Ključica
Tvrđava Ključica najveća je i najočuvanija srednjovjekovna utvrda na drniškom području te je upisana u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno kulturno dobro pod rednim brojem Z-2062. Izgradila ju je plemićka obitelj Nelipić u 14. stoljeću. Ima oblik nepravilnog četverokuta (duža strana duga je 70, a kraća 20 metara) u kojeg je uklopljena peterokatna okrugla kula na zapadnoj strani.[1] Tijekom srednjeg vijeka, bila je poznata pod nazivom grad Ključ.[2][3]
Nalazi se na hrbatu stjenovite padine na desnoj obali kanjona rijeke Čikole, što ju je činilo teško osvojivom, u blizini sela Ključ na Miljevačkom platou. Iz nje se kontrolirala mletačka trgovačka ruta iz grada Šibenika prema zaleđu i Bosni. Preko rijeke Čikole, čije je povijesno ime u ovom periodu bilo Poljščica, prelazilo se mostom, što je obitelj Nelipić naplaćivala. Upravo ova naplata nije odgovarala Šibeniku, koji je u sukobu osvojio Ključicu i zapalio je no Nelipići su je potom obnovili.[2][3][4][5][6][7][8][9] Nakon niza nastavljenih sukoba, obitelj Nelipić dala je pristanak 1343. god. za rušenje utvrde. Planirano rušenje ipak se nije dogodilo, a Nelipići su izgradili i nekoIiko novih manjih utvrda. Vremenom se moć obitelji smanjivala, a muška loza je izumrla sa Ivanišom Nelipićom 1445. godine. Ključica nakon toga nakratko dolazi u vlasništvo Ivanovog zeta Ivana VI Anža Frakopana, a potom u vlasništvo hrvatskog i slavonskog bana Matka Talovca. Nakon Matkove smrti, Ključicu nasljeđuje njegov brat Petar.[2][10] Talovcima Mlečani 1450. god. nude 1000 dukata za rušenje utvrde ili 200 dukata za puzimanje kontrole nad njom. Talovci u drugoj polovici 15. stoljeća gube vlasništvo nad Ključicom, a o novim vlasnicima postoje različiti podaci (obitelj Martinušić ili Ivanac Novaković).[2][11] Hrvatsko-mletački sukobi oko kontrole Ključice prestaju dolaskom Osmanlija, koji su je kontrolirali od 1546. do 1648. god. Nakon toga utvrda je napuštena.[4][5][6][7][9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Pristupljeno 31. prosinca 2023.
- ↑ a b c d Zaninović, J. Gaurina, D. 2008. Nelipićeve utvrde na rijekama Krki i Čikoli u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost). Visovac – Drinovci: Miljevački sabor. str. 145-162
- ↑ a b Ante Birin, 2008. Posjedi Nelipčića na području srednjovjekovnog kotara Promine 2008. u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost). Visovac – Drinovci: Miljevački sabor. str. 117–128
- ↑ a b Tvrđava Ključica, Zavirite u jednu od najvećih srednjovjekovnih utvrda Dalmatinske zagore. www.dalmacijadanas.hr. Dalmacija Danas. 11. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
- ↑ a b Srednjovjekovne utvrde. www.tz-drnis.hr. Turistička zajednica grada Drniša. Pristupljeno 27. rujna 2020.
- ↑ a b Stednjovjekovne utvrde. drnis.hr. Grad Drniš. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
- ↑ a b Srednjovjekovna utvrda, Ključica nad kanjonom Čikole. www.sibenik.in. Šibenik.in. 12. studenoga 2011. Pristupljeno 27. rujna 2020.
- ↑ Otvorena staza s prekasnim pogledom na Ključicu. www.radiodrnis.hr. Radio Drniš. 13. studenoga 2014. Pristupljeno 27. rujna 2020.
- ↑ a b Ključica. np-krka.hr. Javna ustanova "Nacionalni park Krka". Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2020. Pristupljeno 27. rujna 2020.
- ↑ Isailović, N Jakovljević, A. 2019. Petrovo polje u vrelima osmanskog razdoblja (1528. – 1604.). Državni arhiv u Šibeniku. Šibenik. str. 82-100 i 114-124
- ↑ Isailović, N Jakovljević, A. 2019. Petrovo polje u vrelima osmanskog razdoblja (1528. – 1604.). Državni arhiv u Šibeniku. Šibenik. str. 119