Stille Hilfe
(Preusmjereno s Tiha pomoć)
 |
| Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |
| Stille Hilfe | |
|---|---|
| Naziv udruge | Stille Hilfe für Kriegsgefangene und Internierte e.V. |
| Skraćeni naziv | Stille Hilfe |
| Vrsta | humanitarna organizacija |
| Ključne osobe | Helene Elisabeth Princess von Isenburg Gudrun Burwitz |
| Datum osnivanja | 1951. |
| Registarski broj | VR 170231 |
| Adresa udruge | Wuppertal |
Die Stille Hilfe für Kriegsgefangene und Internierte (hrv. Tiha pomoć za ratne zarobljenike i internirane), kratica Stille Hilfe, njemačka je humanitarna organizacija poznata po zalaganju i pomoći za uhićene, osuđene i odbjegle pripadnike SS-a nakon Drugog svjetskog rata.[1]
Počela je djelovati u tajnosti 1946. godine. Službeno je osnovana 1951. godine.[2]
Poznata je po pomoći u bijegu Adolfa Eichmanna (1950.), Johanna von Leersa (1950.), Waltera Rauffa (1949.) kao i Josefa Mengelea (1949.) u Južnu Ameriku.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Frei, Norbert. 1999. Vergangenheitspolitik : die Anfänge der Bundesrepublik und die NS-Vergangenheit. Deutscher Taschenbuch Verlag. München. ISBN 3-423-30720-X
- ↑ Friedrich, Jörg, 1944-. 1984. Die kalte Amnestie : NS-Täter in der Bundesrepublik Originalausg izdanje. Fischer Taschenbuch Verlag. Frankfurt am Main. ISBN 3-596-24308-4CS1 održavanje: više imena: authors list (link)