Umjetnički studio
Umjetnički studio ili atelijer (fra. atelier − gomila iverica, od kasnolat. astella: iver) je obrtnička radionica umjetnika (slikari, fotografi, modni dizajneri, itd.), u užem smislu atelijer je radionica likovnih umjetnika ili skupina umjetnika koji rade ili uče u istoj radionici i uz nju su vezani stilski ili idejno.[1]
U umjetničkom studiju značajna je dobra izloženost dnevnom svjetlu, te se često se nalaze na krovu, ili su osvijetljeni naravnim svjetlom sa sjevera ili stropnom rasvjetom, jednoličnom tijekom cijeloga dana; velika staklena ploha, koja služi kao prozor, obično je pod kutom od 45°. Atelijer mora biti dovoljno velik tako da umjetnik tijekom rada može promatrati svoje djelo i model iz potrebne udaljenosti. Inventar atelijera: slikarski štafelaji, stolovi za potrepštine, zastori i paravani (blende) u različitim tonovima, koji služe za udešavanje intenziteta i smjera osvjetljenja, podiji i praktikabli za smještaj modela; nekoć su atelijeri sadržavali i predmete umjetničkog obrta, stilsko pokućstvo, oružje i draperije, koji su služili kao rekviziti za različite aranžmane.[1]
Studio je često i mjesto za samo-prezentacije umjetnika. Neki su atelijeri očuvani u cijelosti (npr. Delacroixov na Place Furstemberg u Parizu; V. Radauša u Zagrebu), a neki su poznati u opisu (Ingresov) ili u likovnim prikazima (npr. G. Courbeta, P. Mignarda, J.-B.-C. Corota, D. Velázqueza, A. Rodina, H. Matissea, P. Picassa i dr.).
-
Adriaen van Ostade, (1610.-1685.)
-
J. G. Platzer (1704.-1761.)
-
Atelier von Antoinette Haudebourt-Lescot (1784.-1845.)
-
Frédéric Bazille 1870.
-
Bruno Piglhein, 1884.
-
Max Liebermann, 1902.
-
Franz i Maria Marc, 1912.
-
Bauhaus Dessau, 1925./26.
-
Ernst Ludwig Kirchner: 1937.
-
Adolf i Virginia Dehn, 1940.
-
Konrad Honold, 1960.
-
Ladislav Kralj Međimurec, ~1970.
-
Đuro Pulitika, 2014.