Tomislav Vidović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tomislav Vidović (1934.-1985.) je bio hrvatski novinar i intelektualac.[1] Bio je novinar Oslobođenja.[2] Okupljao se s istomišljenicima i u Čemernom i Sarajevu oko župnika Alojzija Žagara, koji je uživao veliki ugled koji i kod Hrvata i kod Muslimana, te partizana, jer je spasio poznatog njihovog zapovjednika Savu Kovačevića, a koji je svoj ugled koristio za dobrobit i spašavanje svih.[2]

Vidović je svoje istomišljenike okupio u organizaciju Mladih Hrvata. Osnovni im je cilj bio proučavati hrvatsku povijest, hrvatski jezik, zatim intelektualno uzdizanje te umna izobrazba na temelju nauka Oca Domovine Ante Starčevića i Stjepana Radića.[1] Mladi Hrvati bili su skupina mladih studenata iz Bosne i Hercegovine koji su 1950-ih razmišljali drugačije od drugih. Vidović je učio ljude kako se boriti za samostalnost Hrvatske. Njegov je rad zastrašio ondašnje vlasti. UDBA i komunistička partija prekinuli su rad te organizacije. Na propagandističkom sudskom procesu u Sarajevu, 18. prosinca 1959., osuđeni su na tešku tamnicu i dugogodišnju robiju.[3][4]

Tomislav Vidović je osuđen na 15 godina, a pripadnici njegove skupine u Sarajevu, Travniku, Prozoru, Bugojnu, Širokom Brijegu, Varešu, Bosanskom Šamcu, Domaljevcu i Mostaru na zatvorske kazne od dvije do deset godina.[5]

1962. je godine Rankovićev policijski režim pomilovao dio robijaša KPD Zenica, no ne i Slavka Miletića, Tomislava Vidovića, Andriju Radoša, Antu Bakovića i Vinka Vicu Ostojića.[6]

Nakon nikad razjašnjenog povratka Krunoslava Draganovića, UDBA je od njega, između ostaloga, tražila i "detaljne podatke" za Tomislava Vidovića.[7]

Svećenik Hrvoje Travnjanin Gašo napisao je knjigu Mladi Hrvati (Travnik - Đakovo - Munchen, 2009.) kojom se pridonosi rasvjetljavanju života i djela Tomislava Vidovića i organizacije Mladih Hrvata.[1]

Tomislav Vidović je umro pod nerazjašnjenim okolnostima[nedostaje izvor] u listopadu 1985. Obitelj je sumnjala da je Vidović ubijen otrovom, a to što autopsija tijela nije dopuštena premda ju je obitelj tražila, dodatno je raspirila te sumnje. U emigrantskom listu Hrvatska budućnost objavljeno je da je Vidović otrovan, no taj članak sadrži i određeni broj netočnosti iz Vidovićeve biografije.[5]

Sestra Tomislava Vidovića, Ana Havel (1938.-2012.) jedna je od utemeljiteljica HDZ-a BiH te pokretača tjednika Hrvatska riječ kojega je bila i glavna urednica prvih sedam godina postojanja.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c HercegBosna - Hrvati Bosne i Hercegovine Šokantna ispovijest bivšeg svećenika Hrvoja Gaše. Napisano 01.10.2011.
  2. a b Taračin Do 130 godina župe Čemerno. Napisano: 12 Prosinac 2009.
  3. Dalje HKV. FOTO: Predstavljena knjiga Mladi Hrvati
  4. a b ZT: In memoriam Ana Havel. Odlazak humane i plemenite žene Ane Havel, bpz.ba, 13. prosinca 2012.
  5. a b Gašo, Hrvoje, 1937-. 2009. Mladi Hrvati : uspomene i svjedočanstva : da se ne zaboravi. 2B multimediaPrint. Nova Bila. ISBN 9789958920523CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. *U SPOMEN SUPATNIKU SLAVKU MILETIĆU!, Vinko Vice Ostojić, Politički zatvorenik br. 220 - srpanj-kolovoz 2010.
  7. Akmadža, Miroslav, 1967-. 2010. Krunoslav Draganović : iskazi komunističkim istražiteljima. Hrvatski Institut za povijest. Zagreb. ISBN 9789536659531CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]