Sveta Skolastika
| Sveta Skolastika | |
|---|---|
 sv. Benedikt i Skolastika, s crkve sv. Gabriela u Pragu
| |
| Rođena | oko 480. Nursija, Italija |
| Preminula | 10. veljače 543. Monte Cassino |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Anglikanska Crkva Luteranska Crkva |
| Spomendan | 10. veljače |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveta Skolastika (Nursija, oko 480. – Monte Cassino, 10. veljače 543.), redovnica, osnivačica ženske grane beneditkinskog reda i svetica.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođena je oko 480. godine u Nursiji (danas: Norcia) u Umbriji u srednjoj Italiji. U 6. stoljeću papa sv. Grgur Veliki (590. – 604.) u svojim Dijalozima govori da je ona bila sestra - rođena od istih roditelja - sv. Benedikta,utemeljitelja benediktinaca; u kasnijim izvorima se navodi da je ona bila blizankinja sv. Benedikta.[1]
U blizinu samostana koje je vodio sv. Benedikt, osnovala je sv. Skolastika ženski samostan, u kojemu je život u molitvi i radu bio ustrojen po uzoru na pravila koja je sv. Benedikt uspostavio za muške redovnike. Nakon uspostave muškog samostana (opatije) u Monte Cassinu, vodila je sv. Skolastika ženski samostan u 7 km udaljenoj Piuramoroli. U samostanu je sv. Skolastika na višoj razini poticala šutnju: izuzev najnužnijih stvari, govor se sastoji od molitve i razgovora o Bogu.[2]
O njenom životu je malo zabilježeno. Poznatija je anegdota o posjetu njenoga brata ženskom samostanu kojega je ona predvodila. Kada se on krenuo spremati da se vrati u svoj samostan, zamolila je sv. Skolastika svojega brata da ostane - što je on odbio, jer je Pravilo koje je on sam napisao nalagalo redovnicima da se u svoj samostan moraju vratiti najkasnije do mraka. Sveta Skolastika se obratila Bogu da joj on zadrži brata još malo, kada već brat odbija: nastalo je odmah veliko nevrijeme s grmljavinom, pa je Benedikt morao prenoćiti kod svoje sestre. Stoga se sv. Skolastiku, koja je inače zaštitnica časnih sestara koje žive u zatvorenim samostanima, do danas zaziva za zaštitu kod grmljavine.[3]
Nakon smrti, bila je sv. Skolastika sahranjena 543. godine u grob u Monte Cassinu, priređen za njenog brata Benedikta, koji je bio opat i osnivač tog velikog samostana. Kada je i on preminuo nakon nekoliko tjedana, i Benedikt je sahranjen u isti grob, kraj tijela svoje sestre. U Monte Cassinu se taj grob časti do danas; smatra se da je barem dio relikvija sv. Skolastike prenijet u Francusku krajem 7. stoljeća, u vrijeme kada je Monte Cassino ostao prazan nakon ratnih razaranja.[4] U požaru koji je pogodio benediktinsku opatiju u Le Mansu 1134. godine, ostalo je od ondje pohranjenih relikvija sv. Skolastike očuvano tek nekoliko kostiju.[5] Stanoviti dio relikvija sv. Skolastike čuva se do danas u rimokatoličkom ženskom benediktinskom samostanu u Žitomiru u Ukrajini.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ "Emerging from the Shadows: St. Scholastica", Mary Richard Boo OSB i Joan M. Braun OSB, (u "Medieval Women Monastics", (Miriam Schmitt OSB and Linda Kulzer OSB, urednici) str. 5-6, "The Liturgical Press", Collegeville, 1996
- ↑ "ST. SCHOLASTICA, VIRGIN, SISTER OF ST. BENEDETTO", Catholic News Agency. Pristupljeno 18. srpnja 2023.
- ↑ "St. Scholastica", "Franciscan Media". Pristupljeno 18. srpnja 2023.
- ↑ "Il mistero delle reliquie di San Benedetto", Nicoletta de Matthaeis, "Reliqiosamente", 15. travnja 2014.
- ↑ "Le Mans", "Katolička enciklopedija", 1912. (engleski), kod "New Adwent". Pristupljeno 18. srpnja 2023.
- ↑ "RELICS OF ST. BENEDICT AND ST. SCHOLASTICA", Manastir sestara benediktinki u Žitomiru. Pristupljeno 18. srpnja 2023.
