Vjekoslav Novotni
Vjekoslav Novotni (Petrinja, 21. lipnja 1843. – 1928.) je bio hrvatski planinar, planinarski publicist, putopisac i pedagog.[1] Bio je gimnazijski profesor i društveni mecena. Napisao je prve planinarske vodiče na hrvatskom jeziku.
Predavao je 1873./1874. na Carskoj i kraljevskoj višoj gimnaziji u Rijeci predmete latinski i hrvatski jezik[2] te na gimnaziji u Bjelovaru gdje je bio zamjenikom ravnatelja.
Bio je glavnim urednikom časopisa Hrvatskog planinara (1904. – 1909.)[3] u kojem je objavio brojne putopise. Od 1901. do 1907. bio je glavnim tajnikom Hrvatskog planinarskog društva čijim je članom bio od osnutka. Autor je biciklističkog putopisa Iz Zagreba preko Orjena do Kotora.[4][5] Bio je prvim biciklistom na vrhu Orjena.
U međusobnim čašćenjima i imenovanjima toponime po Rožanskim kukovima nazvane po sebi dobili su Ante Premužić (Premužićev toranj), Josip Poljak (Poljakov toranj), Dragutin Hirc (Hircov kuk), Vjekoslav Novotni (Novotnijev kuk) i Ljudevit Rossi (Rossijev kuk), a nešto prije Josip Pasarić i Ivan Krajač.. Izvorna imena kukova su se zauvijek izgubila iseljavanjem i izumiranjem izvornog velebitskog stanovništva te se danas planinari služe ovim imenima.[6]
Napisao je knjige:
- Slovnica jezika staroslovenskoga, 1867.
- Prilozi k povijesti književnosti u Hrvatskoj, 1878.
- Vodič na Plješivicu i na Sv. Geru, 1906.
- VI. Sljeme, 1920.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Hrvatska revija Vladimir Jagarić: Žumberačka magistrala
- Vjekoslav Novotni, the father of MTB
- ↑ Imehrvatsko
- ↑ [www.pshg.net/download/profesori.pdf Profesori] (Vjekoslav Novotny)
- ↑ HPS - povijest
- ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 25. studenoga 2011. Pristupljeno 2. lipnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 2. lipnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Hrvatski planinarski savez Iz prošlosti. Kako su Hapedaši »razgrabili« Rožanske kukove.