Vladislav Skarić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Vladislav Skarić (Sarajevo, 10. lipnja 1869. - Sarajevo, 6. kolovoza 1943.), povjesničar, akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.

V. Skarić je rođen u srpskoj trgovačkoj porodici u Sarajevu 1869. Njegov otac bio je Kosta Skarić, trgovac duhanom. Skarić je zapamtio zadnje godine osmanske vladavine u BiH i bio je među prvim Srbima koji je stekao fakultetsko obrazovanje. Osnovnu školu i dva razreda gimnazije završio je u Sarajevu, a ostatak gimnazije u Srijemskim Karlovcima. Poslije završene gimnazije studirao je povijest i geografiju u Grazu. Radio je kao profesor u srednjim školama u Banjoj Luci i Sarajevu. Jedan je od osnivača Srpskog kulturno prosvjetnog društva Prosvjeta.

Iako prvi njegov rad datira iz 1895, Skarić se sa značajnijim radovima javlja od 1909. Prvi svjetski rat proveo je u zatočeništvu. Od 1919. postao je kustos, a od 1926. do 1936. V. Skarić je bio direktor Zemaljskog muzeja BiH. U Glasniku Zemaljskog muzeja je objavio svoje najvažnije radove. Bavio se svim periodima povijesti BiH, ali je najviše doprinio proučavanju osmanskog perioda. Sam je naučio turski jezik, koji je neophodan za razumijevanje izvora za povijest osmanskog perioda. Među značajnim radovima je Popis bosanskih spahija iz god. 1711, monografija posvećena Sarajevu. Pisao je o Mula Mustafi Bašeskiji, Trebinju, porijeklu pravoslavnog stanovništva u BiH, staroj bosanskoj vlasteli, Borču, a višegodišnje proučavanje rudarstva završio je monografijom Staro rudarsko pravo i tehnika u Srbiji i Bosni (1939). Postao je akademik SANU 1935.