Treći kanal
 |
Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje: nesređeni članak, bez izvora, ističe rok za ophodnju sutra Rasprava o brisanju dostupna je ovdje.Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen. Administratori, prije brisanja stranice provjerite što vodi ovamo, povijest stranice i evidenciju stranice. Stranicu predložio: Croxyz (razgovor) • Zadnje uređivanje: MareBG (razgovor) |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Treći kanal bio je televizijski program u sklopu Televizije Beograd i potom Radio-televizije Srbije koji je emitirao svoj program od jeseni 1989. pa do 2006. godine kada je reformom javnog medijskog servisa ukinut. Kanal je nastao na temeljima njegovog prethodnika - OK kanala. Prvi je televizijski program koji je imao turbofolk emisije i tvrdu pornografiju. Emitirane su i Vijesti BBC ali i sapunice poput Kasandre i Divlje ruže.
Popularizacija turbofolka[uredi | uredi kôd]
Treći je kanal sudjelovao sa glazbenim labelom Zabava miliona (ZAM) te je u zajedničkoj produkciji emitirao različite emisije koje su popularizirale turbofolk. Također, redovita je bila suradnje i sa izvođačima koji su svoje radove objavljivali preko izavačke kuće PGP-RTS.
Prosvjedi 1996. i 2000.[uredi | uredi kôd]
Tijekom Studentskih prosvjeda u Beogradu 1996. urednici i zaposlenici Trećeg kanala otvoreno su stali na stranu prosvjednika što je veoma razljutilo čelnike Radio-televizije Srbije, a naročito direktora Dragoljuba Milanovića. Stoga je glavni urednik Igor Miklja bio smjenjen i bilo mu je zabranjeno pojavljivanje na televiziji sve do tzv. "petooktobarskih promjena".
Nakon niza gospodarskih i ratnih nedaća kao posljedice nesposobnosti državnog rukovodstva, u listopadu 2000. održani su veliki prosvjedi diljem Srbije i Savezne republike Jugoslavije. U blokadi Beograda 5. listopada srušen je Slobodan Milošević, a samim time i rukovodtsvo televizije, pa su svi stari novinari uključujući i Igora Miklju vraćeni na male ekrane. Inaće, za vrijeme trajanja prosvjeda tadašnji urednik Trećeg kanala ukrao je službeni automobil i pobjegao s njime u nepoznatom smjeru.
Izbacivanje iz sustava RTS[uredi | uredi kôd]
U listopadu 2003. zbog očekivane privatizacije, Treći kanal i Radio 101 Beograd izbačeni su iz sustava Radio-televizije Srbije te nisu bili dio niti jednog akta te ustanove. Kako do privatizacije nije došlo, godinu dana kasnije su opet vraćeni u sustav RTS-a
Ukidanje Trećeg kanala[uredi | uredi kôd]
Raspadom Državne zajednice Srbije i Crne Gore na teritoriju Republike Srbije započela je reforma javnog RTV difuzijskog sustava. Radio-televizija Srbije je najprije podjeljena na dva dijela - RTS sa sjedištem u Beogradu i RTV sa sjedištem na Mišeluku kod Novog Sada. Novim zakonom nije predviđeno postojanje trećeg televizijskog programa, pa je u ljeto 2006. Treći kanal ugašen. Tih godina ugašeno je još nekoliko kanala koji su osnovani i bili popularni 90ih u Beogradu kao što su BK TV, TV Palma i YUinfo kanal.
RTS 3[uredi | uredi kôd]
Godine 2008. počeo je emitirati RTS 3 koji nema nikakvih konceptualnih i sadržajnih sličnosti sa Trećim programom. Najprije se zvao RTS Digital te je prvi takav kanal u Srbiji.
Zaposlenici Trećeg kanala[uredi | uredi kôd]
Bivši voditelji i urednici Trećeg kanala i danas su sveprisutni u srbijanskim medijima. Neki od zaposlenika bili su i: Nebojša Višković, Ivana Zarić, Marija Kilibarda, Voja Nedeljković, Dragan Pešikan, Irina Vukotić, Slobodan Šarenac, Duška Vučinić, Tanja Peternek, Ivana Zarić, Nataša Ristić i Sanja Ignjatović.