Svit se konča

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Svit se konča iz Pariške pjesmarice, 1380.

Svit se konča srednjovjekovna je hrvatska pjesma zabilježena u glagoljskom kodeksu Pariška pjesmarica iz 1380. Riječ je o satiri na život klera napisana u dvanaesteračkim stihovima.[1]

Karakteristike[uredi | uredi kôd]

Svit se konča dio je zbirke duhovnih i crkvenih pjesama unutar Pariške pjesmarice, pod oznakom Code slave 11, koja je i ujedno najstarija takva zbirka na hrvatskom jeziku, datirana u 1380. Pjesma je nastala u glagoljaškoj sredini, dio je hrvatske duhovne lirike i pjesničke dikcije, te se bavi temom potrage za reformama u crkvi, naglašavajući pokvarenost svijeta.[2] Jezik se opisuje kao mješavina narodnog (kajkavsko-čakavskog) i crkvenoslavenskog.[3] Neki ju ubrajaju kao dio začinjavačke pjesničke djelatnosti.[2]

Kritika i utjecaji[uredi | uredi kôd]

Pjesma se smatra najistaknutijim primjerom ranog sekularnog hrvatskog pjesništva.[4] Eduard Hercigonja smatra pjesmu najboljom pjesmom hrvatske književnosti srednjeg vijeka, tvrdeći da pokazuje "mogućnost estetičkih dosega naše srednjovjekovne sredine i medievističke književnosti". I drugi kritičari, poput Radoslava Katičića, Dragice Malić, i Hamma priklanjaju se ovom mišljenju, opisujući pjesmu kao primjer zahtjevne forme i autorskog umjeća, te kao "iznimno svjedočanstvo intimnog doživljaja jednog svijeta što tone u mrak, potirući znane kršćanske ideale". S druge strane, Mihovil Kombol tvrdi da su stihovi neskladni i loše prepisani, nazivajući pjesmu prozaičnom.[3]

Radoslav Katičić tvrdi da je pjesma imala znatan utjecaj na Miroslava Krležu i njegove Balade Petrice Kerempuha.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Svit se konča