Večići

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Večići
Večići na karti BiH
Večići
Večići
Večići na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Republika Srpska
Općina/Grad Kotor Varoš
Zemljopisne koordinate 44°35′N 17°26′E / 44.58°N 17.43°E / 44.58; 17.43Koordinate: 44°35′N 17°26′E / 44.58°N 17.43°E / 44.58; 17.43
Nadmorska visina 316 m
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 1.744

Večići[uredi VE | uredi]

Večići su naseljeno mjesto u Republici Srpskoj, Bosna i Hercegovina. Nalaze se na Večićkom polju, pri ušći Cvrcke u Vrbanju (rijeka). Nakon duge opće stagnacije, intenzivan razvoj im počinje šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon odlaska mnogih „gastarbajtera“ u Njemačku i druge zapadne zemlje. Nasilno je prekinut 1992.

Zamljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Večići su na lijevoj obali Vrbanje, a lokalitet „Mlâve“ (od davnina „gaz“ za stoku, zaprege i ljude) ih razdvaja od Vrbanjaca, koji su na njenoj desnoj obali. Kroz Vrbanjce prolazi regionalna autocesta M-4 (BanjalukaMatuzići), koja se uključuje na M-17. Središte MZ je u Vrbanjcima.

Naselje je smješteno između istočne uzvisine zvane Brižine (373 m n/v, u vijencu Klinića brda, 650 m n/v) i Bajrića brda (460 m n/v) na padini Doca. Večićko polje se, preko Vrbanjaca širi u relativno prostrano polje, sve do južnih planinsskih obronaka Uzlomca[[1]][[2]] [1][2].

Posebna turistička atrakcija regije su redovni Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Većićkom polju (svakog 2. kolovoza). To je, najvjrojstnije, bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i dovište u znak sjećanja na davnu bitku i njene šehide. Drevno turbe u središnjici zborišta ima status nacionalnog spomenika kulture u BiH[3]. U poratnom periodu pažnju (u ljetnom periodu) privlače Vilen(j)ske vode i kanjon Cvrcke.

Priroda i ekologija[uredi VE | uredi]

Na riječnim nanosima Vrbanje i Cvrcke, na večićko – vrbanjskoj zaravni je formirano plodno tlo, na kojem su vrijedni poljodjelci stoljećima umješno proizvodili hranu za svoje i tržišne porebe. Na padinama okolnih uzvisina formirale su se životne zajednice listopadnih (htrastovo-grabovih) šuma, livada i pašnjaka. Na višim pozicijama, posebno uz kanjon Cvrcke javljaju se i čiste hrastove šume (uzvisina Hrastik) i četinari. Osobito je atraktivan kanjonski tijek rijeke, u kojem se nakon prekrasnih „Vilen(j)skih vrela“ susreću kaskade bukova, brzaca i mnogih „kotlaca“.

Novi val posjetilaca već narušava prirodno stanje životnog okoliša. Povećan interes za ljepote ovog krajolika, već ozbiljno narušava prirodne ekološke prilike. Potočne pastrve je sve manje, a povremena poribljavanja (upitnog uspjeha), između ostalog, dovode u pitanje autohtonost lokalne pastrvske populacije. Imajući u vidu prirodne barijere (kaskade i bukove) u izvorišnom dijelu, bilo bi moguće zaštititi ovaj autohtoni genetički resurs.

Klima ovog područja je predplaninska umjerenokontinentalna.

Povijest[uredi VE | uredi]

U starijoj povijesti ovog kraja zbila se velika bitka na Večićkom (vrbanjskom) polju, tj. oko Mlâvâ, gdje su se sukobile turske i bosanske snage (iz gotovo cijele tadašnje države Bosne). Legendu o tri poginula brata (šehida) u toj bici, koji su mrtvi nosili sopstvene glave sve do Večića – i do našeg doba – održava „usmena književnost“, a tri turbeta u Večićima navodno su podignuta njima u spomen. U lokalnimi širim pučkim predanjima se, i bez toga, već stoljećima veliča junaštvo bosanske vojske, unatoč velikom broju izginulih boraca na obje sukobljene strane.

U II. svjetskom ratu, šire područje Vrbanjaca, u više navrata su naizmjenično zauzimali i gubili partizani (treća i četvrta proleterska brigada) i njemački okupatori. 1942., zbog ubojstva dvojice njemačkih vojnika u selu Staza, svo stanovnistvo Večića i okolice bilo zarobljeno i odvedeno u u koncentracioni logor Jasenovac. Na intervenciju jednog katoličkog poglavara iz Banjaluke, većina zarobljenika je vraćena. Prema vjerodostojnim izvorima, pred kraj tog rata, Vrbanjci su bili mjesto odakle je pripremano oslobađanje Kotor-Varoša, jednog od posljednjih uporišta pridošlih ustaško-domobranskih snaga, koje su se povlačile prema zapadu[[3]][[4]].

U proljeće 1992. srpske (para)vojne i policijske anage su započele „etničko čisćenje“ u cijeloj Bosanskoj krajini. Bošnjaci i Hrvati su masovno ubijani, a preostali su prognani. Njihova naselja su „do temelja" devastirana, a tako je bilo i u ostalim dijelovima vrbanjske doline, od Kruševa Brda do ušća rijeke u Vrbas.

Zahvaljujući zaštićenosti nepristupačnog klanca Cvrcke, Većići su, na sjeverozapadu srednje Bosne, najduže odolijevali neravnopravnim napadima srpskih snaga, a zatim su se, uz ogromne žrtve, povukli prema travničkoj teritoriji. Iako u potpunom okruženju, Većićani i pridošli prognanici iz okolnih sela, organizuju snažan otpor suprotstavljajući se višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Avioni Ratnog zrakoplovstva bivše JNA su višekratno nadlijetali i bombardirali područje sela – bombama velike razorne moći, ključujući i zloglasne “krmače” i projektile sa bojnim otrovima. Nakon pola godine teških borbi, opterećeni velikim brojem ranjenika, u hroničnoj nestašici hrane i municije, oko 500 boraca kreće u proboj. Uz njih je bio i veliki broj civila. Na dugom putu (oko 80 km) prema (slobodnoj) travničkoj teritoriji upadali su zasjede i minska polja. Jedna od grupa (oko 200 ljudi) u proboju je zarobljena i odvedena u zgradu Osnovne škole u Grabovici, gdje joj se gubi svaki trag. Prema do sada dostupnim podacima (sa svjedočenja u ICTY sudu u Hagu), većina njih brutalno pogubljena.[[5]][4] [5][6][7] [8][9][10][11][12][13][14]. Kolona od njih preko 180 je zarobljena na području Grabovice, gdje im se gubi svaki trag; njihovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni[15]. Tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992. - 1995., srpske (para)vojne i policijske snage su počinile zastrašujuće zločine nad civilnim stanovništvom Vrbanjaca i okolnih naselja[6][16][17][7]. [18][19][20][21][22][23][24][25][26][27][28][29][30]. To se posebno odnosi na Večiće, Hrvaćane, Hanifiće, Gariće, Orahovu, Rujevicu. Sva hrvatska i bošnjačka sela, uzvodno do Kruševa Brda i nizvodno do ušća Vrbanje u Vrbas devastirana su, a lokalno stanovništvo ubijano ili prognano. Za zločine nad stanovnicima spomenutih naselja još niko nije osuđen, unatoč brojnim dokazima[31][32][33][34] [35][36][37][38][39][40] [41][42][43]

Večići su ponovo primjer domoljublja. Nakon rata, većina ih se vratila u zavičaj i obnovila svoja imanja, uz pomoć međunarodne zajednice, ali ponajviše zahvaljujući sopstvenim resursima.

Njihova djeca, u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ (u Vrbanjcima), zbog tvrdokornih opstrukcuja aktuelne vlasti, još uvijek ne ostvaruju svoja osnovna ljudska prava (po međunarodnim i ustavnim odredbama), tj. nemaju nastavju na maternjem (bošnjačkom jeziku)[8]. [9]([44][10][45][46]. Malobrojniji hrvatski povratnici nisu imali sličnih zahtijeva.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Večići
Godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani/Bošnjaci 1.110 (63,64%) 989 (95,46%) 771 (95,18%)
Srbi 409 (23,45%) 1 (0,09%) 0
Hrvati 221 (12,67%) 46 (4,44%) 37 (4,56%)
Jugoslaveni 1 (0,05%) 0 1 (0,12%)
Ostali i nepoznato 3 (0,17%) 0 1 (0,12%)
Ukupno 1.744 1.036 810

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Referencije[uredi VE | uredi]

  1. Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  2. Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  3. Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
  4. Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  5. Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN-13:9780020329954
  6. Beč J. (1997): Pucanje duše. Samizdat B92, Beograd, ISBN 86-7208-010-6.
  7. Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši–Još se traži 277 osoba, Avaz, 03. 11. 3013.
  8. EU: Evropska konvencija o ljudskim pravima (prijevod na bosanski)
  9. Council of Europe, European Commission, F-67o75, Strasbourg
  10. Office of the High Representative (1995): Ustav Bosne i Hercegovine (prijevod na bošnjački). OHR, Sarajevo.


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Večići koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.