Zastava M59/66

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zastava M59/66
Yugo SKS.jpg
Vrsta poluautomatska puška
Država podrijetla Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija
Povijest proizvodnje
Projektant Sergej Gavrilovič Simonov
Proizvođač Zastava Oružje
Razdoblje proizvodnje 1959.1967.
Proizvedeno komada 52.169[1]
Svojstva
Dužina 1120 mm
Masa 4,1 kg
Streljivo 7,62×39 mm
Dužina cijevi 550 mm
Kapacitet spremnika 10 metaka

Zastava M59/66 je poluautomatska puška jugoslavenske proizvodnje a nastala je kao domaća inačica sovjetskog modela SKS. Od originala se razlikuje po dodatku za ispaljivanje tromblonskih mina, tromblonskom i noćnom nišanu te regulatoru barutnih plinova.

Poznata je i pod nazivom Papovka što proizlazi iz punog naziva Poluautomatska puška M.59.[2]

Povijest i način rada[uredi | uredi kôd]

Tijekom 1950-ih u Jugoslaviji je nastala ideja o razvoju poluautomatske puške nakon uvida u rad zarobljenih njemačkih pušaka Gewehr 41/43 i uočenih prednosti.[3] U konačnici je doneseno rješenje o kupnji sovjetske licence za proizvodnju SKS-a. Tako je krajem 1959. odnosno početkom 1960. predstavljena nova puška Zastava M59 koja je zamijenila postojeći model M48 za potrebe JNA.[3] Ondje je korištena sve do sredine 1970-ih kada je postepeno zamijenjena s M70, domaćim ekvivalentom AK-47 (ali je ostala u vojnoj rezervi).

Serijska proizvodnja puške započela je 1961. kada je proizvedeno svega stotinjak pušaka.[1] Proizvodnja je zaustavljena sljedeće dvije godine dok je u razdoblju od 1964. do 1967. proizvedeno 52.069 pušaka.[1] Mana puške je ta što joj cijev nije kromirana[1] zbog čega je nakon gađanja potrebno obvezno čišćenje iste kako se ne bi nakupila hrđa.

Papovka radi po načelu pozajmnice barutnih plinova a bravi se padom bloka zatvarača u usjek ispred ležišta naboja.[4] Za razliku od ostalih pušaka koje rade na načelu posudbe plinova, kod M59 klip u plinskom cilindru nije učvršćen za nosač zatvarača niti je potisnut oprugom.[4] On slobodno putuje kroz plinski cilindar pa se pri naglom pomicanju puške čuje zvonjenje kad klip udara u prednji dio plinskog cilindra ili u potisni klip ispred nosača zatvarača.[4]

Posljednja inačica puške bio je M59/66A1 s ugrađenim noćnim nišanom. Njegova proizvodnja trajala je svega 18 mjeseci jer ga je zamijenio M70.[2] Ugradnjom optičkog ciljnika nastala je snajperska inačica.[4]

Osim spomenutih tromblona, jugoslavenska inačica se od sovjetske razlikuje i po mjestu graviranja serijskih brojeva, bajuneti koja je kod papovke u finišu pljeskarena te priboru za čišćenje koji je proizveden od mjedi (SSSR je koristio čelik).[1] Također, razlika je vidljiva i u odabiru vrste drveta u proizvodnji drvenih dijelova poput kundaka i prednjeg rukohvata.[4]

Korisnici[uredi | uredi kôd]

Bivši korisnici[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]