Sveučilište u Banjoj Luci
| Sveučilište u Banjoj Luci | |
|---|---|
| Univerzitet u Banjoj Luci | |
| Universitas Studiorum Bania Lucensis | |
| Osnovano | 7. studenog 1975. |
| Tip | Državno sveučilište |
| Rektor | Radoslav Gajanin |
| Sastavnice | 18 |
| Osoblje | 1267[1] |
| Studenti | ~15.000[2] |
| Mjesto | Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina 44°46′30″N 17°12′42″E / 44.7749504°N 17.2117138°E |
| Web stranica | unibl |
Sveučilište u Banjoj Luci, odnosno Univerzitet u Banjoj Luci (lat. Universitas Studiorum Bania Lucensis) je državno sveučilište sa sjedištem u Banjoj Luci, osnovano 1975. Drugo je najveće sveučilište u Bosni i Hercegovini te drugo po starosti. Vodeća je institucija visokog obrazovanja u Republici Srpskoj.
Sveučilište čini 16 fakulteta, Akademija umjetnosti i Institut za genetičke resurse, s preko 100 različitih studijskih programa i usmjerenja. Trenutno na Sveučilištu studira oko 15.000 studenata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i iz inozemstva. Član je Europske asocijacije sveučilišta (European University Association – EUA) i potpisnik Velike povelje sveučilišta (Magna Charta Universitatum).[3]
Godine 2018. Webometrics Ranking of World Universities rangiralo ga je kao drugo najbolje sveučilište u Bosni i Hercegovini među 59 rangiranih institucija visokog obrazovanja u zemlji.[4] Godine 2019. QS World University Rankings svrstalo je Sveučilište u Banjoj Luci u rang 251 – 300 u zemljama Europe i srednje Azije.[5]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Nastanak; 1975. – 1985.[uredi | uredi kôd]
Sveučilište u Banjoj luci osnovano je 7. studenog 1975. godine, a njegovom osnivanju prethodilo je formiranje nekoliko viših škola i fakulteta na ovom prostoru. Prilikom osnivanja u sastavu Sveučilišta bilo je pet fakulteta: Elektrotehnički, Tehnološki, Strojarski, Pravni i Ekonomski i tri više škole. U periodu od samo četiri godine, sva ta odjeljenja postala su samostalni fakulteti. Prije formiranja Sveučilišta, na višim školama i fakultetima u Banjoj Luci studiralo je 4952 studenta, a prve godine postojanja bilo je 7079 studenata, od čega je bilo 3445 redovnih. Godine osnivanja na prvu godinu I. ciklusa upisano je 2356 studenata. Izgradnjom Sveučilišnog centra, s 12.000 kvadratnih metara korisnog prostora, završena je prva faza izgradnje objekata i njihovo opremanje za potrebe fakulteta.
Na fakultetima i višim školama je do 1985. godine u stalnom radnom odnosu bilo 153 profesora i 91 asistent, dok su 82 profesora i 41 asistent bili u dopunskom radnom odnosu. Od 11. ožujka 1976. godine, kad je obranjena prva doktorska disertacija, pa do kraja 1984. godine, zvanje doktora na Sveučilištu u Banjoj Luci steklo je 13 kandidata, a magistarske teze obranila su 23 kandidata. U ovom periodu objavljeno je 4089 znanstvenih radova, 123 skripte, 47 sveučilišnih udžbenika i 95 stručno-znanstvenih knjiga.[6]
Prijeratno i ratno razdoblje; 1985. – 1995.[uredi | uredi kôd]
Period razvoja Sveučilišta od 1985. do 1992. godine bio je prilično specifičan i karakterizirale su ga veoma izražene društvene i ekonomske promjene u tadašnjoj Jugoslaviji. Konstantno se povećavao broj novoupisanih studenata i došlo je i do usmjerenja studenata k tehničkim znanostima, a bitno se smanjio i broj vanrednih studenata. Sveučilište se u ovom periodu afirmiralo po međunarodnom planu, a uspostavljena je bliska suradnja sa sveučilištima u Bitoli, Prištini, Osijeku i Mariboru, te s ostala tri sveučilišta u Bosni i Hercegovini. Sveučilište je od prosinca 1989. godine član Rektorske konferencije „Alpe-Jadran“, a uspostavljena je veza s više sveučilišta u inozemstvu. Period razvoja Sveučilišta od 1992. do 1996. godine obilježili su opća društvena kriza, rat u Bosni i Hercegovini i raspad SFR Jugoslavije, formiranje Republike Srpske i poslijeratna društveno-ekonomska kriza. Posljedice rata znatno su otežale rad i razvoj Sveučilišta u Banjoj Luci, no i pored krize i teškog stanja je u ovom periodu osnovano nekoliko fakulteta koji su vremenom izrasli u značajne članice Sveučilišta.[6]
Poslijeratno razdoblje; 1995. – 2003.[uredi | uredi kôd]
Početkom školske 1995./96. godine, u stalnom radnom odnosu na Sveučilištu bilo je zaposleno 69 profesora, 69 docenata, 52 viša asistenta i 58 asistenata. S drugih sveučilišta, a najviše iz Savezne Republike Jugoslavije, honorarno je bio zaposlen 351 profesor i suradnik. Povećanje broja honorarno angažiranih profesora i suradnika bilo je uvjetovano otvaranjem novih fakulteta, odsjeka i smjerova za koje su bili potrebni stručnjaci užih specijalnosti.
Nastavno-znanstvena djelatnost fakulteta realizirana je izvođenjem prijediplomskih i poslijediplomskih studija. Nastavni proces, uz nekoliko kraćih prekida zbog ratnih posljedica, odvijao se prema utvrđenim planovima i programima. Posebne poteškoće u izvođenju nastave pričinjavali su zagrijavanje prostorija, nedostatak materijala za izvođenje vježbi, nedostatak električne energije, literature i drugi. U uvjetima pada realnog standarda studiranja i izuzetne napore veliki broj studenata diplomirao je i obranio specijalističke, magistarske i doktorske radove.
Sveučilište u Banjoj Luci je i u veoma složenim uvjetima ostvarilo različite oblike suradnje sa Sveučilištem u Istočnom Sarajevu i sa sveučilištima u Saveznoj Republici Jugoslaviji, a kasnije i s ostalim sveučilištima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji i Sloveniji. Međunarodna suradnja ostvarena je i sa sveučilištima iz Grčke, Bugarske, Španjolske, Italije, Francuske, Austrije, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD, Rusije, Njemačke, Švicarske, Belgije, Nizozemske i Norveške.[6]
(Međunarodna) integracija i reforme; 2003. – 2013.[uredi | uredi kôd]
Bosna i Hercegovina potpisala je Bolonjsku deklaraciju 2003. godine, a Sveučilište u Banjoj Luci apliciralo je za sudjelovanje u programu Institucionalne evaluacije Europske asocijacije sveučilišta (EUA – Institutional Evaluation Programme). Zakonom o visokom obrazovanju Republike Srpske 2010. uspostavljeni su principi visokog obrazovanja u Republici Srpskoj u skladu sa Bolonjskom deklaracijom i europskim standardima. Zakonom je predviđeno usvajanje četiri ključna principa Bolonjske deklaracije: uvođenje europskog sistema prijenosa bodova – ECTS (European Credit Transfer and Accumulation System), uvođenje strukture studija koja podrazumijeva tri ciklusa, promoviranje mobilnosti nastavnog osoblja i studenata i uvođenje sustava usporedivih diploma.
Ministarstvo odbrane Republike Srpske i Sveučilište u Banjoj Luci 19. listopada 2004. potpisali su Ugovor o prijenosu prava raspolaganja i korištenja zemljišta i objekata, a Vlada Republike Srpske i Sveučilište 22. ožujka 2006. godine aneks ugovora. Time su zemljište i objekti kasarne „Rajko Balać” pretvoreni u novi kampus, Sveučilišni grad, u koji su se preselili Rektorat i nekoliko članica Sveučilišta.
Od akademske 2007./08. počela je primjena Bolonjskog procesa u nastavi na svim studijskim programima, iako su u tom pravcu neki fakulteti krenuli i ranije. Usvojen je trostupanjski sustav studiranja i uveden je ECTS sustav vrednovanja predmeta i ukupnog opterećenja studenta, kao i princip godišnjeg opterećenja studenta do 60 ECTS. Osim što su grupirane znanstvena područja, donesena je odluka da se svi nastavni predmeti grupiraju u uža znanstvena područja kojima pripadaju, bez obzira na to na kojem se fakultetu izvode. Nakon toga je pojedinim fakultetima dodijeljena matičnost za pojedina znanstvena/umjetnička područja, kako bi bili odgovorni za sva pitanja u vezi s njima. Sveučilište je od 2007. godine integrirano s fakultetima kao organizacijskim jedinicama. Rektorat Sveučilišta čine: Kabinet rektora, Tajništvo, Ured za znanstveno-istraživački rad i razvoj, Ured za nastavu i studentska pitanja, Ured za međunarodnu i međusveučilišnu saradnju i Ured za ljudske i materijalne resurse. U sastavu Rektorata djeluju i Sveučilišni računarski centar (osnovan 1991.), Centar za poduzetništvo i transfer tehnologija (osnovan 2009.) i Konfucijev institut (osnovan 2018.).
Od 13. travnja 2011. godine Sveučilište u Banjoj Luci je punopravni član Europske asocijacije sveučilišta.[7] Kroz programe razmjene studenata je ugostilo studente sa Sveučilišta Sapienza u Rimu, Sveučilišta u Plovdivu, Sveučilišta u Strasbourgu, Sveučilišta u Grazu, Sveučilišta Distrikta Columbia, Sveučilišta u Prištini u Sjevernoj Mitrovici i Sveučilišta u Freiburgu.[8]
Sveučilište u Banjoj Luci je 2013. godine akreditirano i upisan u Registar visokoškolskih ustanova koji se vodi u Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta. Sveučilište je 26. ožujka 2019. godine reakreditirano. Na ovaj način potvrđen je standard kvalitete rada Sveučilišta shodno standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG standard) i kriterijima za akreditaciju visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini.[6]
Fakulteti[uredi | uredi kôd]
Sa svojih 17 fakulteta, Sveučilište u Banjoj Luci broji 111 studijskih programa i smjerova na sva tri ciklusa studija.
Prirodoslovno područje[uredi | uredi kôd]
Tehničko područje[uredi | uredi kôd]
Biomedicinsko područje[uredi | uredi kôd]
Biotehničko područje[uredi | uredi kôd]
|
Društveno područje[uredi | uredi kôd]
Humanističko područje[uredi | uredi kôd]
Umjetničko područje[uredi | uredi kôd]
|
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ https://www.unibl.org/sr-lat/osoblje
- ↑ https://www.unibl.org/sr-lat/univerzitet/o-univerzitetu
- ↑ Београду, Рачунски центар, Електротехнички факултет, Универзитет у. Универзитет. UNIBL (srpski). Pristupljeno 4. veljače 2024.
- ↑ Bosnia and Herzegovina. webometrics.info. 2018.
- ↑ University of Banja Luka. Top Universities (engleski). Pristupljeno 4. veljače 2024.
- ↑ a b c d Београду, Рачунски центар, Електротехнички факултет, Универзитет у. Историјат. UNIBL (srpski). Pristupljeno 5. veljače 2024.
- ↑ Београду, Рачунски центар, Електротехнички факултет, Универзитет у. Чланство у мрежама и удружењима. UNIBL (srpski). Pristupljeno 5. veljače 2024.
- ↑ Београду, Рачунски центар, Електротехнички факултет, Универзитет у. Сарадња. UNIBL (srpski). Pristupljeno 5. veljače 2024.