Vodenice

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Vodenica iz 12. stoljeća
Unutrašnjost vodenice iz 14. stoljeća
Model vodenice iz starog Rima

Vodenica je struktura koja koristi vodeničko kolo, za mljevenje žita i dobivanje brašna, za piljenje dasaka, obradu tekstila i druge poslove, koji rade na vodeni pogon (potoka ili rijeke). U prapovijesti i antičko doba postojali su samo ručni mlinovi i mlinovi na životinjski pogon. Princip korištenja snage tekuće vode bio je poznat u prvim stoljećima poslije Krista, ali je primijenjen tek u Srednjem vijeku, kad se gradnja mlinova proširila u cijeloj Europi, osobito poslije 12. stoljeća.

Povijest[uredi VE | uredi]

Postoje dvije osnovne vrste vodenica, one koje koriste na vodeničkom kolu vertikalnu osovinu i one koje koriste horizontalnu osovinu. Vodenice sa horizontalnom osovinom mogu se dalje podijeliti na vodenice gdje voda teče ispod drvenog kotača, vodenice gdje voda teče u tijelo drvenog kotača i vodenice gdje voda teče preko drvenog kotača.

Stara Grčka i Rim[uredi VE | uredi]

Stari Grci su izmislili dvije osnovne stvari za vodenicu: vodeničko kolo i zupčasti prijenosnik. Prvi dokazi o vodeničkom kolu pogonjenim vodom potječu iz 3. stoljeća pr. Kr., u mjestu Perahora u Grčkoj. Prvi koji je opisao rad vodenica bio je Filon iz Bizanta (280. – 220. pr. Kr.). [1] [2]

U Rimskom carstvu prvi koji je opisao rad vodenica bio je Vitruvije. Stari Rimljani su koristili vodenice na rijekama i potocima, za dobivanje brašna, rezanje kamena, drobljenje kamena, u svojim provincijama u Anatoliji, Sjevernoj Africi, Francuskoj. Vodenice u Anatoliji su imale mehanizam sa koljenastim vratilom i ojnicom. 537. general Belizar je koristio brod – vodenicu, za vrijeme dok su opkoljavali Istočne Gote.

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

U Srednjem vijeku se nastavilo sa gradnjom vodenica. U Irskoj su gradili vodenice na plimu i oseku. Godine 1086. napisana je velika knjiga "Domesday Book" u Engleskoj. U toj knjizi, napisanoj po zahtjevu Vilima I. Osvajača, bila su popisana vlasništva nad zemljištima i nekretninama u svrhu ubiranja poreza. Prema toj knjizi na jugu Engleske postojalo je 5 624 vodenica. Oko 400 ljudi koristilo se jednom vodenicom.

Povijest vodenica u svijetu[uredi VE | uredi]

U Kini, za vrijeme dinastije Han, vodenice su se koristile za dobivanje brašna i za pogon mijeha kod proizvodnje lijevanog željeza.

Arapi su naučili graditi vodenice od starih Grka. Uglavnom su ih koristili za podizanje vode, čak i do 30 metara (Al-Andalus). Oni su taj način korištenja nazivali noria.

U Indiji se vodenice i dan danas koriste za dobivanje brašna, ima ih još oko 200 000 koje rade, a u Nepalu oko 25 000 u pogonu. [3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Oleson John Peter: "Greek and Roman Mechanical Water-Lifting Devices: The History of a Technology", 1984., publisher = University of Toronto Press
  2. Wikander Örjan: "Handbook of Ancient Water Technology", 2000., publisher = Brill, Leiden
  3. [1] "Nepal Ghatta Project"