Torpedo (tvornica)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Torpedo je bilo ime hrvatske tvornice oružja, kamiona i motora. Sjedište tvrke bilo je u Rijeci kao i glavna tvornica, a ostale tvornice i proizvodne hale bile su u Đakovu i Jastrebarskom.

Povijest[uredi VE | uredi]

Početci do 1914.[uredi VE | uredi]

Tvornica Torpedo nastala je 1853. godine kao plod ulaganja poduzetinka iz Rijeke kao dioničko društvo pod imenom Fonderia Metalli, kao tvornica za lijevanje metala a prvi proizvod bila su sidra, dok je sporedna dijelatost popravljanje parnih brodova. Tvornica nije napredovala toliko dobro dok upravljanje nije preuzeo engleski inžinjer Robert Whitehead koji je počeo proizvoditi motore za potrebe Austro-Ugarske mornarice, i tvornica se preimenuje u Stabilimento tecnico fiumano. U 60-tim godina 19. stoljeća, tvornici prilazi umirovljeni pomorski časnik Ivan Vukić s svojim novim izumom - protubrodskim oružjem "spasioca obale" koji je bila brodica napunjena sa eksplozivu i skupa sa Robertom Whiteheadom pokušao je komercijalizirati ovu ideju. Robert Whitehead započinje kasnije sa novom idejom odbacivši ideju ekspozivne brodice, i srenuvši svoje snage na razvijanje eksplozivne ribe koja je sličila tuni kada se giba ispod vode. Isprva se torpedo zvao brod-mina (njemački Minenschiff'), i ovo novo oružije bilo je uspješno demonstrirano komitetu Austro-Ugarske mornarice 20. prosinca 1866. Kasnije 1868. godine na topovnjaču Gemse uspješno se ugradile lansirne cijeve za torpedo, i ovim postaje privim torpednim brodom na svijetu. Robert Whitehead je uspješno gradio brodske motore, tako da je za motor koji je bio ugrađen u broj Erzherzog Ferdinand Max izložen na Svjetskom sajmu tehnike u Parizu, odnio je prvu nagradu. Od 1870 godine, započinje se sa masovnom proizvodnjom torpeda, i 1875. godine Robert Whitehead skupa sa svojim zetom, kupuju Stabilimento tecnico fiumano i preimenuju je u Torpedofabrik Whitehead & Comp.. Već 1878. godine, u Rijeku dolaze predstavnici 18 zemalja u cilju da zaključe ugovor sa tvornicom Torpedofabrik Whitehead & Comp., a 1881. godine tvornica izvozi gotova torpeda po cijelom svijetu. Godine 1889. Torpedofabrik Whitehead & Comp. razvija torpeda sa većim kalibirima (381 mm, 450 mm i 533 mm), originalni kalibar bio je 356mm. SAD kupuju licencu za proizvodnju torpeda 1892., a Torpedofabrik Whitehead & Comp. osniva podružnicu u američkom gradu Weymouth.

R. VVhitehead prije smrti, 1905., tvrtku pretvara u dioničarsko društvo Whitehead & Co., Societa in Azioni, na čije čelo dolazi grof Edgar Hoyos, sin Georga Hovosa. Engleske obiteljske tvrtke Vickers Ltd. i Armstrong-Whitworth & Co. kupuju od nasljednika obitelji Whitehead većinski paket dionica. Kupnjom tvornica se preimenuje uTorpedo Fabrik Whitehead und Co Aktiengeselschaf i ostaje u engleskim rukama do početka Prvoga svjetskog rata[1].

I. svjetski rat[uredi VE | uredi]

Za vrijeme I. svjetskog rata, tvornicu Torpedo Fabrik Whitehead und Co Aktiengeselschaf preuzima Austro-Ugarska mornarica, i sva proizvodnja je okrenuta na proizvodnju radnih materijala.[nedostaje izvor]

Od 1918. do 1945.[uredi VE | uredi]

Nakon I. svjetskog rata i ugovora u Versaju, zapadni dio Rijeke gdje se nalazila tvornica Torpedo po ugovoru pripao je Italiji, i tvornica 1924. godine ulazi u sastav talijanske vojne industrije. Glavni direktor bio je Giuseppe Orlando, tvornica se preimenuje prvo u “Societa di Esercizio Stabilimenti Whitehead”, a 1930. godine u “Silurificio Whitehead di Fiume” S.A. Sa oživljavanjem proizvodnje tvrka počinje proizvoditi torpeda za tržišta: Italije, Kraljevine Jugoslavije, Španjolske, Nizozemske, Argenitine, Finske, SSSR-a. Tehnički se torpeda unaprijeđuju tako da model torpeda 533 x 7.20 ima domet od 4000 metara sa brzinom od 50 čvorova, dok sa brzinom od 39 čvorova domet od 8000m. Daljim razvijanjem i ulaganjem razvijen je avionski torpedo 450mm x 5.18m, koji se mogao ispaljivati pri brzini od 300km-h. Da bi sebe osigurali sa drugom proizvodnom halom, 7. ožujka 1934. godine na sjednici upravnog odbora odluka je pala o osnutku nove tvrtke Motofides u Livornu (Italija) gdje bi se proizvodila motorcikla. 1935. godine talijanska tvrtka FIAT postaje dioničarom “Silurificio Whitehead di Fiume” S.A., a dvije godine poslje poslje 1937. godine, u tvornici u Livornu započela je proizvodnja torpeda. Ova tvornica postoji i danas pod imenom WAAS, koja i danas proizvode torpeda na električni pogon[2]. Tokom rata samo za 1942. godinu proizvedeno je 1170 torpeda, a 1943. godine tvornica je proizvodila oko 160 torpeda mjesečno.

Razdoblje od 1945. do 1991.[uredi VE | uredi]

Savezničko bombardiranje pred kraj Drugog svjetskog rata uništila je veći dio tvornice, tako da je poslje rata započela njezina obnova i sa tim je dobila novo ime Jadran. U dijelom osposobljenoj tvornici, proizvodi se roba široke potrošnje kao lokoti, upaljači, i gorionici. Također je bila osposobljena vojna proizvodna linija. Nedugo poslje 1947. godine, tvornica se preimenuje u Poduzeće Aleksandar Ranković, po srpskom političaru koji je bio desna ruka Josipa Broza Tita u to vrijeme. Zatim se tvornica preimenuje u Tvornica motora Torpedo 1953. godine, i proizovdni program bili su brodski dizelski motori od malih do velikih, kao i torpeda.[3] Proizvodnja torpeda je bila tajna, i do 1966. godine kada se prestala proizvoditi torpeda, proizvedeno je 350 komada tipa Torpedo TZR kalibra 533mm dometa od 12km i brzine od 40 čvorova.[nedostaje izvor]. 1975. godine skupa sa njemačkom tvrtkom Deutz, usvaja se proizvodnja dizel motora hlađena vodom, preko koje se proizvodi izvoze u mnoge zemlje svijeta. Od 1985. godine, Torpedo ulaže u razvoj svojih traktora. Od 1990. godine nastaju financijski problemi kod tvrtke Torpedo. Prvi stečajni postupak pokrenut je 23. ožujka 1990. godine na trgovačkom sudu u Rijeci, zbog nesposobnosti plaćanje obveza prema kreditorima.

Razdoblje od 1991. do prekida rada[uredi VE | uredi]

Za Domovinskog rata pod embargom uvoza oružja i ostale tehnike, pokazala se hrvatska domišljatost u savladanju prepreka tako da u rekordnom vremenu inžinjeri i radnici tvrtke Torpedo razvili su Lako oklopno vozilo koje je ušlo u proizvodnju i uporabu 1993. godine, a razvoj je započeo 1992. godine. Ovo oklopno vozilo bilo je zasnovano na teretnom vozilu Torpedo HV 4x4 TK-130 T-7 koje je prije bilo razvijeno u rekordnom vremenu za potrebe novonastale Hrvatske vojske. Iako je se tvornica Torpedo prenamjenila u proizvodnju ratne opreme godine 1993. godine financijski problemi su preokupirali rad tvrtke tako da je Okružni sud u Rijeci dao je prisilnu nagodbu u kojem se tvrtka obvezala da će isplatiti 22 milijuna njemačkih maraka, vjerovnicima u roku od tri godine. Iako ovim postpukom tvrtki dan predah, i dobiveno je izlazak iz stečajnog postupka. Zbog loše uprave, tehnološke zaostalosti, velikog broja zaposlenih, slabe vizije i financijskih problema, te sve većim pritiskom od uvoznih proizvoda, tvrka sve više je tonula u probleme. Država je htjela pomoći sa subvencijama tako što je 1997. godine ponudila kredit za kupnju poljoprivredne mehanizacije i priključne alate od tvrtke Torpedo[4], iako je račun tvrtke bio blokiran od 1998. godine. Stečajni postupak je tek pokrenut 29. lipnja 2000. godine, [5], i još nije u potpunosti okončan. Originalna zgrada tvornice u kojoj je djelovala tvrtka Torpedo zbog povoljne lokacije u gradu pretovrena je višenajmenski izložbeni/koncertni prostor u vlasništvu Grada Rijeke.

Proizvodi[uredi VE | uredi]

Torpeda[uredi VE | uredi]

  • Kalibar 533mm

Motori[uredi VE | uredi]

Građevinska vozila[uredi VE | uredi]

  • Rovokopači
  • Utovarivači

Traktori[uredi VE | uredi]

Teretna vozila[uredi VE | uredi]

Oklopna vozila[uredi VE | uredi]

Tvornice[uredi VE | uredi]

  • Rijeka
  • Đakovo
  • Jastrebarsko

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  • Dijelovi teksta preuzeti su sa internetskih stranica sa dopuštenjem Grada Rijeke ([1]). Originalni autor: Miljenko Smokvina

Zastava Grad Rijeka.jpeg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Grada Rijeke ili Moja Rijeka. Vidi Dopusnicu Grada Rijeke za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vrela[uredi VE | uredi]