Vjenceslav Topalović
Vjenceslav Topalović (Travnik, 17. travnja 1932.), hrvatski znanstvenik, istraživač i pisac hrvatske povijesti, prvenstveno recentne. Danas živi i radi u Zagrebu.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se u 1932. Travniku od oca Čedomila i majke Terezije rođ. Dörfler, u hrvatskoj građanskoj činovničkojo obitelji. Završio je pučku školu. Kao 12-godišnjak bio je s roditeljima na Bleiburgu te Križnom putu, od čega su njemu i obitelji ostala jeziva sjećanja. Djelimice ih je obradio u knjizi: Srednja Bosna-ne zaboravimo hrvatske žrtve: 1941. – 50./1991. – 95.[1] Završio je srednje te više i visoko obrazovanje iz područja ekonomsko-pravne znanosti. Zatim je položio grupu pedagoških predmeta na Filozofskom fakultetu Sarajevskog sveučilišta i time stekao zvanje profesora. Na zagrebačkom je sveučilištu upisao i završio interdisciplinarni poslijediplomski studij društvenih znanosti sa summa cum laude za naslov magistra znanosti. Na istom Sveučilištu doktorirao je tezom Valorizacija kulturno-povijesnog blaga Bosne i Hercegovine u turističkim tokovima. Mentor mu je bio Antun Bauer.[1]
Radio je punih 46 godina u kulturno-prosvjetnim ustanovama. Suosnivač je Zavičajnog muzeja u Travniku, gdje je radio na formiranju etnografske, povijesne, arheološke, etnološke i biološko-zoološke zbirke čime je ta ustanova postala jednom od najznačajnijih kulturnih ustanova u BiH, po važnosti odmah iza Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Radio je na mjestu knjižničara, kustosa, višeg kustosa, kustosa savjetnika i većinom kao pomoćnik direktora i direktor Muzeja. Zalagao se za očuvanje i valorizaciju kulturno povijesnog blaga Travnika ali i čitave BiH. Kad je bio na mjestu direktora travničkog Zavičajnog muzeja, organizirao više stručnih sastanaka a i značajni simpozij na razini cijele Jugoslavije, sa sudionicima iz svih republika i pokrajina, radi boljeg upoznavanja te zaštite kulturno-povijesnog blaga BiH iz vremena Osmanlijskog Carstva s ciljem formiranja muzeja s predmetima i arhivskom građom iz tog perioda.[1]
Suradnik na osnivanju Arhiva Srednje Bosne 1954. godine.[1]
Potaknuo je obnovu rodne kuće nobelovca Ive Andrića. Kuća je poslije Andrićeve smrti 1975. god. postala Memorijalnim muzejem ovog nobelovca. Topalović se osobito založio neka interijer bude sasvim kao u vrijeme kad se Andrić rodio. Topalović se također zalagao neka se prikupi cjelokupna književna građa Ive Andrića, pa su tako skupljeni prijevodi Travničke kronike na gotovo svim europskim i svjetskim jezicima, kao engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, španjolskom, portugalskom, japanskom, kineskom, mongolskom, arapskom i dr.[1]
Predsjedavao je Muzejskim društvom BiH u dva mandata, kupno osam godina. Bio je predsjednik društva Muzeja i Galerija BiH kojemu je sjedište u Sarajevu. Predsjedavao je regionalnom kulturno-prosvjetnom zajednicom i bio je član sarajevskog sveučilišta.[1]
Posljednje godine radnog staža proveo je na položaju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Sarajevu.[1]
U HDZ BiH učlanio se početkom demokratskih procesa, 1990. godine, kad su komunisti još bili na vlasti. 1990. je godine predsjedavao obnoviteljskom skupštinom hrvatskoga kulturno-umjetničkog društva “Napredak“ podružnica Travnik te članom obnoviteljske skupštine Matice hrvatske, ogranak Travnik.[1]
Sudionik obrane BiH od velikosrpske agresije. U ratu je bio u HOS-u i u vladi HVO. Podvrgnut je maltretiranju od oružanih snaga BiH, te tzv. domaćih mudžahedina. Tijekom jednog upada u stan on i sin Karlo su pretučeni, a stan demoliran i opljačkan. Zbog toga je napustio BiH poslije rata.[1]
Djela[uredi | uredi kôd]
Napisao je oko 350 stručnih članaka objavljenih u raznim publikacijama. Dvije knjige koje je objavio su Memorijalni muzej Ive Andrića u Travniku, objavljene u Travniku 1976. i Srednja Bosna - ne zaboravimo hrvatske žrtve: 1941. – 50./1991. – 95., objavljene u Zagrebu 2001. godine. Bio je glavnim i odgovornim urednikom u više od 30 knjiga.[1]
Nagrade[uredi | uredi kôd]
Muzejsko društvo BiH i Jugoslavije dodijelilo mu je više pismenih pohvala te dvije povelje za unapređenje muzejske djelatnosti.[1]