Viktor Car Emin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ema i Viktor Car

Viktor Car Emin (Kraj (Mošćenička Draga), 1. studenoga 1870. - Opatija, 17. travnja 1963.), hrvatski književnik i publicist,[1] preporoditelj istarskih Hrvata.

Od zaborava je sačuvao znamenitu misao starih kapetana i mornara: Krepat ma ne molat! (I crknuti ali ne odustati, priča "Kapitan Ciklon", objavljena u kalendaru "Naš mornar", 1936, ponovljeno u zbirci "Oj, more duboko", str. 107-113, Izd. poduzeće "Pomorstvo", Rijeka, 1952).

Životopis[uredi VE | uredi]

Spomen ploča u Kraju

U mladosti je radio u školama po Istri i u Opatiji. Zbog svoje protutalijanske aktivnosti morao se 1929. godine skloniti u Sušak. Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Opatiju gdje je ostao do kraja života. Viktor Car Emin je politički angažman u suprostavljanju talijanskim iredentistima i fašistima prenio i u svoje romane, pripovjetke i drame u kojima je prije svega bio zaokupljen svjedočenjem o hrvatskom identitetu Istre. Stoga su osnovne teme njegovih literarnih djela borba hrvatskog puka u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju za očuvanje nacionalne svijesti, te prikaz socijalnih prilika u toj regiji. Bio je tajnik i organizator "Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru".

Gradska knjižnica i čitaonica u Opatiji nosi njegovo ime [2]. Također je po njemu nazvana Osnovna škola Viktora Cara Emina u Lovranu i OŠ "Viktor Car Emin" u Donjim Andrijevcima[3] te Kazališna grupa Viktora Cara Emina iz Rijeke (prvo imenovano Amatersko kazalište "Viktor Car Emin", Rijeka), osnovana 1949. godine.

Pripadao je najznamenitijim Istranima svog vremena koji su čuvali i štitili hrvatski nacionalni duh za burnih vremena talijanizacije Istre. Karakteriziralo ih je da su bili članovima Matice hrvatske: Matko Brajša, Dinko Trinajstić, Juraj Dobrila, Ivan Cukon, Ivo Glavina, Antun Kalac, Luka Kirac, Eugen Kumičić, Šime Kurelić, Matko Laginja, Matko Mandić, Fran Matejčić, Ivan Rendić, Josip Ribarić, Vjekoslav Spinčić, Vinko Šepić, Tone Peruško, Zvane Črnja.[4] Viktor Car Emin ne samo da je bio član nego je bio povjerenikom Matice hrvatske za Istru.[5]

Značajnija djela[uredi VE | uredi]

  • Romani i pripovjetke: Na uzburkanom moru (1984); Pusto ognjište (1900.); Usahlo vrelo (1904.); Iza plime (1913.); Starci (1917.); Pod sumnjom (1918.); Nove borbe (1926.); Između dva ognjišta (1930.); Presječeni puti (1938.); Vitez mora (1939.); Neznatni ljudi (1946.);
  • Kronika: Danuncijada (1946.);
  • Drame: Zimsko sunce (1903.); Mrtva straža (izvedena 1923.); Vicencica (1934.).
  • Novele: Mali Učkarić

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=64&C=7
  2. Gradska knjižnica u Opatiji
  3. Službena stranica OŠ Viktora Cara Emina Lovran
  4. Matica hrvatska Andrija Tunjić: Zrcalo hrvatstva u Istri, Vijenac broj 421, 22. travnja 2010.
    Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
  5. Matica hrvatska Branimir Crljenko: Kako je u prvoj regionalnoj Enciklopediji prešućena Matica hrvatska, Vijenac, Broj 333 - 335, 21. prosinca 2006.