Velebitska gušterica
| Velebitska gušterica | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Blizu ugroženosti (nt) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Reptilia |
| Red: | Squamata |
| Porodica: | Lacertidae |
| Rod: | Iberolacerta |
| Vrsta: | I. horvathi |
| Dvojno ime | |
| Iberolacerta horvathi Méhelÿ, 1904. | |
Velebitska gušterica (latinski: Iberolacerta horvathi) vrsta je guštera iz porodice Lacertidae. Endemska je vrsta u Europi. Donedavno je ova vrsta bila svrstana u isti rod kao i pješčani gušter (Lacerta agilis). Prirodno stanište Velebitske gušterice su šume i grmlje, te stjenovita područja.
Etimologija[uredi | uredi kôd]
Znanstveno ime, Iberolacerta horvathi gušterica je dobila u čast mađarskog entomologa Géza Horvátha.[1]
Status očuvanja[uredi | uredi kôd]
Velebitska gušterica prisutna je u srednjoj i južnoj Europi, u planinskim područjima južne Austrije, sjeveroistočne Italije, zapadne Slovenije i zapadne Hrvatske. Područje njenog prisustva fragmentiran je te se vjeruje da je relikvija koja je preživjela posljednje ledeno doba. Mala rasprostranjenost ove vrste glavni je uzrok zabrinutosti za opstanak, zbog čega joj je dodijeljen status skoro ugroženog u IUCN-ovom crvenom popisu, a pravno je zaštićen i u zemljama u kojima živi.[2]
Opis[uredi | uredi kôd]
Velebitska gušterica naraste do od 6,5 cm. Ima tupu njušku, a tijelo joj je spljošteno. Gornja površina blijedo je sivkasto-smeđe boje sa smeđim ljuskama i bijelim ili žućkastim trbuhom. Duž kralježniceponekad postoji tanka, tamna linija. Mladunci su slične boje, ali često imaju sivkasto-zeleni rep.[3]
Zemljopisni raspon[uredi | uredi kôd]
Velebitska guštera podrijetlom iz sjeverozapadne Hrvatske, Slovenije te susjednih dijelova sjeveroistočne Italije i južne Austrije. Također se navodi da je prisutna i u južnoj Njemačkoj. Vrlo je slična i sa zidnim gušterom (Podarcis muralis).
Stanište[uredi | uredi kôd]
Tipična staništa velebitske gušterice su litice, stjenovita i krška podloga, alpska grmlja, vlažne otvorene šume, nasipi i mostovi. Obično se nalazi na visinama od 500 to 2000 metara.[3]
Ponašanje[uredi | uredi kôd]
Velebitska gušterica prilagođena je životu na stijenama i vrlo je spretna, čak i skače u zrak kako bi uhvatila plijen. Preferira vlažna okruženja.
Hrana[uredi | uredi kôd]
Velebitska gušterica hrani se nizom malih beskralješnjaka, uključujući leteće kukce.
Reprodukcija[uredi | uredi kôd]
Ženke polažu od četiri ili pet jajašaca koje se izležu nakon pet do šest tjedana. Novopečenih mladunci imaju tijelo dugo oko 2,5 cm, a postaju zreli u dobi od oko dvije godine.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Beolens, Bo; Watkins, Michael; Grayson, Michael (2011). The Eponym Dictionary of Reptiles. Baltimore: Johns Hopkins University Press. xiii + 296 pp. ISBN 978-1-4214-0135-5. (Iberolacerta horvathi, p. 126).
- ↑ Vogrin, Milan; Böhme, Wolfgang; Crochet, Pierre-André; Nettmann, Hans Konrad; Sindaco, Roberto; Romano, Antonio (2009). "Iberolacerta horvathi ". IUCN Red List of Threatened Species. 2009: e.T61515A87533181. doi:10.2305/IUCN.UK.2009.RLTS.T61515A12498717.en.CS1 maint: multiple names: authors list (link)
- ↑ a b c Arnold, E. Nicholas. 2002. Field Guide: Reptiles & Amphibians of Britain & Europe. London: Collins & Co.