Ventralna kila

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hernia ventralis (lat.)
Klasifikacija prema MKB-10
K43 ventralna kila
K43.0 Ventralna kila sa opstrukcijom crijeva bez gangrene
K43.1 Ventralna kila sa gangrenom crijeva
K43.9 Ventralna kila bez gangrene i opstrukcije crijeva

Ventralna kila ili incizijska hernija susreće se na mjestima slabosti nedovoljno zarasle kirurške rane. Zbog činjenice da se najčešće javlja u području bijele crte (linea alba) prilikom reza u središnjoj liniji naziva se ventralna kila (lat. hernia ventralis). Ovo je jedna od kila (hernija) koju je najteže tretirati. Naziva se još i poslijeoperacijska kila.

Etiologija[uredi VE | uredi]

Nastaju na mjestu operativnih rezova. Uzroci su loše zašivena rana, infekcija rane koja dovodi do popuštanja tkiva i naprezanja koja dovode do povećanog intraabdominalnog tlaka. Obično nastaju nakon fizičkog naprezanja, intenzivnijeg kašljanja ili kihanja, ili kod otežane defekacije ukoliko pacijent ima tvrdu stolicu.

Najčešći uzroci za pojavu ventralne kile su:

  • Infekcije operativne rane
  • Porast tlaka unutar trbušne šupljine u danima neposredno iza operacije (kašalj, kihanje, povraćanje, defekacija, fizičko naprezanje)
  • Sistemske bolesti (šećerna bolest)
  • Neadekvatan materijal za šivanje ili greške u kirurškoj tehnici
  • pojedini tipovi laparotomija nose povećan rizik za nastanak kile (uzdužni rezovi nasuprot poprečnih)
  • Prisustvo kolostome ili ileostome

Klinička slika[uredi VE | uredi]

Manifestira se kao izbočenje trbušne stijenke na mjestu reza ili u njegovoj blizini. Praktično se javlja nakon svih operacija kod kojih imamo zacijeljivanje stijenke trbuha, čak i nakon malih incizija kao što su one kod laparoskopskih operacija. Mada se najčešće javlja u središnjoj crti može se javiti na bilo kojem mijestu na kojem je učinjen operativni rez. U nekim slučajevima ventralne kile mogu biti ogromne tako da se u njima nalazi dobar dio crijeva te u tim situacijama pokušaj rekonstrukcije trbušne stijenke može dovesti do kompresije crijeva i povećanog intraabdominalnog tlaka te posljedične ishemije crijeva i podizanja dijafragme te otežanog disanja zbog smanjenog prostora u kojem se nalaze pluća.

Tretman[uredi VE | uredi]

Otvorena plastika trbušne stijenke (plastica tegmenti abdominis)[uredi VE | uredi]

Klasične operacije mogu biti teške. Samo šivanje trbušne stijenke je često nedovoljno i recidivi su česti. Zbog toga se koriste posebni sintetički materijali kao što je polipropilen koji se upletu u mrežice koje se ušiju na fasciju prednjeg trbušne stijenke neresorptivnim koncima. Ponekad je kod infekcije potrebno ukloniti mrežicu ukoliko infekcija perzistira. Poslijeoperativna bol može biti značajana zbog naprezanja tkiva. Postoje posebne mrežice sa jednom stranom koja je obložena celulozom koje smiju doći u kontakt sa crijevima za razliku od polipropilenskih mrežica koje se lijepe za crijeva i mogu dovesti do pojave priraslica i posljedičnog zapetljaja crijeva. Ove mrežice se stavljaju unutar abdomena otvorenim ili laparoskopskim pristupom.

Laparoskopska plastika trbušne stijenke[uredi VE | uredi]

Ovo je relativno nova metoda. [1] [2] [3] Operacija se radi pomoću kirurških teleskopa i specijalnih instrumenata koji su napravljeni tako da prolaze kroz troakare koji su u stvari cijevi kroz koje prolaze instrumenti. Troakari se uvode u trbuh pomoću oštrog vodiča a nakon što se uspostavi pneumoperitoneum. Pneumoperitoneum se uspostavlja pomoću otvorene metode kod koje se napravi mali rez kroz koju se ubaci troakar ili pomoću Verresove igle kroz koju se ubacuje ugljen dioksid u trbuh. Mrežica se potom postavlja ili ispod peritoneuma ili direktno na peritoneum ukoliko imamo mrežicu obloženu celulozom. Postoperativni bol je obično manji i oporavak je brži.

Komplikacije[uredi VE | uredi]

Komplikacije ventralne kile[uredi VE | uredi]

Najvažnije komplikacije su nemogućnost redukcije (vraćanje kilnog sadržaja) i strangulacija (prekid krvne opskrbe nekog organa ili tkiva što za posljedicu može imati odumiranje tog tkiva ili organa sa infekcijom i sepsom).[4]

Postoperativne komplikacije[uredi VE | uredi]

Najčešće komplikacije su infekcije operativne rane, recidivi kile, tromboembolije, otežano disanje zbog podizanja ošita i sindrom trbušnog odjeljka, a moguće su i druge rjeđe komplikacije.

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bingener J, Buck L, et al. (2007) Long term Outcomes in Laparoscopic vs Open Ventral Hernia Repair. Arch Surg 142:562-7. PMID 17576893
  2. Nguyen SQ, Divino CM, Buch KE, et al. (2008) Postoperative pain after laparoscopic ventral hernia repair: a prospective comparision of sutures versus tacks. Journal of Society of Laparoendoscopic Surgery 12(2):113-6. PMID 18435881
  3. LeBlanc KA. (2005) Incisional hernia repair: Laparoscopic techniques. World Journal of Surgery 29:1073-9. PMID 15983711
  4. http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/986/
Esculaap4.svg     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!