Vlado Dapčević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vlado Dapčević
Владо Дапчевић
Vlado Dapčević
Vlado Dapcević
Pseudonim(i) Vlado
Rođenje 14. lipnja 1917.
Smrt 12. srpnja 2001.
Nacionalnost Flag of Montenegro.svgCrnogorac
Poznat(a) po crnogorski revolucionar i disident
Portal: Životopis

Vladimir "Vlado" Dapčević, (na crnogor. ćiril. Владо Дапчевић, Ljubotinj, 14. lipnja 1917.Bruxelles, 12. srpnja 2001.), crnogorski revolucionar, sudionik NOB-a, disident i politički robijaš u Drugoj Jugoslaviji.

Mladost[uredi VE | uredi]

Od 1933. Dapčević je član SKOJ-a, a naredne godine je primljen u članstvo ilegalne KPJ. Studirao u Beogradu, gdje je agilan u organiziranju prosvjeda protiv režima.

Sudionik ustanka crnogorskog naroda protiv talijanske okupacije srpnja 1941. Tijekom rata sudjelovao u svim važnijim bitkama Titove partizanske vojske.

Nakon rata časnik, u činu pukovnika, načelnik uprave za agitaciju Generalštaba Jugoslavenske armije.

Informbiro[uredi VE | uredi]

U aferi oko Informbiroa 1948. simpatizirao Staljina i SSSR. Skupa s dvojicom drugih visokih crnogorskih časnika, generalima Arsom Jovanovićem i Brankom Petričevićem Kađom, pokušao bijeg preko jugoslavensko-rumunjske granice kod Vršca, nakon toga se skrivao u Beogradu. Ubrzo, pri novom pokušaju ilegalnog prijelaza jugoslavenske granice, uhićen.

1950. Dapčević je osuđen na dvadesetogodišnju robiju; amnestiran 1957.

Bijeg u inozemstvo[uredi VE | uredi]

1958. skupa sa drugim istomišljenicima bježi u Albaniju, a odatle u SSSR.

1962. dolazi u sukob sa sovjetskim vlastima jer je kritizirao kompromisne stavove Moskve u kubanskoj krizi.

1965. nastoji da ode kao dragovoljac u vijetnamski rat, no sovjetske ga vlasti sprječavaju. Napušta SSSR 1966. i odlazi u Zapadnu Europu.

U Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj i Nizozemskoj Dapčević radi najteže fizičke poslove. Neuspješno nastoji organizirati jugoslavensku emigraciju na osnovama marksizma. Nastanio se u Belgiji, gdje je osnovao obitelj.

Otmica i robija[uredi VE | uredi]

Suradnjom jugoslavenske i rumunjske policije Dapčević je 1975. otet tijekom boravka u Bukureštu.

U Jugoslaviji osuđen na smrt, ali mu je kazna preinačena u 20 godina zatvora.

1988. pušten je iz zatvora. Od 1990. dopušten mu je povratak u SFRJ, no uglavnom je boravio kod obitelji u Bruxellesu.

1990-ih[uredi VE | uredi]

Tijekom 1990-ih kroz brojne medijske nastupe snažno kritizirao velikosrpsku politiku.

Podržao obnovu crnogorske neovisnosti.

Pokopan je u rodnom Ljubotinju, u Crnoj Gori.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]