Svornjak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Rastavljivi svornjak i viljuška svornjaka osigurani rascjepkom.
Primjer nerastavljivog svornjaka.

Svornjak je spojni dio (element) valjkasta oblika koji se provuče kroz provrte dvaju ili više strojnih dijelova, i tako ih zglobno spoji. Kako bi spoj djelovao kao zglob, između svornjaka i stijenkâ provrta treba postojati određena zračnost, pa se svornjaci osiguravaju kako ne bi ispali. To se postiže umetanjem elastičnih žičanih prstenova u utore na krajevima svornjaka, rascjepkama umetnutima u provrte, uskočnicima (takozvani Segerov prsten), oblikovanjem glave ili navoja na kraju svornjaka i drugim. Svornjaci se izvode kao puni ili kao elastični šuplji s uzdužnim procjepom, a spoj se prema potrebi podmazuje. Svornjak je po obliku sličan zatiku, kojim se ne ostvaruje kinematička veza, nego se samo spajaju strojni dijelovi. [1]

Svornjak se upotrebljava za zglobno spajanje strojnih dijelova. Pri tome jedan dio može biti pokretljiv oko svornjaka, dok drugi miruje ili su oba dijela pokretljiva. Pokretljivi dio svornjaka mora biti uvijek podmazivan. Promjer svornjaka obično je izrađen s mjernom tolerancijom h11, dok je tolerancija provrta, s obzirom na propisanu zračnost, D9, D11, C11, B12 ili A11. Svornjaci za opću upotrebu prvenstveno se izrađuju od čelika za automate s tvrdoćom 125 do 245 HV, a za velika opterećenja upotrebljavaju se čelici za poboljšanje, te čelici za cementiranje i kaljenje. [2]

Vrste svornjaka[uredi VE | uredi]

Oblici i dimenzije svornjaka su standardizirani. Glatki svornjaci standardizirani su prema DIN 1433, jeftini su i najviše se upotrebljavaju. Od ispadanja svornjaka osigurani su rascjepkom ili uskočnikom. Svornjaci s glavom standardizirani su prema DIN 1434, a upotrebljavaju se kada to zahtjeva dostupnost ugradnje. S jedne strane su od osnog pomaka osigurani glavom svornjaka, a s druge strane uskočnikom ili rascjepkom. Svornjaci s navojem standardizirani su prema DIN 1445, a upotrebljavaju se uglavnom kao osovine trkaćih bicikla i kolotura. S jedne strane su od osnog pomaka osigurani glavom svornjaka, a s druge strane maticom i podloškom. [3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. svornjak, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. [2] "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
  3. [3] "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.