Marko Veselica

Izvor: Wikipedija
Marko Veselica
Rođenje Glavice, 9. siječnja 1936.
Smrt Zagreb, 17. veljače 2017.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje političar
ekonomist
Portal o životopisima

Marko Veselica (Glavice, 9. siječnja 1936. – Zagreb, 17. veljače 2017.), bio je hrvatski političar i ekonomist, te važan disident u komunističkoj Jugoslaviji.[1]

Kao član vodstva Matice hrvatske i jedan od najistaknutijih sudionika Hrvatskog proljeća, 1971. godine bio je osuđen na 7 godina zatvora. Potom je zbog iznošenja kritičkih opservacija o jugoslavenskoj komunističkoj vladavini u intervjuu njemačkom "Der Spiegelu" ponovo osuđen 1981. godine na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Ukupno je u zatvoru zbog tzv. verbalnog delikta proveo 11 godina i 46 mjeseci.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Marko Veselica rodio se je u Glavicama kod Sinja 1936. godine, u obitelji koja je iz Ćurlina Glavice (Gornje Glavice). Otac mu je bio u partizanima skupa s djedom kasnijeg predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića (Markov brat Vladimir i otac Zorana Milanovića Stipe zajedno su studirali ekonomiju i vjenčani su kumovi). Markov otac Stipe poginuo je u operacijama za oslobađanje Knina listopada 1944. godine u selu Kijevu, od topovske granate. Kao dijete palog borca imao je pravo na invalidski dodatak, pa je to pomoglo za financiranje smještaja i prehrane u studentskoj menzi.[2] Studirao je i doktorirao ekonomiju u Zagrebu.

Hrvatsko proljeće dočekao je kao zastupnik Grada Zagreba u društveno-političkom vijeću Savezne skupštine, bio je visoki dužnosnik Saveza sindikata Hrvatske, u Gospodarskoj komisiji te u vrhu Matice hrvatske. Na zagrebačkom sveučilištu bio je asistent, docent i doktor znanosti.[2] Marko Veselica bio je jedan od istaknutih sudionika Hrvatskog proljeća. Pod optužbom zbog "hrvatskog nacionalizma" (hrvatsko domoljublje se u SFRJ odlučno progonilo) bio je uhićen od komunističkih vlasti Jugoslavije i u montiranom političkom sudskom postupku osuđen na 11 godina zatvora. Činjenica što je bio iz partizanske obitelji nije mu pomogla; dapače, odmogla mu je. Služba državne sigurnosti UDBA označila ga je kao kolovođu "hrvatske kontrarevolucije".[2]

Izgleda da se razmišljalo o njegovom ubijanju, dok je na robiji. U istoj je zatvorskoj ćeliji bio sa serijskim ubojicom Vinkom Pintarićem, koji je bio brigadir u zatvoru i šef ćelije. Veselici je bio nadređen i u zatvorskoj tapetariji. Pintarić je bio zadužen cinkati, a možda i smaknuti Veselicu, no ovoga je spasilo to što je Vinko Pintarić na dopustu iz zatvora počinio još jedno ubojstvo, nakon čega ga je naganjala milicija. Veselica je i nakon što se riješio jednog kriminalca, imao problema s drugima. I drugi zatvorski brigadiri nadređeni njemu imali su ubojstva u dosjeu. Režim je te kriminalce vrbovao za izvješćivanje o Veselici i inim političkim zatvorenicima, radi pripremanja materijala za nove diskvalifikacije i optužbe. Prema Veseličinim riječima, režim to nije uspio, jer je Veselica bio previše poznat vani i ugledan, što mu je spasilo život.[2]

Na inicijativu Mladena Pavkovića, koji je o njemu organizirao i niz tribina i napisao nekoliko knjiga, i snimio dokumentarni film, u velikoj dvorani zagrebačkog HNK organizirana je 70-ta obljetnica njegova života i rada.

Jedan je od najpoznatijih hrvatskih disidenata. Prozvali su ga Hrvatski Mandela.[2]

Preminuo je 17. veljače 2017. godine u bolnici Fran Mihaljević u Zagrebu.[3]

Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]

Veselica je pravi inicijator osnivanja HDZ-a i bio je motor okupljanja na Plešivici u klijeti Ante Ledića, kad se dogovaralo osnivanje stranke. Prema Veseličinim riječima, Franjo Tuđman se poslije ponio nekorektno, i s Vladimirom Šeksom je organizirao tajnu osnivačku skupštinu kako bi uklonio Veselicu iz upravljačkih tijela u HDZ-u. Veselici je "uzeo stranku ispred nosa", što mu je ovaj poslije oprostio. Tuđmanov doprinos utemeljenju i obrani samostalne Hrvatske je držao neupitnim, jer je Tuđman kao partizanski general-major u Beogradu "dobro upoznao velikosrpsku mafiju u Beogradu i znao se efikasno boriti protiv nje."[2] Spočitavao je Tuđmanu ljude kojima se okružio i odnos prema njemu.[4] Godine 1990. bio je s bratom Vladom[2] jedan od osnivača Hrvatske demokratske stranke (HDS) i njezin predsjednik (od 1992. godine Hrvatska kršćanska demokratska unija). Iseljena Hrvatska mnogo je pridonijela demokratskoj promjeni vlasti u Hrvatskoj. Premda je Veselica bio znatno popularniji od Tuđmana u iseljeništvu, Tuđman je dobio putovnicu tri godine prije Veselice tako da je mogao pridobiti iseljenike za sebe. Uz to je HDZ znao populistički nastupiti i dominirao je u medijima.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Politička ekonomija, Ekonomski fakultet Sveučilišta, Zagreb, 1968.
  • Die Radikale Lösung der ungelösten kroatischen Frage: die Voraussetzung für eine Demokratisierung Jugoslawiens, K.-H. Aldag, Hamburg, 1980.
  • The Croatian national question - Yugoslavia’s Achilles’ heel, United Publishers, London, 1980.
  • Zov savjesti iz hrvatskog Sibira, vl. naklada, Zagreb, 1990.
  • S vjerom u Hrvatsku, vl. naklada, Zagreb, 1994.
  • Moja hrvatska sudbina: uznički dnevnik i razmišljanja o temeljnim problemima hrvatskog naroda i hrvatske države u hrvatskom Sibiru, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2003.
  • Uskrsnuće Republike Hrvatske od 1990. do Bljeska i Oluje 1995. godine, Graphis, Zagreb, 2005.

Odlikovanje[uredi | uredi kôd]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

moljac.hr :: Marko Veselica Marko Veselica, uz dozvolu autora teksta

  1. ↑ Marko Veselica. vecernji.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2017. Pristupljeno 17. veljače 2017.
  2. ↑ a b c d e f g h Davor Krile, Marko Veselica: Preživio sam i Čarugu i Tuđmana, a sada udaram i na Milanovića, Spektar, Slobodna Dalmacija, 10. listopada 2015., str. 6.-7.
  3. ↑ Umro istaknuti ekonomist i političar Marko Veselica. hrt.hr. Hrvatska radiotelevizija. 17. veljače 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2017. Pristupljeno 17. veljače 2017.
  4. ↑ Davor Krile: Marko Veselica: Preživio sam i Čarugu i Tuđmana, a sada udaram i na Milanovića, Spektar, Slobodna Dalmacija, 10. listopada 2015., str. 6.-7.
    »Bez obzira što je Tuđman mene šikanirao preko udbaša kojima se okružio, prije svega Perkovića i Mustača...«
  5. ↑ Narodne novine, broj: 01-051-95-12-1/1, 28. svibnja 1995., pristupljeno 26. travnja 2015.

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Marko Veselica, The Croatian national question - Yugoslavia’s Achilles’ heel, United Publishers, London, 1980.
  • Marko Veselica, Zov savjesti iz hrvatskog Sibira, vl. naklada, Zagreb, 1990.
  • Dubravka Drača Hrvatski feniks: Marko Veselica, Zagreb, 1992.
  • Nikola Muslim, Dr. Marko Veselica - zatvorenik savjesti planete, Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Zagreb, 1993.
  • Marko Veselica, S vjerom u Hrvatsku, vl. naklada, Zagreb, 1994.
  • Marko Veselica, Značenje kršćanske demokracije u aktualnom političkom trenutku Republike Hrvatske i geneza projekta Hrvatske kršćanske demokratske unije, Politička misao, sv. 31, br.4, prosinac 1994.
  • Marko Veselica, Moja hrvatska sudbina: uznički dnevnik i razmišljanja o temeljnim problemima hrvatskog naroda i hrvatske države u hrvatskom Sibiru, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2003. ISBN 9531850836
  • Marko Veselica, Uskrsnuće Republike Hrvatske od 1990. do Bljeska i Oluje 1995. godine, Graphis, Zagreb, 2005. ISBN 9536647826
  • Zdravko Tomac, Junak našeg vremena: razgovori s Markom Veselicom, Zagreb, 2005. ISBN 953978901X
  • Mato Artuković, Ljubomir Antić, Sudski progoni dr. Marka Veselice: dokumenti, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013. ISBN 9789537840181

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Marko_Veselica&oldid=6876417"