Vremenska geografija
Vremenska geografija ili vremensko-prostorna geografija vuče svoje korijene iz rada švedskog geografa Torstena Hägerstranda koji je isticao vrijeme kao važan čimbenik u prostornim ljudskim djelatnostima. Vremensko-prostorni put, koji je osmislio Hägerstrand, pokazuje kretanje pojedinca u prostorno-vremenskoj sredini s ograničenjima koje na pojedinca ostavljaju ta dva čimbenika. Tri kategorije ograničenja koja je identificirao Hägerstrand jesu:[1]:
- autoritet - ograničenje pristupa određenim mjestima ili domenama koje pojedincima postavljaju vlasnici ili vlast.
- sposobnost - ograničenja u kretanju pojedinaca temeljena na njihovoj prirodi. Primjerice, kretanje je ograničeno biološkim čimbenicima poput nagona za hranom, pićem i spavanjem.
- sprega - ograničenje pojedinca koje ga veže za promatrano mjesto dok se nalazi u međuodnosima s drugim pojedincima radi ispunjavanja nekog zadatka.
Metode pripisane vremenskoj geografiji našle su se pod kritikom nekih postmodernističkih i feminističkih geografa.[2]
- ↑ Hägerstrand, Torsten 1953. Innovationsförloppet ur korologisk synpunkt, C.W.K Gleerup, Lund, Švedska. Prevedeno na engleski kao Innovation Diffusion As a Spatial Process, Chicago, University of Chicago Press, 1967.
- ↑ Rose, Gillian. 1993. Feminism and Geography: The Limits of Geographical Knowledge University of Minnesota Press