Verbalni delikt
Verbalni delikt bio je kolokvijalni naziv za kazneno djelo predviđeno u čl. 133. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na temelju te zakonske odredbe provođeni su politički procesi, uz vrlo drastične kazne protiv osoba koje su rječju dovodili u pitanje ispravnost komunističke vladavine.
SFR Jugoslavija[uredi | uredi kôd]
Odredba[uredi | uredi kôd]
U cijelosti je odredba glasila:
- (1) Tko natpisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili potiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost i obranu zemlje, ili zlonamjerno i neistinito prikazuje društveno-političke prilike u zemlji,
- kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.
- (2) Tko djelo iz stava 1. ovog člana učini uz pomoć ili pod utjecajem iz inozemstva, kaznit će se zatvorom najmanje od tri godine.
Politički zatvorenici[uredi | uredi kôd]
Zbog verbalno delikta kažnjavani su pripadnici svih slojeva, i zbog govora u najraznovrsnijim socijalnim kontekstima - od pisanja književnih i znanstvenih djela do govora alkoholiziranih osoba u ugostiteljskim objektima.[1] Nerijetko se kažnjavalo pričanje viceva.[2] Kazne za verbalni delikt su u komunističkoj Jugoslaviji izricane uz izrazitu strogost. Tako je 1981. godine disident i član vodstva Matice hrvatske Marko Veselica osuđen na 11 godina zatvora (kazna je kasnije smanjena na 7 godina) zbog kritičkih opservacija o jugoslavenskoj vlasti iznijetih u intervjuu u njemačkom »Der Spiegelu«.[3] Vlado Gotovac, također djelatnik Matice Hrvatske je 1972. zbog kritičkog govora o komunističkoj vladavini osuđen na četiri godine zatvora; potom je 1977. zbog intervjua na Švedskoj televiziji ponovno osuđen na dvije godine zatvora.[4]
U drugim državama[uredi | uredi kôd]
Odgovarajuće odredbe postojale su i u zakonima drugih komunističkih država, a postoje i danas. Tako se osobe koje izražavaju neslaganje s vlašću Komunističke partije Kube mogu prema odredbi čl. 204. kubanskog Kaznenog zakona kazniti za djelo »difamacion de las instituciones« kaznom od tri mjeseca do godine dana zatvora.[5] 2017. godine je u toj zemlji bilo u zatvorima oko 100 političkih zatvorenika.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Marin Vlasović Prikaz knjige: Ivica Miškulin, "Usta širom zatvorena. Delikt mišljenja u komunističkoj Hrvatskoj 1980.-1990." (Zagreb: AGM, 2021), 273 str., Časopis za suvremenu povijest, Vol. 54 No. 3, 2022.
- ↑ Objavljena knjiga Srećka Ilića "Verbalni i ini delikti u Titovom režimu", HINA, kod "Glas Istre", 30. lipnja 2023.
- ↑ Preminuo Marko Veselica: Minuta šutnje u Saboru za jednog od najvećih boraca za Hrvatsku. Hrvatska danas. 17. veljače 2017. Pristupljeno 22. prosinca 2018.
- ↑ Vlado Gotovac. Večernji list. 1. prosinca 2016. Pristupljeno 22. prosinca 2018.
- ↑ Ley Nº 62, CÓDIGO PENAL, 1987 (PDF) (španjolski). 1987. Pristupljeno 22. prosinca 2018.
- ↑ US DEPARTMENT OF STATE, BUREAU OF DEMOCRACY, HUMAN RIGHTS, AND LABOR. 10. prosinca 2018. An Open Letter to the Foreign Minister of the Republic of Cuba (engleski). US DEPARTMENT OF STATE. Pristupljeno 22. prosinca 2018.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- The Concept of the Political Criminal (1972. god.), Stephen Schafer, Journal of Criminal Law and Criminology Vol 62 br. 3