Prijeđi na sadržaj

Trahom

Izvor: Wikipedija
Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM A71, A71.1, A71.0, A71.9 Uredi na Wikipodatcima
MeSH D014141 Uredi na Wikipodatcima

Trahom (starogrčki: τράχωμα, „grubo oko“, ,,hrapavo oko“) zarazna je bolest oka, te vodeći uzrok zarazne sljepoće u svijetu.[1] Na svijetu 84 milijuna ljudi pati od aktivne infekcije, a skoro 8 milijuna ljudi su oslabljenog vida od posljedica ove bolesti. Globalno ta bolest dovodi do značajnog invaliditeta.

Uzroci

[uredi | uredi kôd]

Uzročnik trahoma je bakterija Chlamydia trachomatis. Trahom se prenosi izravnim kontaktom sa sekretima oka, nosa te grla zaraženih osoba, odnosno kontaktom s predmetima koji su došli u dodir s tim sekretima, kao što su npr. ručnici. Muhe mogu također sudjelovati u prijenosu bolesti. Neliječena i ponavljajuća infekcija trahoma može rezultirati pojavom entropija-izvrtanja kapka prema unutra, što dovodi do grebanja trepavica po površini rožnice. Djeca su najosjetljivija na infekciju zbog toga što se lako zaprljaju i dođu u kontakt s bakterijom, ali teži simptomi ili slijepoća često se ne razviju do odrasle dobi.

Slijepoća uzrokovana endemskim trahomom javlja se u područjima sa slabom osobnom i obiteljskom higijenom. Mnogi faktori su povezani s prisutnošću trahoma uključujući i manjak vode, nedostatak sanitarnog čvora, siromaštvo, muhe, blizina stoke, prenapučenost i slično.[2][3] Međutim, najznačajniji put prijenosa trahoma čini se da je slaba higijena djece koja olakšava čestu razmjenu inficiranog očnog sekreta s jednog djeteta na drugo. Trahom se najčešće prenosi unutar obitelji.[2]


Znakovi i simptomi

[uredi | uredi kôd]

Vrijeme inkubacije C. Trachomatis je od 5 do 12 dana, nakon čega zaražena osoba razvije simptome konjunktivitisa i iritaciju oka. Slijepoća rezultira iz više epizoda infekcije koje održavaju stalnu intenzivnu upalu očne spojnice-konjunktive. Bez reinfekcije, upala se postupno povlači.[2]

Upala konjunktive naziva se "aktivni trahom" i obično se susreće u djece, osobito predškolske. Ona se odlikuje bijelim kvržicama na unutrašnjoj strani gornjeg kapka (konjunktivni folikuli ili limfoidni germinalni centri) te nespecifičnom upalom konjunktive. Folikuli se mogu pojaviti i na spoju rožnice i bjeloočnice. Oko je u aktivnom trahomu često nadraženo te se može pojaviti vodenasti iscjedak. Ako se dogodi bakterijska sekundarna infekcija iscjedak postaje gnojan.

Kasnije strukturne promjene trahoma se nazivaju "ožiljni trahom". Uključuju ožiljne promjene vjeđa (tarzalne konjunktive) što dovodi do poremećaja položaja vjeđe s njenim uvrtanjem prema očnoj jabučici i grebanjem trepavica po oku (trihijaza). Trihijaza dovodi do zamućenja rožnice, a zatim do sljepoće. Linearni ožiljak prisutan u subtarzalnom sulkusu se zove Arltova linija (nazvan po Carlu Ferdinandu von Arltu). Krvne žile i ožiljčano tkivo (panus) mogu urasti u gornji dio rožnice. Zarasli konjunktivalni folikuli ostavljaju male praznine u panusu - Herbertove jame.

Daljnji simptomi su:

  • iscjedak iz oka
  • otečeni kapci
  • trihijaza (trepavice izvrnute prema oku)
  • oticanje limfnih čvorova ispred ušiju (preaurikularno)
  • ožiljak rožnice
  • daljnje komplikacije s uhom, nosom i grlom

Najvažnija komplikacija je ulkus rožnice kao posljedica trihijaze i bakterijske superinfekcije.

Stupnjevanje trahoma

[uredi | uredi kôd]

1. McCallanova klasifikacija (1908.) Klinički tijek trahoma podijeljen u četiri faze:

Faza 1 - Početni trahom Faza 2 - Razvijeni trahom Faza 3 - Ožiljak Faza 4 - Inaktivni trahom
hiperemija konjunktive pojava zrelih folikula i papila ožiljci konjunktive bolest je izliječena ili nije primjetna
nezreli folikuli progresivni panus rožnice ožiljci se konjunktive jasno vide kao bijele pruge sekvele i ožiljci uzrokuju simptome

2. SZO klasifikacija -Svjetska zdravstvena organizacija preporuča pojednostavljeni sustav stupnjevanja trahoma:[4]

• 1. Trahomska upala, folikularna (TF) - Pet ili više folikula> 0,5 mm na gornjoj tarzalnoj konjunktivi

• 2. Trahomska upala, intenzivna (TI) - papilarna hipertrofija i upalna zadebljanja gornje tarzalne spojnice koja prekrivaju više od polovice dubokih tarzalnih žila

• 3. Trahomski ožiljak (TS) - Nazočnost ožiljaka u tarzalnoj spojnici.

• 4. Trahomska trihijaza (TT) - Najmanje jedna urasla trepavica dodiruje očnu jabučicu.

• 5. Rožnična neprozirnost - zamućenje rožnice koje zaklanja dio zjeničnog ruba.


Prevencija

[uredi | uredi kôd]

Iako je trahom je eliminiran iz većine razvijenog svijeta u proteklom stoljeću, ova bolest perzistira u mnogim zemljama u razvoju, a posebno u zajednicama bez adekvatnog pristupa vodi i sanitarijama. Žene imaju tri puta veću vjerojatnost od muškaraca da oslijepe od trahoma upravo zbog svoje uloge staratelja obitelji.[5]

Bez intervencije, trahom drži obitelj unutar kruga siromaštva jer se bolest i njezine dugoročne posljedice se prenose s jedne generacije na sljedeću.

Nacionalne vlade u suradnji s brojnim neprofitnim organizacijama provode programe kontrole trachoma. SZO preporučuje SAFE strategiju, koja uključuje:

      • 1. Kirurgiju za ispravljanje posljedica uznapredovale bolesti;
      • 2. Antibiotike za liječenje aktivne infekcije (Zithromax –azitromicin doniran od strane Pfizer Inc. putem Međunarodne inicijative za trahom);[6]
      • 3. Promicanje čistoće lica da se smanji prijenos bolesti;
      • 4. Omogućavanje pristupa čistoj vodi i sanitarijama.
  • 1. Kirurgija: za pacijente s trihijazom primjenjuje se bilamelarni tarzalni postupak rotacije koji usmjerava trepavice u suprotnom smjeru od očne jabučice. Rana intervencija je korisna jer je stopa recidiva trahoma viša u naprednijim stadijima bolesti.[7][8]
  • 2. Antibiotska terapija: smjernice Svjetske zdravstvene organizacije preporučuju da cijela zajednica treba dobiti antibiotike kada je prevalencija aktivnog trahoma među djecom od jedne do devet godina veća od 10%.[9]

Godišnji tretman antibioticima trebalo bi provoditi naredne tri godine, nakon čega slijedi ponovna procjena prevalencije trahoma. Godišnji tretman treba provoditi dok prevalencija ne padne ispod 5%. Pri prevalenciji nižoj od 5% antibiotsko liječenje trebalo bi biti usmjereno na obitelji bolesnika.

Primjena antibiotika: Jedna oralna doza od 20 mg/kg ili lokalna primjena tetraciklina (1% mast za oči dva puta na dan kroz šest tjedana). Azitromicin je pogodan jer se primjenjuje u jedinstvenoj oralnoj dozi. Iako je skup obično se koristi kao dio međunarodih programa donacije koje organizira Pfizer putem Međunarodne inicijative za trahom.[10] Azitromicin se može koristiti i u djece u dobi od šest mjeseci te tijekom trudnoće.[2]

  • 3. Čistoća lica: Djeca s vidljivim nosnim sekretom, sekretom iz oka, ili s učestalo prisutnim muhama na licu imaju barem dvostruko veći rizik od aktivnog trahoma od djece s čistim licima.[2]

Programi zdravstvenog odgoja koji promiču osobnu higijenu mogu značajno smanjiti učestalost aktivnih trahoma, posebno intenzivnog trahoma (TI). Ako je netko već inficiran održavanjem higijene lica smanjuje mogućnost reinfekcije.[11]

  • 4. Izmjene u okolišu: prisutnost čiste vode, kontrola broja muha, uporaba sanitarnih čvorova, zdravstvena edukacija i udaljavanje domaćih životinja od mjesta gdje borave ljudi mjere su koje smanjuju transmisiju C. Trachomatis.[2] Ove su se promjene pokazale kao značajan izazov za provođenje.

Prognoza

[uredi | uredi kôd]

Ako se ne liječi ispravno s antibioticima, simptomi mogu eskalirati i izazvati sljepilo, što je rezultat ulceracija i ožiljaka rožnice. Operacija također može biti potrebna za popravak deformacije očnog kapka.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Bolest je jedna od najranijih primjećenih očnih infekcija, prepoznata već u Egiptu u 15. st. pr. Kr.[2]

Prisutnost trahoma zabilježena je i u drevnoj Kini i Mezopotamiji. Trahom je postao raširen kada su se ljudi preselili u prenapučena naselja ili gradove u kojima je higijena bila slaba. To je postao poseban problem u Europi u 19. stoljeću. Nakon egipatske kampanje (1798. – 1802.) i Napoleonskih ratova (1798. – 1815.), trahom je bio česta bolest u vojnika i širila se kada su se vojnici vraćali kući iz ratova. Stroge mjere za kontrolu su uvedene početkom 20. stoljeća, te je time smanjena rasprostranjenost trahoma u Europi, iako su slučajevi prijavljivani do 1950-ih.[2] Danas većina oboljelih od trahoma živi u nerazvijenim i siromašnim zemljama u Africi, na Bliskom Istoku, i Aziji.

U Sjedinjenim američkim državama Centar za kontrolu bolesti kaže: "Ne postoji nacionalni ili međunarodni nadzor za trahom. Sljepoća zbog trahoma eliminirana je iz Sjedinjenih američkih država. Posljednji slučajevi prijavljeni su u populacijama Indijanaca, te među boksačima, hrvačima i zaposlenima u drvnoj industriji (produljeno izlaganje kombinaciji znoja i piljevine često dovodi do trahoma). U kasnom 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća, trahom je bio glavni razlog za deportaciju imigranata. “

Godine 1913., predsjednik Woodrow Wilson izdvojio je sredstva za iskorjenjivanje bolesti.[12][13] Doseljenici koji su ulazili u SAD kroz Otok Ellis, New York morali su biti pregledani da se isključi postojanje trahoma. Do kasnih 1930-ih oftalmolozi prijavljuju uspjeh u liječenju trahoma sulfonamidom.[14] Godine 1948., Vincent Tabone (koji je kasnije postao predsjednik Malte) preuzeo je nadzor nad kampanjom za liječenje trahoma na Malti - tabletama i kapima sulfonamida.[15]

Iako 1950-ih, trahom gotovo nestaje iz industrijaliziranog svijeta, zahvaljujući poboljšanim uvjetima života, on i dalje predstavlja velik problem zemljama u razvoju. Epidemiološke studije su provedene 1956. – 1963. u sklopu “Trachom Control Pilot” projekta u Indiji.[16] Ta bolest ostaje endemska u najsiromašnijim područjima Afrike, Azije i na Bliskom istoku te u nekim dijelovima Latinske Amerike i Australije. Trenutačno, 8 milijuna ljudi pate od oslabljenog vida kao rezultata trahoma, a 84 milijuna pate od aktivne infekcije.

Od 54 zemlje koje SZO navodi kao zemlje u kojima još uvijek ima sljepoće uzrokovane trahomom, Australija je jedina razvijena. Ondje se trahom pojavljuje u Aboridžinskim zajednicama s lošim životnim uvjetima.[17]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ The Global Network for Neglected Tropical Diseases (The Sabin Vaccine Institute) - Trachoma
  2. ↑ a b c d e f g h Taylor, Hugh. 2008. Trachoma: A Blinding Scourge from the Bronze Age to the Twenty-first Century. Centre for Eye Research Australia. ISBN 0-9757695-9-6
  3. ↑ Wright HR, Turner A, Taylor HR. Lipanj 2008. Trachoma. Lancet. 371 (9628): 1945–54. doi:10.1016/S0140-6736(08)60836-3. PMID 18539226CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ↑ Thylefors B, Dawson CR, Jones BR, West SK, Taylor HR. 1987. A simple system for the assessment of trachoma and its complications. Bull. World Health Organ. 65 (4): 477–83. PMC 2491032. PMID 3500800CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ↑ What is Trachoma? International Trachoma Initiative  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. veljače 2010. (Wayback Machine).
  6. ↑ International Trachoma Initiative
  7. ↑ Reacher M, Foster A, Huber J. “Trichiasis Surgery for Trachoma. The Bilamellar Tarsal Rotation Procedure.” 1993; World Health Organization, Geneva: WHO/PBL/93.29.
  8. ↑ Burton MJ, Kinteh F, Jallow O; i dr. Listopad 2005. A randomised controlled trial of azithromycin following surgery for trachomatous trichiasis in the Gambia. Br J Ophthalmol. 89 (10): 1282–8. doi:10.1136/bjo.2004.062489. PMC 1772881. PMID 16170117 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  9. ↑ Solomon, AW; Zondervan, M; Kuper, H. 2006. Trachoma control: a guide for programme managers (PDF). World Health Organization
  10. ↑ Mariotti SP. Studeni 2004. New steps toward eliminating blinding trachoma. N. Engl. J. Med. 351 (19): 2004–7. doi:10.1056/NEJMe048205. PMID 15525727
  11. ↑ Prevencija trahoma. 18 srpnja 2008., 24. ožujka 2009.<http://mayoclinic.com/health/trachoma/DS00776/DSECTION=prevention>.))
  12. ↑ Allen SK, Semba RD. 2002. The trachoma menace in the United States, 1897-1960. Surv Ophthalmol. 47 (5): 500–9. doi:10.1016/S0039-6257(02)00340-5. PMID 12431697
  13. ↑ Leupp, Constance D. Kolovoz 1914. Removing The Blinding Curse Of The Mountains: How Dr. McMullen, Of The Public Health Service Is Organizing The War Against Trachoma In The Appalachians. The World's Work: A History of Our Time. XLIV (2): 426–430. Pristupljeno 4. kolovoza 2009.
  14. ↑ Thygeson P. 1939. The Treatment of Trachoma with Sulfanilamide: A Report of 28 Cases. Trans Am Ophthalmol Soc. 37: 395–403. PMC 1315791. PMID 16693194 |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  15. ↑ Ophthalmology in Malta, C. Savona Ventura, University of Malta, 2003  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. srpnja 2007. (Wayback Machine).
  16. ↑ Gupta, UC and Preobragenski, W (1964), Trachoma in India - Endemicity and Epidemiological study, Indian Journal of Ophthalmology, Volume 12, issue 2, pages 39-49.
  17. ↑ Indigenous Health Trachoma in Australia, Hugh R Taylor, MJA 2001; 175: 371-372 http://www.mja.com.au/public/issues/175_07_011001/taylor/taylor.html
    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Trahom&oldid=6376987"