Prijeđi na sadržaj

Sveta Skolastika

Izvor: Wikipedija
Sveta Skolastika
sv. Benedikt i Skolastika, s crkve sv. Gabriela u Pragu
sv. Benedikt i Skolastika, s crkve sv. Gabriela u Pragu
Rođena oko 480.
Nursija, Italija
Preminula 10. veljače 543.
Monte Cassino
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Anglikanska Crkva
Luteranska Crkva
Spomendan 10. veljače
Portal o kršćanstvu

Sveta Skolastika (Nursija, oko 480.Monte Cassino, 10. veljače 543.), redovnica, osnivačica ženske grane beneditkinskog reda i svetica.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođena je oko 480. godine u Nursiji (danas: Norcia) u Umbriji u srednjoj Italiji. U 6. stoljeću papa sv. Grgur Veliki (590. – 604.) u svojim Dijalozima govori da je ona bila sestra - rođena od istih roditelja - sv. Benedikta,utemeljitelja benediktinaca; u kasnijim izvorima se navodi da je ona bila blizankinja sv. Benedikta.[1]

U blizinu samostana koje je vodio sv. Benedikt, osnovala je sv. Skolastika ženski samostan, u kojemu je život u molitvi i radu bio ustrojen po uzoru na pravila koja je sv. Benedikt uspostavio za muške redovnike. Nakon uspostave muškog samostana (opatije) u Monte Cassinu, vodila je sv. Skolastika ženski samostan u 7 km udaljenoj Piuramoroli. U samostanu je sv. Skolastika na višoj razini poticala šutnju: izuzev najnužnijih stvari, govor se sastoji od molitve i razgovora o Bogu.[2]

O njenom životu je malo zabilježeno. Poznatija je anegdota o posjetu njenoga brata ženskom samostanu kojega je ona predvodila. Kada se on krenuo spremati da se vrati u svoj samostan, zamolila je sv. Skolastika svojega brata da ostane - što je on odbio, jer je Pravilo koje je on sam napisao nalagalo redovnicima da se u svoj samostan moraju vratiti najkasnije do mraka. Sveta Skolastika se obratila Bogu da joj on zadrži brata još malo, kada već brat odbija: nastalo je odmah veliko nevrijeme s grmljavinom, pa je Benedikt morao prenoćiti kod svoje sestre. Stoga se sv. Skolastiku, koja je inače zaštitnica časnih sestara koje žive u zatvorenim samostanima, do danas zaziva za zaštitu kod grmljavine.[3]

Nakon smrti, bila je sv. Skolastika sahranjena 543. godine u grob u Monte Cassinu, priređen za njenog brata Benedikta, koji je bio opat i osnivač tog velikog samostana. Kada je i on preminuo nakon nekoliko tjedana, i Benedikt je sahranjen u isti grob, kraj tijela svoje sestre. U Monte Cassinu se taj grob časti do danas; smatra se da je barem dio relikvija sv. Skolastike prenijet u Francusku krajem 7. stoljeća, u vrijeme kada je Monte Cassino ostao prazan nakon ratnih razaranja.[4] U požaru koji je pogodio benediktinsku opatiju u Le Mansu 1134. godine, ostalo je od ondje pohranjenih relikvija sv. Skolastike očuvano tek nekoliko kostiju.[5] Stanoviti dio relikvija sv. Skolastike čuva se do danas u rimokatoličkom ženskom benediktinskom samostanu u Žitomiru u Ukrajini.[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Emerging from the Shadows: St. Scholastica", Mary Richard Boo OSB i Joan M. Braun OSB, (u "Medieval Women Monastics", (Miriam Schmitt OSB and Linda Kulzer OSB, urednici) str. 5-6, "The Liturgical Press", Collegeville, 1996
  2. "ST. SCHOLASTICA, VIRGIN, SISTER OF ST. BENEDETTO", Catholic News Agency. Pristupljeno 18. srpnja 2023.
  3. "St. Scholastica", "Franciscan Media". Pristupljeno 18. srpnja 2023.
  4. "Il mistero delle reliquie di San Benedetto", Nicoletta de Matthaeis, "Reliqiosamente", 15. travnja 2014.
  5. "Le Mans", "Katolička enciklopedija", 1912. (engleski), kod "New Adwent". Pristupljeno 18. srpnja 2023.
  6. "RELICS OF ST. BENEDICT AND ST. SCHOLASTICA", Manastir sestara benediktinki u Žitomiru. Pristupljeno 18. srpnja 2023.