Prijeđi na sadržaj

Zastava 750

Izvor: Wikipedija
Zastava 750

Zastava 750 je službeno ime malog automobila, koji je na području bivše Jugoslavije poznatiji pod nadimkom Fićo, Fića ili Fiček, a proizvodio ga je pod markom Zastava srpski proizvođač automobila i vatrenog oružja Zavodi Crvena zastava. Ovaj je automobil bio jedan od simbola bivše Jugoslavije i najčešće viđeno vozilo na jugoslavenskim cestama.

Fiat 600

[uredi | uredi kôd]

Zastava 750 je automobil proizveden po licenci Fiata 600, predstavljenog 1955., na sajmu automobila u Ženevi, kao simbol poslijeratnog talijanskog ekonomskog napretka. Nekoliko godina ranije Fiatov glavni inženjer Dr. Dante Giacosa (1905. – 1996.) je dobio zadaću konstruirati malo vozilo, koje će za razliku od legendarnog Topolina, kojeg je projektirao još davne 1936. godine i koji je postao uzor mnogim proizvođačima malih automobila širom svijeta, omogućiti ugodan prijevoz za četiri putnika.

Na projektu "100" ponovo je radio Giacosa i nadišao je sebe, stvorivši po mnogima najuspješniji i najpopularniji FIAT svih vremena - Fiat 600. Fiat 600 je bio minijaturni četverosjed u samonosećoj karoseriji s dvoja vrata. Imao je vodom hlađeni četvorocilindrični motor od 633 ccm sa 16 kW (21,5KS), postavljen iza stražnje osovine s pogonom na zadnje kotače i nezavisnim ovjesom na svim kotačima. Osim bloka motora, glava i kućište mjenjača i diferencijala bili su izliveni od aluminija. Cijeli sklop težio je samo 108 kg, a cijeli automobil 585 kg. Uz dobar raspored težine (45:55 posto), nezavisno oslanjanje sva četiri kotača i brzinu od 100 km/h, malu potrošnju goriva i simpatičnu karoseriju s velikim staklenim površinama, Fiat 600 je trenutno osvojio srca posjetitelja i novinara i počeo je stvarati glavobolju takmacima. U prvih pet godina prodano je milijun primjeraka.

Godinu dana kasnije predstavljeno je i prvo MPV vozilo bazirano na ovom modelu, Fiat Multipla. Imala je tri reda sjedala za ukupno šest osoba koja su se mogla preklopiti i napraviti veliki tovarni prostor. Zbog povećane težine kočnice i ovjes je dorađen posebno za ovaj model.

1960. godine učinjeno je osuvremenjenje modela 600 koji je dobio motor od 767cc 18kW (25 KS), a prednji prozori dobivaju i leptir-stakla. Najveća brzina je bila 110 km/h. Ovaj model dobiva oznaku 600D. 1965. godina donosi veća prednja svjetla (farove) i veći spremnik goriva.

Ovaj model automobila pored Italije proizvodio se između ostalog i u Argentini, Austriji, Španjolskoj i Jugoslaviji.

Ukupno je proizvedeno 2,695,197 primjeraka Fiata 600 u svim verzijama.[1]

Među razlozima za obustavu proizvodnje Seata 600, španjolska verzija, su tanašni i slabašni B-stupovi, koji su postavljenje sigurnosnog pojasa činili vrlo teškim.[2]

Zastava 750

[uredi | uredi kôd]

Zastava je počela s proizvodnjom ovog modela 1955. po licenci Fiat 600, i proizvodnja je trajala do 1985. godine. Prvo je proizveden 600D, s motorom od 633ccm, kao pokusna verzija u sklopu suradnje Fiat - Zavodi Crvena Zastava u Jugoslaviji 1962. godine počinje serijska proizvodnja Zastave 750, automobila gotovo identičnog kao Fiat 600D. U tom trenutku produktivnost i tehnološki razvoj u tvornici Zastava identičan je Fiatovim pogonima. Razlike nastaju 1970. godine, kada Fiat prestaje s proizvodnjom ovog modela.

Prvi model je bila Zastava 750M, nastala direktno od verzije Fiat 600E, koji je imao ugrađen snažniji motor od 767 ccm, termostat i zatvoreni sistem za hlađenje. Prve varijacije unutar jugoslavenskih modela većinom su pratile dotjerivanje originala; a najvažnije među njima uključuju premještanje otvaranja vrata, uklanjanje kromiranih letvica s karoserije vozila i postupno uvođenje modernijih mehaničkih sklopova s novijih Fiatovih modela. Uvodi se i verzija "Luxe" sa sitnim promjenama izvana i luksuznijim interijerom koji uključuje mnoštvo kromiranih i plastičnih detalja, novi okvir brzinomjera i dodatnu policu. 1975. godine dolazi poboljšani osnovni model i novi,Zastava 750S. Oba modela se odlikuju promijenjenim interijerom, "Luxe" brzinomjer postaje standard, novi su Fiatovi prekidači i volan koji je preuzet iz Fiata 126. Zastava 750 S imala je nov i jači motor od 22 kW, koji je omogućavao ovom mališanu maksimalnu brzinu od 120 km/h. Modeli se nastavljaju modernizirati do 1980. godine, a to se odnosi na sitne promjene uglavnom na interijeru. 1980. godine na beogradskom sajmu predstavljen je model Zastava 850, dotjerani i pojačani "fićo", s većim i jačim motorom od 843ccm i 23,4kW preuzetim iz Fiata 850, koji je imao maksimalnu brzinu od 125 km/h. Sukladno s njim, u prodaju su pušteni dorađeni modeli s oznakom 750; također dotjerane vanjštine, interijera i mehanike. Od tada počinje proizvodnja ovog modela paralelno s modelima koji su i dalje nosili oznaku 750: 750 L (Luxe model ukinut), 750 LE, 750 LC, 750 S, 750 SC, 750 SE. Posljednji od ovih automobila proizveden je 1985.

Inačice

[uredi | uredi kôd]
  • Zastava 750M (oznaka na karoseriji "Zastava 750")
  • Zastava 750 Luxe
  • Zastava 750S
  • Zastava 850
  • Zastava 750 L
  • Zastava 750 LE
  • Zastava 750 LC
  • Zastava 750 SC
  • Zastava 750 SE

Utjecaj

[uredi | uredi kôd]
Automobil jugoslavenske milicije

Zastava 750 je bio presudan automobil za široku motorizaciju SFR Jugoslavije. Osim za osobne potrebe, koristio se u sastavu policije, hitne pomoći, vojske, kao službeno vozilo i godinama jedino vozilo za obuku novih vozača. Bio je cijenjen zbog zapadnjačkog podrijetla (osobito u ranijim godinama proizvodnje), te zbog relativno dobre pouzdanosti i jednostavnog održavanja. Tijekom šezdesetih godina postojale su takozvane "liste čekanja" za ovaj automobil, te je nerijetko rabljeni uščuvani primjerak dosezao cijenu novog automobila. Nakon predstavljanja Zastava 101, većeg, udobnijeg i modernijeg automobila sa Zastavinim znakom, te ispunjenjem zadatka motorizacije nacije, fićo postupno preuzima ulogu drugog automobila u obitelji, makar je još minimalno petnaest godina slovio za neprikosnovenog "vladara" jugoslavenskih cesta.

Iako u svojoj jugoslavenskoj varijanti nije bio osobito poznat izvan SFRJ, obilježio je svojom pojavom i prisutnošću čitavo razdoblje u povijesti matične države. Ovaj je automobil postupno zamijenjen automobilom Yugo; koji iako je zamišljen kao njegov nasljednik, nikada ga nije uspio potpuno zamijeniti. Zanimljivo je da je kod Yuga situacija obrnuta - izvan zemlje je, zbog izvoza u SAD, bio daleko poznatiji nego "fićo".

Umjetnička instalacija Fićo gazi tenka! na križanju Vukovarske i Trpimirove ulice u Osijeku.

Zastava 750 u popularnoj kulturi

[uredi | uredi kôd]

Zastava 750 kao automobil imao je veliki utjecaj na popularnu kulturu u drugoj Jugoslaviji te Hrvatskoj. Mnoge pjesme, šale i filmovi bili su koncentrirani na lik ovog automobila.

Film Gorana Markovića Nacionalna klasa iz 1979. godine tematizira sveprisutnost ovog automobila kroz auto-utrke i privatne živote protagonista.

Na omotu dvostrukog albuma zagrebačke rock-skupine Azra "Filigranski pločnici" iz 1982. godine u pozadini se vidi policijski "fićo" u prolazu.

Od 2005. godine slovenska tvrtka Hribar in otroci prodaje maketu Zastave 750 u mjerilu 1:43, u autentičnim bojama i s tablicama SFRJ. Zanimljivo je da se ovaj model automobila prema narudžbi navedene tvrtke proizvodi u NR Kini.

U popularnoj dramskoj seriji scenarista Miljenka Smoje Naše malo misto, Zastava 750 se spominje u željama Bepine, koja uporno moli Dotura Luigia da joj kupi maloga "fiću".

Unutarnje poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. FIAT mod. 600. museoauto.it (talijanski). Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2012. Pristupljeno 29. travnja 2014.
  2. "Y así hubiera seguido otro lustro si no hubiera sido por las nuevas exigencias de seguridad pasiva, porque en los montantes detrás de las puertas, tan estrechitos, no había sitio ni solidez para fijar los robustos anclajes de los cinturones de seguridad" SEAT 600, José Feliu Page 193

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]