Svit se konča
Svit se konča srednjovjekovna je hrvatska pjesma zabilježena u glagoljskom kodeksu Pariška pjesmarica iz 1380. Riječ je o satiri na život klera napisana u dvanaesteračkim stihovima.[1]
Svit se konča dio je zbirke duhovnih i crkvenih pjesama unutar Pariške pjesmarice, pod oznakom Code slave 11, koja je i ujedno najstarija takva zbirka na hrvatskom jeziku, datirana u 1380. Pjesma je nastala u glagoljaškoj sredini, dio je hrvatske duhovne lirike i pjesničke dikcije, te se bavi temom potrage za reformama u crkvi, naglašavajući pokvarenost svijeta.[2] Jezik se opisuje kao mješavina narodnog (kajkavsko-čakavskog) i crkvenoslavenskog.[3] Neki ju ubrajaju kao dio začinjavačke pjesničke djelatnosti.[2]
Pjesma se smatra najistaknutijim primjerom ranog sekularnog hrvatskog pjesništva.[4] Eduard Hercigonja smatra pjesmu najboljom pjesmom hrvatske književnosti srednjeg vijeka, tvrdeći da pokazuje "mogućnost estetičkih dosega naše srednjovjekovne sredine i medievističke književnosti". I drugi kritičari, poput Radoslava Katičića, Dragice Malić, i Hamma priklanjaju se ovom mišljenju, opisujući pjesmu kao primjer zahtjevne forme i autorskog umjeća, te kao "iznimno svjedočanstvo intimnog doživljaja jednog svijeta što tone u mrak, potirući znane kršćanske ideale". S druge strane, Mihovil Kombol tvrdi da su stihovi neskladni i loše prepisani, nazivajući pjesmu prozaičnom.[3]
Radoslav Katičić tvrdi da je pjesma imala znatan utjecaj na Miroslava Krležu i njegove Balade Petrice Kerempuha.[3]
- ↑ Povijest hrvatske književnosti: knj. Od početaka do Krbavske bitke... Slobodan Prosperov Novak, str. 200
- ↑ a b Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice u Marulićevim stihovima, Dragica Malić
- ↑ a b c Kriza i eshatološki motivi u starohrvatskoj pjesmi Svit se konča, Đurđica Garvanović-Porobija
- ↑ Journal of Croatian Studies, Volumes 28–29, Croatian Academy of America., 1988
- Svit se konča na Glagoljica.hr
 | Wikizvor ima izvorni tekst Svit se konča |