Sveti Tarzicije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveti Tarzicije
Sveti Tarzicije
Rođen 245.
Rim, Italija
Preminuo 15. kolovoza 257.
Rim, Italija
Kanoniziran prije kongregacije
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 15. kolovoza
Simboli kruh (Presveto Otajstvo)
Zaštitnik ministranata, čuvara Presvetog Sakramenta i mladih

Sveti Tarzicije (Rim, 245. - Rim, 15. kolovoza 257.), rimski dječak, mučenik i svetac. O tom hrabrom dječaku zapisano je vrlo malo. Jedini važniji izvor je zapis pape Damaza I., koji je nad njegov grob dao staviti natpis:

Wikicitati „Kada je sv.Tarzicije nosio vjernicima u katakombe Kristovo Otajstvo, a zla ruka ga htjela obeščastiti, on je izbijen, radije predao dušu nego da Nebesku hranu dade bjesnim psima.”
()

 

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u Rimu oko 245. godine. Rano je ostao bez roditelja pa je stanovao kod bogatog ujaka, koji je tada još uvijek bio poganin. Kod Tarzicija je bilo drugačije te je on svoje kršćanstvo shvatio vrlo ozbiljno. Noću je kriomice odlazio na svete mise. Radi te hrabrosti, dječaku je povjerena služba stražara na vratima crkve.

Jednog dana je Tarziciju bila povjerena zadaća odnijeti Presveto koje je on zatvorenicima trebao dati za pričest.[1] Jedan od sluga iz kuće njegovog ujaka već je dugo promatrao Tarzicijevo kretanje. Tada je nagovorio njegove vršnjake i prijatelje da ga prate. Kada su ga sustigli u ulicu "Via Appia" zatražili da se igra s njima. Na prsima prekrižene ruke Tarzicije je još jače stisnuo, štiteći Presveto, i krenuo dalje. Dalje su mu zapriječili put te udarali i kamenovali ga. No držeći Presveto čvrsto do same smrti, ostalo je netaknuto.[2] Bilo je to najvjerojatnije 15. kolovoza 257. za vrijeme cara Valerija. Kršćani su pokopali tijelo mučenika Tarzicija u Kalistovim katakombama u Rimu. Papa Pavao I. dao je Tarzicijeve relikvije prenijeti u baziliku sv. Silvestra in Capite. Sveti Tarzicije bio je prvi ministrant Katoličke Crkve i zato je zaštitnik ministranata, mladih i čuvara Presvetog Sakramenta. Spomendan mu se slavi 15. kolovoza.

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Mihaljević, Nikica; Kelbas, Mihael (prir.): Upoznajte svetu Misu, Donji Andrijevci, 2011., str.78